Dekalog I
Od 18. juna na RTS2, narednih deset sedmica, na samom kraju ciklusa filmova poljskog režisera Kšištofa Kišlovskog RTS emituje jedno od svakako njegovih najpoznatijih djela – serijal kratkih televizijskih filmova – Dekalog, koji je Kišlovski režirao po deset božjih zapovijesti.
Vremenski okvir dešavanja je Poljska osamdesetih godina, prošlog stoljeća u toku promjena političkih sistema. Kišlovski je izbjegao svakodnevne aspekte života u Poljskoj toga vremena, a bavio se onim temama koje su univerzalne.
Likovi, koji su živjeli život izvan organiziranih religioznih pravila, suočeni su u određenom trenutku s etičkim i moralnim problemima koje moraju riješiti. Svi su oni stanari istog kompleksa zgrada.
Scenario za Dekalog su zajedničkim snagama pisali Kišlovski i njegov vjerni saradnik i imenjak Pisevic. Prvobitna namjera bila je da angažiraju deset različitih reditelja kako bi realizirali projekt, ali od toga se odustalo pa se režije prihvatio sam Kišlovski uz kompromis da direktor fotografije bude različit u svakoj epizodi.
Prva epizoda mi je jedna od ponajboljih. Možda zato što sam i sam inžinjer, imam malog sina (upravo me s kliještima i bušilicom igračkama, odadirući mi po glavi, frizira:ppp), struka mi je oko tih kompjutera. Glavni lik u prvoj epizodi ima nešto većeg sina, no, ipak, uvjerit će se bolno da bi moglo vrijediti: Ja sam tvoj Gospod Bog, nemoj imati drugih bogova osim mene. Najtoplija preporuka naročito za one koji bi htjeli da se uz film smire, promisle o lajfu.
Film sklanja medijsko senzacionalističku masku s “najveće tragedije u savremenoj istoriji od Holokausta” i otkriva ljudsko lice tekućeg izbjegličkog problema.
Film je sniman tokom nekoliko mjeseci na najjužnijem italijanskom ostrvu Lampeduza, udaljenom od Sjeverne Afrike svega 113 kilometara, koji od devedesetih godina prošlog stoljeća predstavljaju metaforu za najmasovniji i najsmrtonosniji tranzit stotina hiljada muškaraca, žena i djece k Evropi. Bez predstavljanja ljudi, kroz sumornu statistiku i semantičke konfuzije, “migrant” ili “izbjeglica”, film ostaje fokusiran na borbu ljudi za njihovo pravo na slobodu i bolji život.
Nakon mjeseci provedenih na ostrvu, u dodiru i susretu sa stanovnicima, redatelj Rosi je sakupio nevjerovatan broj snimaka, koji se bave istorijom, kulturom i svakodnevnim životom izbjeglica.
Stavljajući u fokus dvanaestogodišnjeg Semuela, koji istražuje kopno i pokušava da savlada more, film postepeno gradi nenadmašivi, naturalistički portret stanovnika Lampeduze i događaje koji čine njihovu svakodnevicu. Rezultat je lirski, poetski i iskreno moćni dokumentarac koji niti sudi, niti pretjeruje, već gledaocu pokazuje svijet kakav jeste – do potpuno poražavajućeg djelovanja. Film je dobitnik Zlatnog medvjeda na Berlinaleu 2016. godine.
U C3 kvadrantu Movielanda uz druge ratne je nazočio. Gledao sam ga u kinu Dubrovnik prije rata.
