Ovdje su neamerički kvalitetni koje sam pogledao u 2020. godini
Ovdje su neamerički kvalitetni koje sam pogledao u 2019. godini
Ovdje su američki kvalitetni pogledani u 2019. godini
Neamerički odlični ili vrlo dobri koje sam pogledao u 2018. godini
HRT3 20.05.
Vrlo dobra komedija prikazana na dvadeset i drugom SFF-u 2016. godine u okviru Kinoscope programa. Iz biltena festivala:
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B6:
HRT2 21.00.
Drama. Lijepa i krhka seoska djevojka Janica (M. Košir) udaje se za seoskog zavodnika, šumara Marka (B. Živojinović). Uz prešutnu dozvolu okoline, Marko i nakon ženidbe nastavlja s raskalašenim životom, provodeći dane i noći u krčmama. Janica ubrzo ostane u drugom stanju, no trudnoća završava nesretno, pobačajem. Iako je bolesna i iscrpljena, suprugova porodica tjera ju da obavlja teške poslove. Jedini koji Janicu voli i pomaže joj je seoski čudak (F. Šovagović). Nakon što Janica padne u postelju, muževa porodica ne želi joj pozvati liječnika…
Drugi igrani film redatelja Ante Babaje (Izgubljeni zavičaj, Mirisi, zlato i tamjan), snimljen 1967., u svim anketama koje su do sada provedene redovito je uvršten među najbolje filmove u istoriji hrvatske kinematografije. Babaja, koji je prije toga snimio zapaženi, gotovo eksperimentalni dugometražni film Carevo novo ruho (1961.) i niz nagrađivanih kratkih igranih filmova i dokumentaraca, posegnuo je u Brezi za prozom Slavka Kolara, dočaravši u pozadini priče o nesretnoj sudbini jedne djevojke, rijetko viđenom realističnošću i slojevitošću, okrutni svijet hrvatske provincije. Vjerojatno ponajbolji hrvatski direktor fotografije Tomislav Pinter, ostvario je u Brezi jedan od svojih kreativnih vrhunaca, a isto se može reći za cjelokupnu glumačku ekipu i skladatelja Anđelka Klobučara.
U 09.00 sati se može pogledati na sljedećem linku (pritisnuti crveno Bioskop).
Fellinijevo središnje, dijelom autobiografsko, remek-djelo Osam i pol (1963) iznosi osobnu, obiteljsku i profesionalnu krizu filmskoga redatelja, koji ne uspijeva komunicirati s okolinom (autorov alter ego utjelovljuje glumac Marcello Mastroianni). Tematizirajući i sam proces filmske kreacije autor začudnim majstorstvom prožima mozaičnost svoga djela (ali i cjelinu vlastita opusa) duboko oprečnim elementima – realističkim i stilizacijskim, liričnim i grotesknim, aktualnim i reminiscencijskim, zbiljskim i maštotvornim, ‘jednostavnim’ i baroknim. Film je dobio četrdeset najuglednijih svjetskih filmskih nagrada, uključujući i Oscara.
Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E4:
CineStar TV1 14.55.
Drama s elementima komedije. Manuela (C. Roth) živi u Madridu i radi kao koordinator za transplantaciju organa. Samohrana je majka i živi sa sinom Estebanom koji o svome ocu ne zna ništa. Na Estebanov sedamnaesti rođendan, majka i sin odlaze u pozorište, na Williamsovu dramu Tramvaj zvan čežnja. Nakon predstave, na ulici, Esteban pokušava dobiti autogram od glumice Hume Rojo (M. Paredes) i pred majčinim očima pregazi ga auto. Manuela se ne može vratiti dotadašnjem životu i odluči se vratiti u Barcelonu i potražiti Estebanova oca, koji i ne zna da je imao sina.
I u ovom filmu slavni Pedro Almodóvar, vješto balansirajući između melodrame i komedije, uz mnoštvo živopisnih likova čije se sudbine isprepliću u gotovo nevjerojatnim situacijama, uspijeva sve elemente povezati u skladnu i uvjerljivu priču. U njezinu je središtu Manuela – glumi je Argentinka Cecilia Roth koja je za tu ulogu nagrađena Goyom i Europskom filmskom nagradom. U Barceloni Manuela prvo potraži staru prijateljicu, prostitutku-travestita Agrado (oko tog su lika koncentrirani komični elementi filma, a izvrsno ga glumi Antonia San Juan). Algrado je upoznaje s redovnicom Rosom (ta je uloga već uspješnoj španjolskoj glumici Penélope Cruz donijela međunarodnu slavu), a Manuela ponovno susreće i kazališnu divu Humu Rojo (koju glumi Marisa Paredes, glavna glumica iz Almodóvarova filma La flor de mi secreto) i zbližava se s njom. Iako je svaka od četiri žene opterećena vlastitim problemima, sve predano sudjeluju u rješavanju problema ostalih.
Film je 1999. i 2000. osvojio više od trideset uglednih filmskih nagrada, među kojima je i Oscar za najbolji strani film. Osim u Americi (gdje je, uz Oscara, osvojio i Zlatni globus te nekoliko nagrada udruženja filmskih kritičara), najboljim stranim filmom proglašen je u Britaniji, Brazilu, Francuskoj (César i najbolja režija u Cannesu), Italiji, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj, a u Španjolskoj je nagrađen sa sedam Goya.
Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C6:
La Dolce Vita
U 09.00 sati na sljedećem linku (stisnuti crveno Bioskop).
Rimski novinar Marcello Rubini dane provodi u neprestanom traganju za senzacionalnim pričama iz gradskog javnog života i mondenog svijeta, koje objavljuje u popularnom dnevnom listu. On nazoči svim događajima iz života gradske elite, od otvaranja velike izložbe preko razuzdane zabave do tiskovne konferencije velike filmske zvijezde Sylvije, koja u studijima Cinecittà snima svoj novi film. No Marcello je i frustriran čovjek čija će djevojka Emma zbog njegove nevjere pokušati samoubojstvo, koji Emmu vara s bogatom ali zamornom Maddalenom, koji se u noćnom lokalu sastaje s ocem te kojeg će potresti naizgled posve neočekivano samoubojstvo prijatelja, filozofa Steinera. A nakon što noć provede kao gost u domu otmjene obitelji, Marcello će jutro dočekati na plaži, pokušavajući pisati dok ribari iz mora izvlače golemu hobotnicu.
Godine 1960. ovjenčana Zlatnom palmom, a dvije godine kasnije od četiri nominacije za Oscara, među kojima i za najboljeg redatelja i izvorni scenarij, nagrađena onim za najbolju kostimografiju, egzistencijalna drama Federica Fellinija na scenariju koje je nepotpisan sudjelovao i Pier Paolo Pasolini prvi je film druge faze redateljeva stvaralaštva. Mozaično strukturirano ostvarenje bez uzročno-posljedične povezanosti među zbivanjima, u kojem se nižu dojmljivo stilizirani detalji svakodnevice protagonista koji se kreće velegradskim miljeom, modernistički je oblikovana cjelina u kojoj je Fellini prikazao tamno naličje tadašnjeg urbanog života. Protagonist opterećen krizom identiteta kreće se svijetom formalne raskoši i izobilja, u kojem caruju otuđenost i isprazni materijalizam, a funkcionira kao predstavnik pasivne inteligencije nesposobne suprotstaviti se takvom okruženju. Simbolički i metaforički snažno djelo realizirano spojem gorkog humora, melodrame i tragedije Marcella Mastroiannija je etabliralo kao vrsnog karakternog glumca, a zahvaljujući prezimenu jednog lika lansiralo je naziv paparazzo za nasrtljive fotoreportere. Sjajno režiran i kompozicijski uobličen film impregniran muzikom Nina Rote impresivno prikazuje dekadenciju potrošačkog društva u kojem i Kristov kip može biti atraktivna reklama. Stalno introspektivan a ponekad prilično apstraktan, snolik i impresionistički, veseo i tužan, sjetan i katarzičan, Slatki život je ostvarenje bez tradicionalne naracije i profiliranja likova, u kojem se autor bavi religioznošću, praznovjerjem, industrijom zabave, pravim i lažnim medijskim zvijezdama, muško-ženskim i obiteljskim odnosima te socijalnim relacijama.
Film se kao remek-djelo nalazi na mapi Movielanda u kvadrantu E6:
Relatos salvajes
HRT3 21.40.
Odličan miks akcije i crnog humora u šest priča. Argentinski, ali kao da ga je Holivud radio. Najtoplije preporuke. Film je prikazan na dvadesetom SFF-u 2014. godine u okviru Open air programa. Iz biltena festivala:
Bilten u kojem je tekst o Divljim pričama možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadesetog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
Prva 23.10.
HRT3 20.05.
Dječak Ali i njegova mlađa sestrica Zahra djeca su koja žive u predgrađu Teherana i koje će slučajna krađa Zahrinih cipelica od strane siromašnog slijepca uvaliti u velike nevolje. Odlučivši gubitak tenisica prešutjeti pred svojim siromašnim roditeljima, oboje će biti prisiljeni naizmjence koristiti Alijeve dotrajale tenisice. Naposljetku će nadu i mogući izlaz pronaći u Alijevu sudjelovanju u napornom školskom maratonu na kojem bi on mogao kao nagradu osvojiti nove tenisice. No za to bi dječak koji je ujedno i odličan matematičar morao osvojiti tek treće mjesto.
Izvrsna porodična socijalna drama scenarista i redatelja Majida Majidija (Otac, Boje raja), godine 1999. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja (prvi iranski film nominiran za Oscara) te dvije godine ranije višestruko nagrađena na prestižnom Festivalu svjetskog filma u Montréalu, među ostalim i Nagradom ekumenskog žirija i Posebnim priznanjem žirija međunarodne kritike FIPRESCI. U određenoj mjeri simbol neovisnog iranskog filma, Majidi je karijeru na filmu započeo kao glumac u filmovima Mohsena Makhmalbafa, da bi prebacivanjem u redateljske vode zabilježio veći međunarodni uspjeh od svojih razvikanijih kolega Abbasa Kiarostamija i Makhmalbafa. Djeca raja nude dominantno pod utjecajem talijanskog neorealizma realiziranu emotivnu i toplu priču u kojoj utrka na duge pruge simbolički predstavlja utrku života, u kojoj i pobjeda ponekad suštinski znači poraz. Film jednostavne dramske premise koji stilom i oporim no empatičnim realističnim prosedeom podsjeća na naslove Gdje je kuća mog prijatelja? Kiarostamija i Bijeli balon Jafara Panahija, na podjednako jednostavan no vrlo efektan način zagovara ljudske vrline poput poštenja, odanosti, hrabrosti i požrtvovanosti, pri čemu se vrlo malo oslanja na škrte riječi malih protagonista, a mnogo više na njihove tužne osmijehe, mrštenja te brojne geste i grimase. Društvene kontraste suvremenog Irana, klasne suprotnosti kao i porodične probleme Majidi predstavlja iz dječje perspektive, što je jedno od tipičnih obilježja savremenog iranskog filma, no takva načelna infantilnost nimalo ne umanjuje socijalni realizam i realističnost djela, čijoj uvjerljivosti pridonosi i glumačka podjela u kojoj su gotovo isključivo naturščici.
S linka izbor:
Time of the Wolf
Hanekeovo Vrijeme vukova zbiva se u distopijskoj Francuskoj bliske budućnosti. Nedefinirana kataklizma uzrokuje urušavanje civilizacijskih funkcija, u gradovima nestaje hrane i vode, a ljudska masa stihijski hrli na selo. I ovdje – kao u Poštaru, ali i Mad Maxu – društvo tone u teror jačeg i socijalni darvinizam.
Haneke je prve ruke scenarija napisao uoči 11. rujna. U jednom je od intervjua rekao kako su prve ruke scenarija sadržavale detaljan opis postupnog civilizacijskog sloma. Htio je u njima uvjeriti gledatelja kao je distopijska putanja moguća. Kad se dogodio 11. rujna, Haneke je naprosto potrgao prvu polovicu scenarija i snimio samo drugu. Više nikog, rekao je, nije bilo potrebno uvjeravati da je takvo urušavanje moguće. Bome, nije ni nas.
Posljednjih godina zombi-apokalipse su jako ušle u srednju struju kulture. Nekoć domena krajnje alternative, zombiji su danas područje kojim se bave autori poput Dannyja Boylea, Jima Jarmuscha ili Alexa Garlanda. Istodobno, zombiji su izgubili subverzivni naboj i postali zezanje.
Osim u ovom slučaju. Jer, roman Britanca R. M. Careyja nije samo zombi apokalipsa, nego i jedna od najprovokativnijih političkih distopija dekade. Roman – po kojem je snimljen jednako izvrstan film Colma McCarthyja – zbiva se u svijetu koji su poharali zombiji, a preostali ljudi žive u enklavama izolacije. Zaplet knjige temelji se na bioetičkoj kontroverzi: što ako barem jedan od zombija – recimo, briljantna djevojčica – pokazuje kognitivne sposobnosti, svijest i afekt?
U trenutku dok virus/priroda “čisti” zemlju od metastaziranih ljudskih “nametnika”, zanimljivo je razmišljati o takvoj politici apokalipse. Kod Careyja zaraza služi tome da jedna vrsta ode, a druga i mlada stupi na njeno mjesto.
Riječ je o distopijskom filmu kojeg režijski potpisuje Meksikanac i budući oskarovac Alfonso Cuarón. Film je baziran na istoimenom romanu iz 1982., rijetkom izletu u SF kraljice engleskog krimića P.D. James. Film i knjiga se jako razlikuju, no imaju središnji zajednički motiv. U bliskoj budućnosti, ljudsku vrstu zahvati epidemija neplodnosti. Film se zbiva 17 godina nakon što je rođeno posljednje dijete, svijet tresu radijacija i kuga, a glavni junak se skrbi o čudu: mladoj, trudnoj imigrantici.
Nadahnuti kršćanstvom, knjiga i film pripovijedaju o egoističkoj kulturi koju priroda kazni neplodnošću i starenjem, da bi priroda (ili Bog) preživjelima naposljetku podarili obnovu. Danas u eri Covida-19 svjedočimo scenariju koji je okrutno obratan. Priroda i virus milosrdni su prema mladima, djeci i trudnicama koji zarazu prožive jedva okrznuti. Istodobno, priroda je najokrutnija prema starima i bolesnima koji od Covida-19 neproporcionalno stradavaju.
Umjesto prema scenariju milosrdne providnosti, virus se ravna prema scenariju darvinističke okrutnosti, likvidirajući stare, slabe i “suvišne”, one koji zauzimaju resurse, a ne pridonose sebičnom genu.
17.00 sati na sljedećoj FB stranici.
U želji da ti boravak kod kuće učinimo prijatnijim preselili smo “Vip Kinoteku” u tvoj dom. Pridruži nam se na online premijeri digitalno restaurisanog filma “Davitelj protiv davitelja” u nedelju, 5.4. u 17 časova na Facebook stranici Vipa.
Projekat #Vip_Kinoteka je bogatiji za još jedan kultni film reditelja Slobodana Šijana, iz 1984. godine, nastalog u produkciji Centar filma.
Crnohumorna priča o „beogradskom davitelju“ ostala je upamćena po mnogim replikama među kojima je „Ako u jednom gradu nema manijaka, taj grad nije metropola“, dok se radnja filma odvija oko beogradskog davitelja čije su žrtve devojke koje ne vole karanfile.
Dodao bih još jednu repliku: „Gospođa me neće prepoznati bez mojih karanfila.“ 
FTV 22.05.
Najjači je Mostarac.<3 Link
Na sljedećem linku počinje u 09.00 sati. Kliknuti na crveno Bioskop. Više o filmu na sljedećem linku.
Rear Window
HRT1 07.30 i repriza u 23.20.
U iznimnom opusu najvećeg majstora filmske napetosti, Alfreda Hitchckocka, Prozor u dvorište zauzima posebno istaknuto mjesto. Uz stilsku i narativnu inovativnost, film je zanimljiv i po uspješnom objedinjavanju različitih žanrova, od detektivskog, kriminalističkog pa do ljubavnog.
L. B. Jeff Jeffries (J. Stewart) je poznati fotoreporter kojeg je traženje ekskluzivnog ugla snimanja na automobilističkim utrkama stajalo teškog prijeloma noge. Stoga je prisiljen ograničiti svoj do jučer neomeđeni svijet na prostor koji obuhvaća pogled sa sobnog prozora i vrijeme između posjeta njegove djevojke Lise (G. Kelly) i patronažne sestre Stelle (T. Ritter). Ubrzo otkriva da i mikrokozmos običnoga gradskog dvorišta može skrivati neizmjerna uzbuđenja i strašne tajne. Osobito ga uznemiruju čudna zbivanja u stanu u kojem s bolesnom ženom živi trgovački putnik Lars Thorwald (R. Burr).
Uz četiri nominacije za Oscara (kolor fotografija Roberta Burksa, režija, scenarij Johna Michaela Hayesa i zvuk Loren L. Ryder), film je svom autoru donio nagradu za najbolji film Britanske filmske akademije, a G. Kelly priznanja američkoga National Boarda of Review i njujorškoga Film Critics Circlea. Godine 1997. film je uvršten u U. S. National Film Registry, a godinu dana kasnije na popis 100 najvećih američkih filmova svih vremena.
Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E5:
HRT2 20.05.
Naselje siromašnih kopača zlata uništavaju plaćenici velike tvrtke koja ima svoje planove sa zemljištem na kojem navodno ima zlata. Nitokuda stiže “blijedi jahač” kojega zbog svećeničkog ovratnika prozovu Propovjednik (C. Eastwood). Nastanivši se kod Sare, koja mu je u početku nesklona, Propovjednik ubrzo stekne njezinu naklonost, a u njega se zaljubi i njezina kći Megan. A zatim počinje poticati mještane na otpor, ujedinjuje kopače, pomaže im u borbi s razbojničkom tvrtkom i na koncu se sam obračuna s najgorim dijelom plaćenika…
Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu G4:
Alternativna TV 21.00.
Film je prikazan u okviru programa U fokusu dvadesetog SFF-a 2014. godine. Iz kataloga festivala:
Također, iz biltena:
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadesetog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
Film će krenuti u 09.00 sati na sljedećem linku.
Specijalni agent FBI-a Chester Desmond uz asistenciju Sama Stanleyja istražuje ubojstvo privlačne mlade konobarice Terese Banks u provincijskom gradiću okruženom šumskim zelenilom. Kad agent Desmond nestane, u trag mu pokuša ući specijalni agent Dale Cooper, čiji je nadređeni, kao i Chesterov, nagluhi Gordon Cole. Istražujući nestanak kolege, agent Cooper shvati da su na djelu tajanstvene onostrane sile, a kako je vrlo osjetljiv otkriva vlastite parapsihološke moći, te je uvjeren da će onaj tko je ubio Teresu Banks ubiti ponovno i da će žrtva opet biti mlada i privlačna plavokosa djevojka, ovaj put srednjoškolka.
HRT3 23.50.
Komedija s elementima znanstvene fantastike. Dvojica znanstvenika su u stanju hibernacije i trebaju se probuditi za tri godine. No, kada se konačno probude, shvate da je prošlo pedeset godina te da su oni jedini muškarci u novom društvu koje živi pod zemljom i koje čine isključivo žene.
HRT3 20.00.
Odličan film Jarmuscha. Slice of life prikaz jedne sedmice života pjesnika, a ujedno i mladog vozača autobusa u gradu Patersonu. Najtoplija preporuka.
Sve ide lagano u Patersona do stajanja busa. Upija sve oko sebe i piše pjesme, blizanci na sve strane, pjesnik sluša razgovore u busu, sve više djevojka boji zajednički dom u crno-bijelo, hoće svirati gitaru i pravi kolačiće. Svakim dolaskom doma on nju i ona njega fino i s ljubavlju pita kakav je bio dan. Svi oni epizodni likovi, šef u firmi s problemima, gazda kafane, curica bliznakinja i Emily Dickinson, Everret i djevojka mu su sjajni, Japanac na kraju. Cuko Marvin i razvljivanje poštanskog sandučića. Po stajanju zamalo plamteće buktinje 
i savladavanju Everreta još mu i cuko satre notes. I onda sami kraj, susret s Japancem. Prazan notes na dar.
Velika istina na kraju filma: Prevođenje poezije je kao tuširanje s kabanicom. Ubolo me k'o prst u oko. To je ono što sam pisao i za prevod filmova generalno. To je cijela nauka, ali ne, mi skinemo prevod s titlovi.com i čitaš sranja dok gledaš neki odličan film. I sad dođe prevod na film o pjesniku. Teško to preveo s titlovi.com mojmir6786. I poeziju valja htjeti, željeti i osjećati, kao i ajvar. Nisam pjesnik, niti pišem pjesme, ali film je odličan!
Mirsad Kličić isto o filmu na sljedećem linku.
BHT 20.00.
Ne stoji u programu, ali ovaj odličan dokumentarac prikazan na prošlogodišnjem SFF-u najavljuju da će ići na N1 u 20.00 sati. Link
Na sljedećem linku kreće u 09.00 sati.
Konfuzan, uznemirujući, magično jeziv i na momente perfektno adekvatan – Eraserhead, unikatni rediteljski debi Davida Lyncha, sada već idealnog predstavnika filmske autorske teorije, prerastao je u nezaobilazni klasik. Ovo devedesetminutno ostvarenje i dan-danas izaziva istu reakciju kao prije četrdeset godina – uznemirujuće izraze lica, zbunjene komentare i apsolutno neshvatanje šta je pisac htio reći. Ništa čudno, s obzirom na to da ni samom Lynchu nije sve baš najjasnije.
Ovo je čudna komedija i jedna apstraktna slika koja sigurno otvara beskonačno mnogo mogućnosti za interpretaciju – rekao je jednom o svom debiju ovaj sedamdesetčetvorogodišnji majstor.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5:
FTV 23.00.
Prema romanu legendarnoga pisca SF-a Philipa K. Dicka, pod redateljskom palicom Richarda Linklatera (Before Sunrise, Before Sunset), Replikant je priča o policajcu i kriminalcu. Ali oni su ista osoba!
Amerika je u bliskoj budućnosti izgubila rat protiv droge. Vlada paranoja, a dva od deset Amerikanaca unajmljeni su da rade za vladu i uhode ostalih osam u ime nacionalne sigurnosti i borbe protiv droga. Upoznajte Freda, neodlučnog policajca u civilu kojeg je zaposlila vlada. Kako bi zadržao svoju krinku, Fred redovito uzima popularnu supstancu D. Zbog droge je Fred dobio poremećaj višestruke ličnosti, a jedne nije svjestan: njegov je alter ego Bob Arctor, diler droge.
Fredovi nadređeni stvaljaju holografsku kameru u njegov dom kao dio operacije uhođenja Boba. Odijelo koje mijenja izgled dopušta Fredu da se pojavi pred kamerama kao Bob i sprječava njegove kolege da saznaju njegov pravi identitet. Kamera u Fredovom/Bobovom stanu otkriva da njegovi prijatelji redovito cinkaju jedan drugoga kako bi dobili više droge. Čak i Donna, mlada dilerica u koju je Fred zaljubljen, više voli droge od ljudskoga kontakta.
Putovanje u apsurd, mjesto na kojem identitet i lojalnost gotovo više ne postoje i gdje se nikome ne može vjerovati – ni samom sebi. Dobro došli u svijet Replikanta.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D1:
RTL pola sata iza ponoći.
U trenutku kad se nekrotična virusna pandemija proširila zemljom do američkoga gradića i zarazila šesnaestogodišnju Maggie (Abigail Breslin), vlasti su ustanovile protokol za pacijente zaražene smrtonosnim virusom: odstranjeni su iz društva i odvedeni u posebne izolacijske odjele gdje će dovršiti mučnu i opasnu preobrazbu u živog mrtvaca. Vlasti ne spominju što se događa nakon toga. Wade Vogel (Arnold Schwarzenegger) nije spreman odreći se svoje kćeri. Nakon sedmica potrage za Maggie koja je pobjegla nakon dijagnoze, Wade dovodi kćer natrag kući i porodici – pomajci Caroline (Joely Richardson) i njezinih dvoje djece – na onoliko vremena koliko je tinejdžerici preostalo dok započinje strahovito bolnu metamorfozu. Izgubivši Maggienu majku godinama prije, Wade je odlučan zadržati svoju voljenu kćer što duže može.
Ne gledaj mi u pijat
FTV 20.10.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom veliko je iskušenje.
Film Ne gledaj mi u pijat bio je laureat Pulskog filmskog festivala 2017. godine, a među glavnima je i Zlatna arena za režiju. Iste godine Hana Jušić na Međunarodnom festivalu u Veneciji dobiva ugledno priznanje Fedeora za najbolji europski film.
Film je prikazan na dvadeset i trećem SFF-u u okviru programa U fokusu. Iz biltena festivala:
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i trećeg SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
Les Vacances de Monsieur Hulot
HRT3 20.05.
Komedija je o “histeriji ljetovanja” na francuskoj rivijeri, u ugođaju gotovo prisilnog opuštanja i zabave, s galerijom vrlo pažljivo profiliranih likova, gostiju i ugostitelja, kao i maštovitim scenama. U filmu dolazi do izražaja egocentričnost glavnog lika, ali i njegova prirodnost u odnosima s ljudima. Komika se temelji na brižno razrađenim gegovima, teksta gotovo i nema. Film je prožet nježnom i melankoličnom poezijom svakodnevnog života takozvanih malih ljudi.
U filmu Praznični dan Jacques Tati naznačio je lik koji se u ovom filmu, a i u ostalim ostvarenjima zove gospodine Hulot. On je visok, nespretan, šutljiv i dobronamjeran čovjek koji njeguje svoj stil života.
Ovaj je film po mišljenju većine kritičara Tatijev najbolji film.
Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu H1:
