Ovdje su neamerički kvalitetni koje sam pogledao u 2020. godini
Ovdje su američki odlični koje sam pogledao u 2020. godini
Narednih dana na TV-u:
Ovdje su neamerički kvalitetni koje sam pogledao u 2019. godini
Ovdje su američki kvalitetni pogledani u 2019. godini
Neamerički odlični ili vrlo dobri koje sam pogledao u 2018. godini
RTS2 21.50.
Na momente me podsjetio na Biutiful, ali ovaj je, ipak, više lajt, mada u njemu ima svega. FIlm je prikazan na dvadeset i četvrtom SFF-u 2018. godine u okviru Kinoscope programa i namah je uletio među najbolje neameričke koje sam pogledao u 2019. godini. Sve je ovako kao iz biltena festivala:
Najtoplija preporuka.
Žurnal dvadeset i četvrtog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku.
RTS2 20.25.
Rumunj ne Futku već Florin Serban je za svoj film Ako mi se zviždi, zviždim na Berlinaleu 2010. godine dobio nagradu publike. Ovaj odličan film prikazan je na šesnaestom SFF-u u okviru programa Open air. Iz žurnala festivala:
Žurnal odličnog šesnaestog izdanja SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku.
HRT2 21.00.
Velika uspješnica i višestruko Oscarom nagrađeni film britanskog redatelja Davida Leana nastao je prema romanu Pierrea Boullea o ratnim zarobljenicima koje su u Burmi, 1943. godine, zarobili Japanci.
Skupina britanskih zarobljenika sa zapovjednikom Nicholsonom dobiva radni zadatak u logoru. Zapovjednik japanskog logora Saito ne pridržava se konvencije da su oficiri oslobođeni rada u zarobljeništvu i Nicholsonov otpor strogo kažnjava. Ne uspjevši slomiti otpor, te součen s činjenicom da most neće biti sagrađen u zadanom roku, Saito prihvaća Nicholsonov prijedlog da on i njegovi vojnici sagrade most na rijeci Kwai.
Pod Nicholsonovim zapovjedništvom i uz pomoć nekolicine oficira vojnici započinju graditi most. Most bi trebao služiti Japancima za dopremu vojske i ratnog materijala i premda bi bilo logično da britanski zarobljenici sabotiraju izgradnju kako bi most bio loše kvalitete, Nicholson ima drugu viziju. Smatra da most mora biti savršeno izgrađen kako bi ostao primjerom vještine i znanja britanskih vojnika.
S druge strane, američki zarobljenik Shears koji je iz Saitova logora uspio pobjeći i dokopati se britanske vojne baze, dobiva zadatak predvoditi skupinu vojnika radi uništenja logora i rušenja netom sagrađenog mosta.
Film je nagrađen sa sedam Oscara uključujući one za najbolji film, režiju, glavnoga glumca, kameru, montažu, scenarij i muziku od koje je najpoznatija ostala melodija zviždanjem Marš pukovnika Bogeya.
Redatelj sir David Lean poznat je po filmovima kao što su: Veliko očekivanje, Oliver Tvist, Kratki susret, Lawrence od Arabije, Ryanova kći, Doktor Živago, Put u Indiju i dr. Za svoj je rad višestruko nagrađivan. Dobio je dva Oscara i devet je puta nominiran za prestižnu nagradu.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C4:
HRT3 22.45.
Port i Kit Moresby bogat su i dokon newyorški bračni par umjetničkih sklonosti, koji doputuje u sjevernu Afriku. Njihov bračni odnos opasno nagriza rutina, stoga su u potrazi za novim senzacijama u egzotičnim ambijentima, a društvo im pravi mladi bonvivan George Tunner. Port se već prve noći upusti u nimalo bezazlenu pustolovinu s lokalnom prostitutkom, dok Kit, kako se čini, bezazleno koketira s Tunnerom. Port inzistira da put prema jugu, dublje u saharsko područje, nastave automobilom s gospođom Lyle i njezinim ne osobito bistrim sinom Ericom. Kit odluči putovati vozom, i to s Tunnerom.
Nakon silnog uspjeha i devet Oscara s Posljednjim kineskim carem, glasoviti Bernardo Bertolucci (Posljednji tango u Parizu, Dvadeseto stoljeće, Sanjari) odlučio se na adaptaciju klasičnog romana Paula Bowlesa The Sheltering Sky, u kojem je autor opisao svoj odnos sa suprugom Jane (Bowles je u filmu angažiran kao narator). Bertolucci je pri tom ponovio scenarističku i muzičku suradnju iz Posljednjeg kineskog cara s Markom Peploeom odnosno Ryuichijem Sakamotom, a fascinantna je i fotografija njegovog stalnog snimatelja, slavnog Vittorija Storara.
Iako film nije ponovio uspjeh prethodnika, riječ je o zanimljivom propitivanju prirode egzistencije u dvoje.
Film je nagrađen Zlatnim globusom za originalnu muziku (Ryuichi Sakamoto, Richard Horowitz), a Bertolucci je nominiran za režiju.
Kino Tuškanac 20.00.
Dana 30. svibnja 1431. godine pratimo suđenje francuskoj nacionalnoj junakinji Ivani Orleanskoj, izuzetno odvažnoj djevojci koja je ključno pridonijela obratu u francusko-engleskom ratu. Tijekom Stogodišnjeg rata između Francuske i Engleske te njihovih saveznika, Ivana je francusku vojsku predvodila u brojnim bitkama, u kojima se istaknula iznimnom hrabrošću, osobito u bitci kod Orléansa 1429. godine. No naposljetku je zarobljena i dovedena u grad Rouen u Normandiji, gdje je pod optužbom za herezu izvedena pred crkveni sud sastavljen od francuskih svećenika odanih Englezima. Ivana je osuđena na smrt te spaljena kao krivovjerka i vještica, da bi naknadno 1456. godine bila rehabilitirana, a potom i 1920. proglašena sveticom. U prvom dijelu filma upoznajemo suce u njezinom procesu, redom crkvene velikodostojnike predvođene biskupom Cauchonom, u drugom dijelu tijek suđenja i presudu, a u trećem pripreme za njezino pogubljenje i sam obred spaljivanja.
Za povijesnu biografsku dramu suscenarista i redatelja Carla Theodora Dreyera (Zora, Vampir, Dan gnjeva, Riječ) scenarij je supotpisao Joseph Delteil, francuski prozaik i pjesnik kojeg su isprva cijenili nadrealisti Louis Aragon i André Breton, da bi ga se odrekli upravo zbog njegova francuskom književnom nagradom Prix Femina ovjenčanog romana Ivana Orleanska iz 1925. godine. Dok se Aragonu nije sviđala antikomformistička vizija glasovite povijesne junakinje, Breton je Delteilovo djelo proglasio posve bezvrijednim, doslovce smećem. Želeći ostvariti što veću autentičnost, Dreyer je u svom jedinom francuskom projektu filmsku priču i sve scene temeljio isključivo na službenim dokumentima sudskog procesa, uz to iz istog razloga godinu dana temeljito istražujući srednjovjekovnu arhitekturu i odjeću. Njegovo ostvarenje svakako imponira i tim izvedbenim segmentima i detaljima, no impresivno je i zbog izuzetno vješte i promišljene montaže, sjajnog korištenja krupnih planova te iznimne glumačke interpretacije Renée Jeanne Falconetti, koju se često pogrešno navodi kao Mariu ili Marie Falconetti, a koja je u ovom djelu ostvarila posljednju filmsku ulogu. Unatoč tomu što ga je kritika praktički jednoglasno proglasila remek-djelom, jednim od najvažnijih ostvarenja francuske kinematografije s kraja razdoblja nijemog filma, Dreyerov eponimni projekt Stradanje Ivane Orleanske je doživjelo komercijalni neuspjeh, a suočilo se i s cenzorskim i političkim pritiscima. Zbog toga je realizirano nekoliko verzija filma, da bi original bio pronađen tek 1981. godine u norveškoj filmskoj arhivi. U glumačkoj postavi filma iznimne duhovne snage, u kojem su zatvoreni klaustrofobični prostori i krupni planovi maestralno kontrapunktirani otvorenom prostoru i širokim planovima, su i glasoviti pjesnik te glumac Antonin Artaud (Mater Dolorosa i Lucrezia Borgia Abela Gancea) i veliki francuski kazališni i filmski glumac švicarskog podrijetla Michel Simon (Boudu spašen iz vode, Atalanta, Obala u magli).
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D5:
HRT3 20.05.
Crnolagana drama o korupciji u rumunjskom društvu u kojoj otac liječnik na sve načine svojoj kćeri nastoji omogućiti dobre ocjene na maturi kako bi ju mogao poslati studirati na zapad.
Film je prikazan na dvadeset i drugom SFF-u 2016. godine u okviru programa U fokusu. Iz biltena festivala:
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i drugog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
RTS2 23.05.
Ljeto 1910. godine. Na sjevernoj obali Francuske dvojica nespretnih policajaca nalik Stanliju i Oliju istražuju misteriozni nestanak nekolicine turista u mjestu gdje žive dvije apsolutno različite porodice. Ekscentrični incestuozni bogataši Van Peteghem i lokalni ribari kanibali Bréfort. Velike porodice iskarikiranih likova spojit će neočekivana veza čudnog, pomalo zlobnog Ma Louta i transrodnog Billija Van Peteghema. Pronaći istinu o lokalnim nestancima turista, bit će pravi izazov među simpatičnim luđacima komedije premijerno prikazane na festivalu u Kanu.
Rashomon
RTS2 22.55.
U srednjovjekovnom Japanu, u vrijeme nemira i gladi, trojica muškaraca počinju voditi zanimljiv razgovor. Tri dana ranije jedan od njih, po zanimanju drvosječa, nedaleko grada Kyota na putu u šumu gdje skuplja drva pronašao je leš ubijenog muškarca. O tome je i svjedočio na sudu, a svojim sugovornicima prepričava sudska svjedočenja i ostalih osoba umiješanih u čitav događaj. Prvi je svjedočio zloglasni lopov Tajomaru, čovjek osumnjičen da je ubio i pokrao žrtvu, muškarca Takehira, a u svom svjedočenju Tajomaru je ustvrdio da nije kanio počiniti ubistvo, nego silovati žrtvinu suprugu Masako. Prema njegovim riječima, žena je nakon silovanja zbog gubitka časti zatražila da umre ili Tajomaru ili njezin suprug, pa je Tajomaru u navodno časnom dvoboju ubio Takehira. Kad je ubrzo svoje svjedočanstvo počela iznositi Masako, njezin je opis događaja bio posve drugačiji, baš kao što su drugačija bila i svjedočenja preostale dvojice sudionika procesa. Naposljetku će upitna postati i drvosječina priča, jer i on kao i ostali događaje opisuje u za sebe najpovoljnijem svjetlu.
Godine 1951. na festivalu u Veneciji ovjenčana Zlatnim lavom i Nagradom talijanskih filmskih kritičara, godinu kasnije ovjenčana Počasnom nagradom Američke filmske akademije te 1953. nominirana za Oscara za najbolju scenografiju i za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, antologijska drama s elementima trilera suscenarista i redatelja Akire Kurosawe temeljena je na kratkim pričama Rašomon i U šumarku japanskog pisca Ryûnosukea Akutagawe. Akutagawu se smatra ocem japanske kratke priče, najznačajnija japanska književna nagrada nazvana je prema njemu, a Kurosawa i njegov čest suscenarist Shinobu Hashimoto (Živjeti, Sedam samuraja, Krvavo prijestolje) iz priče Rašomon preuzeli su ambijent, dok su likove i zbivanja preuzeli iz priče U šumarku. U filmu koji je zapadnu publiku ključno zainteresirao za japansku kinematografiju te u japanskom filmu obnovio žanr jidai-geki, odnosno tradicionalnu japansku povijesnu dramu, i danas kao i u vrijeme premijere imponira izvornošću dramske i narativne konstrukcije s fokusom na iznimno učinkovite retrospekcije, čime asocira na Građanina Kanea. Temu filma dovodeći u savršenu ravnotežu sa stilskom promišljenošću i zaokruženošću cjeline, pri čemu se dominantno oslanja na brojne vožnje kamere, neobične montažne rezove te istodobno poetičan i okrutan prikaz prirode, Kurosawa iznimno spretnom i sugestivnom režijom i likovima i gledateljima izmiče bilo kakav konkretniji orijentir u zbivanjima, stvarajući u svakom segmentu impresivan esej o nemogućnosti spoznavanja istine. Zahvaljujući tome, pridjev ´rašomonski´ je do danas ostao sinonim za situacije u kojima je teško utvrditi objektivnu istinu.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H6:
RTS1 22.00.
Odličan triler.
HRT2 petnaest minuta iza ponoći.
Film je prikazan na dvadeset i prvom SFF-u 2015. godine u okviru programa Laško Summer Nights. Iz biltena festivala:
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i prvog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
Nova TV 22.55.
Dobrih provala.
Les Vacances de Monsieur Hulot
HRT3 20.05.
Komedija je o “histeriji ljetovanja” na francuskoj rivijeri, u ugođaju gotovo prisilnog opuštanja i zabave, s galerijom vrlo pažljivo profiliranih likova, gostiju i ugostitelja, kao i maštovitim scenama. U filmu dolazi do izražaja egocentričnost glavnog lika, ali i njegova prirodnost u odnosima s ljudima. Komika se temelji na brižno razrađenim gegovima, teksta gotovo i nema. Film je prožet nježnom i melankoličnom poezijom svakodnevnog života takozvanih malih ljudi.
U filmu Praznični dan Jacques Tati naznačio je lik koji se u ovom filmu, a i u ostalim ostvarenjima zove gospodine Hulot. On je visok, nespretan, šutljiv i dobronamjeran čovjek koji njeguje svoj stil života.
Ovaj je film po mišljenju većine kritičara Tatijev najbolji film.
Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu H1:
HRT3 22.55.
SF satira. U dvadeset i drugom. stoljeću čovječanstvo kolonizira obližnji svemir te tamo šalje misije čiji je zadatak uništiti nestabilne planete. Posljednjih dvadeset godina time se bavi posada svemirskog broda Dark Star čiji su članovi poručnik Doolittle (B. Narelle), narednik Pinback (D. O'Bannon), Boiler (C. Kuniholm) i Talby (D. Pahich). Njihovog preminulog zapovjednika Powella održava kriogeni sustav, dok rutinsku misiju prekidaju povremeno problemi s meteoritima. Prave nevolje počnu kada zataji brodskoi računar te se zaredaju kvarovi pri čemu se nadzoru otme i jedna od inteligentnih bomba koja pogrešno zaključi da ima božje poslanje.
Karijere mnogobrojnih poznatih redatelja obilježili su njihovi debitantski dugometražni filmovi. U slučaju proslavljenog američkog filmaša Johna Carpentera (Napad na policijsku stanicu, Noć vještica) to je Tamna zvijezda. Carpenter je na njemu počeo raditi još kao student s kolegom Danom O'Bannonom s kojim je napisao izvornu priču i scenarij. Proslavivši se kao koscenarist Oscarom nagrađenog kratkometražnog igranog filma The Resurrection of Broncho Billy iz 1970. čiji je tekst napisao sa samo dvadeset i dvije godine, odmah po završetku studija posvetio se radu na svom dugometražnom prvijencu. Film je u konačnici stajao šezdesetak hiljada dolara, ali je briljantan zajednički rad Johna Carpentera i Dana O'Bannona stvorio iluziju neusporedivo izdašnije produciranog projekta. Njih su dvojica odradili gotovo sve sami. Carpenter je režirao film, skladao muziku za njega te ga producirao, dok je O'Bannon nadgledao rad na specijalnim efektima, osmislio scenografiju i naposljetku montirao film. Uz to, preuzeo je jednu od uloga u filmu. Tamna zvijezda je univerzalna priča o čovjekovoj egzistenciji kontekstualizirana motivima SF žanra. Film je poslužio kao nadahnuće nizu kasnijih žanrovski istovjetnih projekata, poglavito budućem klasiku Alien čiji je koscenarist upravo Dan O'Bannon. Osim njega, u filmu glume još trojica debitanata B. Narelle, C. Kuniholm i D. Pahich. Carpenter je filmom trasirao karijeru jednog od najznačajnijih savremenih američkih redatelja žanra znanstvene fantastike i horora.
