Ovdje su neamerički kvalitetni iz 2019. godinice
Ovdje su američki kvalitetni pogledani u 2019. godini
Neamerički odlični ili vrlo dobri koje sam pogledao u 2018. godini
Ovdje su američki mi dragi koje sam pogledao u 2018. godini
Ovdje je sumarna 2017. godina najboljih mi
The Man Who Knew Too Much
Izvornu inačicu špijunskoga trilera Čovjek koji je previše znao Alfred Hitchcock snimio je 1934. u svojoj domovini, Velikoj Britaniji, sa skromnim sredstvima i u crno-bijeloj tehnici. Izniman uspjeh filma, čiji je naslov postao poslovičan, ponukao ga je da dva desetljeća kasnije, 1956., u Hollywoodu snimi visokobudžetni remake u cinemascopeu i tehnicoloru, sa zvjezdanim parom, J. Stewart i D. Day u glavnim ulogama i četrdeset i pet minuta dužim trajanjem.
Stigavši kao turisti u francuski Maroko, američki kirurg Ben MacKenna (J. Stewart), njegova supruga Jo (D. Day) i desetogodišnji sin Hank (C. Olsen), već u autobusu za Marakeš upoznaju simpatičnoga Francuza Louisa Bernarda (D. Gelin). Samo dvadeset i četiri sata kasnije njihov novi poznanik umre na liječnikovim rukama proboden nožem na prepunom arapskom bazaru. Ubrzo nestane mali Hank, a otmičari poručuju da će ostati na životu samo ako MacKenna nikome ne oda tajnu koju mu je na uhu prošaptao umirući. Očajni otac, znajući da se ne smije obratiti policiji, pretvara se u istražitelja. Put ga vodi u London.
Nijedan filmski remake nije prošao bez prijepora i usporedbi s izvornikom pa tako ni ovaj. No ostaje činjenica da je riječ o obnovi koja je postigla velik uspjeh te se i danas pamti, uz ostalo i po glasovitoj pjesmi Che sara, sara (Oscar Jayu Livingstoneu i Rayu Evansu za najbolju pjesmu 1956.) u izvedbi zanosne Doris Day, jedne od omiljenih plavuša zreloga Hitchcocka. Riječ je klasičnome djelu nenadmašnoga majstora napetosti u kojemu se gledatelj lako identificira s glavnim junakom, običnim čovjekom iznenada uvučenim u mračnu političku intrigu iz koje se mora izvući sam, bez pomoći zakona, kojemu dodatnu privlačnost daje žanrovski spoj filma ceste, filma potjere i špijunskoga trilera.
FIlm se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu G6:
Pjesme s drugog kata
HRT3 20.05.
žLudnica sveopća, traume i otuđenost. Jedna od jačih scena je ona kad se Isusek počne na proslavi klatiti na križu (evo ih bruku kod čove na plakati gore). Jak je režiser Andersson mada su mu svi filmovi manje-više na isti fazon. Pa i Vi, živući te Golub je kano Pjesme. Stoga donosimo jedan isječak iz Živućih:
Garden State
Odlična komedija, najtoplije preporuke. FIlm se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu G3:
HRT2 22.50.
Slijede spojleri.
Sniježi vanka. Prvi put odistinski ove jeseni. Ledeno je doba, dabogda je vani vruće. Jednom mi je jedan poznanik rekao: Doma je bolje u većini slučajeva imati dobra pravnika nego mitraljez. Pravnik kroz obrazovanje zna pogubuti (kao uostalom i drugi ljudi najrazličitijih struka) dodir s realnošću. S onim šta je zbilja ispravno i dobro, a šta s druge strane krivo i loše. Mora da ga se upravo stoga dovodi u direktnu vezu s mitraljezom.
Dakle, neke stvari dolaze iz kuće, druge iz škole. U školi imamo toliko dokaza koji ukazuju na to kako rijetko dobijemo znanje o tome šta je to krivo s “realnošću”. Naročito u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Na to nas svaki put podsjete nama bliski s rečenicama tipa: Nije to baš tako. ili Jedno je proći kroz fakultet, nešto sasvim drugo prolazak fakulteta kroz tebe. Postavkama i kretanjima u društvu nas nekad bolje pouče umjetnička djela mimo najrazličitijih kurikuluma. Knjige i filmovi, recimo. Jedan od takvih filmova je Snowpiercer.
Njegova alegorija je sasvim jasna. Poslije ljudskom greškom izazvane ekološke katastrofe na zemlji je nastupilo ledeno doba. Jedini preživjeli svoje živote su nastavili vječno se vozeći vozom u krug po ledom okovanoj planeti. Neka vrst poluboga Wilford je kreirao Mašinu, odnosno modernu arku i omogućio nastavak života poslije kataklizme. Alegorija se ogleda u tome što se u repu vlaka nalazi najniži sloj društva u tami i vlazi, a kako se krećemo k nikadzastajućoj lokomotivi (u kojoj sam stoluje Wilford) uvjeti života su sve bolji i bolji kod onih u srednjoj i višoj klasi. Kreće pobuna u repu, među otpadnicima, potlačenima, najnižoj klasi. Više im je dosadilo, kažu: Nećete nas i nadalje u vozu vozikati, u vlaku navlačiti. Slijedi probijanje do Wilforda. Nećemo ovdje o detaljima. Pogledajte film i u njemu uočite kako od strane učiteljice indoktrinirana djeca, u srednjem dijelu voza, preneseno, ali i konkretno, postaju oružje koje Mašina koristi za svoj opstanak.
Na kraju, po dolasku do lokomotive, ispostavit će se, sve je prevara i fol, Marisol. Jedino pravo rješenje je izaći iz Mašine u ništavilo i led, ali ipak s Nadom koja je nerijetko stara i sama od djece ostavljena gospođa koja u kasnu jesen gleda kroz prozor kako na padinu pada snijeg. A djeca se negdje drugdje u svojim toplim domovima igraju poraza i pobjede sklapajući setove vlakića, recimo one koje predvodi lokomotor Thomas i njegovi drugari.
Film je 2014. godine na dvadesetom SFF-u prikazan u okviru programa Sarajevo Laško Nights. Iz biltena festivala:
FIlm se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E2:
Inače film režisera Snowpiercera je ove godine osvojio Zlatnu palmu u Kanu i bit će garant prikazan na ovogodišnjem SFF-u:
Južnokorejski film Parazit redatelja Bong Joon-hoa pobjednik je 72. filmskog festivala u Cannesu. Žiri kojim je predsjedao meksički redatelj Alejandro Gonzalez Inarritu dodijelio je glavnu festivalsku nagradu – Zlatnu palmu – toj crnoj komediji o skupini siromaha koja postupno preuzme bogataško kućanstvo.
HTR3 20.05.
Od režisera Levijatana, Изгнание i najnovijeg Lovelessa vrlo dobar, pače odličan debitantski.
Dva maloljetna brata, Ivan (I. Dobronravov) i Andrej (V. Garin), žive s majkom (N. Vdovina) u ruskom gradiću. Iznenada se pojavi njihov prije dvanaest godina nestali otac (K. Lavronenko) kojemu se potpuno zameo trag i želi živjeti s njima. Ne bi li se zbližio s potpuno nepoznatim sinovima, povede ih na izlet na obližnje jezero. Iako je svjestan da je djeci od početka mrzak i odbojan, otac se ni ne trudi da pridobije njihove simpatije, već ih pokušava “naučiti disciplini” pretjeranom strogošću i grubošću. Izlet će se svima pretvoriti u neviđenu noćnu moru.
Ace in the Hole
Kino Tuškanac 19.00.
Cinični Chuck Tatum drski je i arogantni reporter koji, nakon što je zbog alkoholizma dobio otkaz u čak jedanaest novina iz velikih gradova, posljednju godinu radi za gradske novine iz Albuquerquea u Novom Meksiku. Ostavši bez novca i s lošom reputacijom koja ga prati, Tatum je taj slabo plaćeni posao prihvatio nadajući se otkrivanju priče kojom bi mogao privući pozornost javnosti diljem Amerike te se tako vratiti na staze nekadašnjeg uspjeha. Kad dozna za slučaj vlasnika indijanske suvenirnice Lea Minose, koji je tragajući za indijanskim relikvijama na za Indijance svetom području njihovog groblja ostao zarobljen u pećini, Tatum zaključi da bi to moglo biti ono što je čekao. Sličan se slučaj odigrao 1925. godine, kada je stanoviti Floyd Collins zarobljen u pećini preživio čak 18 dana, a novinar koji je pratio događaj osvojio je Pulitzerovu nagradu. Stoga Tatum odluči učiniti sve kako bi se zahvaljujući ovom slučaju vratio u njujorške novine, čak i ako to znači bezobzirno iskoristiti situaciju i korumpiranog šerifa Gusa Kretzera te otežati spašavanje čovjeka.
Godine 1952. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg scenarija te godinu ranije na festivalu u Veneciji ovjenčana dvjema Međunarodnim nagradama, na istinitim događajima temeljena noirovska drama suscenarista i redatelja Billyja Wildera (Neki to vole vruće, Apartman) u američkim je kinima ostvarila slabu gledanost, ponajviše zbog dominantnog ciničnog ugođaja. Čelnici studija Paramount su već tijekom testnih projekcija filma bili zabrinuti zbog loših reakcija kritike, zbog čega su izvorni naslov Ace in the Hole preinačili u The Big Carnival, nadajući se da će promjenom naslova polučiti bolje rezultate, što se ipak nije ostvarilo. Wilder se u realizaciji vodio načelom da loše vijesti prodaju novine, jer dobre vijesti i nisu vijesti, a vjerovao je i da je publika spremna na za njegove standarde odveć pesimističan i tjeskoban film. Impresivno režirano te dramaturški i narativno uobličeno djelo u kojem je Kirk Douglas u liku amoralnog reportera ostvario izuzetno uvjerljivu ali i najoporiju ulogu karijere, na za ono doba proročanski način elaborira prodor tabloidnih vrijednosti u medije sklone događaje stvarati, umjesto da ih prate, a Wilder maestralno koristi priliku za iznošenje snažne kritike društva.
Richard Sherman 38-godišnji je Njujorčanin koji na Manhattanu skladnim životom živi sa suprugom Helen, s kojom je u braku sedam godina, i njihovim 10-godišnjim sinčićem Rickyjem koji obožava TV-seriju o Kapetanu Videu. Richard radi u jednoj izdavačkoj kući, u kojoj naslovne stranice jeftinih džepnih izdanja knjiga dizajnira da bi bile što atraktivnije. Kad Helen odluči tijekom ljeta s Rickyjem otputovati u Maine i tako se skloniti od vrućina, Richard priliku što će ostati sam na Manhattanu odluči iskoristiti da prestane pušiti i počne se zdravo hraniti. Istodobno, svjestan je da je zašao u srednje godine, u kojima muškarci umorni od braka i jednoličnog života znaju utjehu potražiti u površnim izvanbračnim vezama. No on je uvjeren da se njemu to ne može dogoditi, sve dok jedne večeri ne primijeti da se u stan iznad njegovog doselila izuzetno privlačna plavuša. Sve će se dodatno zakomplicirati kad ga ona ubrzo počne zavoditi.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:
Kino Tuškanac 21.00.
Romantična komedija suscenarista i redatelja Billyja Wildera, za glavnu mušku ulogu u kojoj je vrlo raspoloženi Tom Ewell (Adamovo rebro, Blaga je noć) 1956. godine osvojio nominaciju za Zlatni globus, a Marilyn Monroe iste godine nominaciju za nagradu BAFTA u kategoriji najbolje inozemne glumice, adaptacija je popularna istoimena brodvejskog komada Georgea Axelroda (Doručak kod Tiffanyja, Mandžurijski kandidat), koji je svoje djelo s Wilderom pretočio u scenarij. Premda je iz današnje perspektive riječ o donekle zastarjelom, odveć seksizmom opterećenom te mjestimice banalnom pa i zamornom ostvarenju, u cjelini je posrijedi ipak zabavno i šarmantno djelo koje tematizira ljubavne i erotske fantazije muškaraca pogođenih krizom srednjih godina. Tijekom realizacije filma najpoznatijeg po sceni u kojoj struja zraka iz podne ventilacije na ulici zadiže haljinu Marilyn Monroe, Wilder se suočio s pretjeranim upletanjem producenata, jer čelnici 20th Century Foxa nisu željeli prihvatiti njegov izbor Waltera Matthaua za glavnog glumca. Bio je prisiljen i reducirati provokativnije detalje iz scenarija, pa protagonist za razliku od brodvejske pozornice u filmu ne završi u krevetu s Merlinkom.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu G2:
Posljednji dan Mirinog izbora u Jugoslovenskoj kinoteci.
U top pet mi najdražih filmova je i Breaking the Waves. Ponovno – bravo, Miro!:)
Breaking the Waves
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu G3:
Alice Hyatt (Ellen Burstyn) je udovica koja se sa svojim malim sinom seli u Tucson (Arizona) kako bi započela novi život te počinje raditi u zalogajnici kao konobarica.
Ellen Burstyn je za ovu ulogu dobila Oscara i nagradu BAFTA u kategoriji najbolje glavne glumice. Film je pobijedio u kategoriji najboljeg filma (BAFTA).
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B6:
HBO 20.00.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Drugi dan izbora Mire Furlan je u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu:
Secrets and Lies
Mike Leigha beton mi je jedan od najdražih filmova ikad. Bravo, Miro!<3
Kino Tuškanac 19.00.
Dobrodušni C.C. Baxter zvani Bud službenik je njujorškog osiguravajućeg društva, skroman momak vrlo susretljiv prema šefovima, kojima svoj stan redovito iznajmljuje za susrete s ljubavnicama. Zbog toga njegov susjed dr. Dreyfuss vjeruje da je Bud veliki zavodnik koji svake večeri osvoji novu djevojku. Među njegovim nadređenima je i Jeff D. Sherdlake, oženjeni muškarac koji u Budov stan želi odvesti svoju ljubavnicu, u njega ludo zaljubljenu Fran Kubelik. Nevolja je, međutim, što je u Fran zaljubljen i Bud, koji želi da ga ona primijeti. Kad naivna Fran dozna da Sherdlake ne namjerava zbog nje napustiti suprugu, u očaju se odluči ubiti. Srećom, tu je Bud.
Ovjenčana s pet Oscara i tri Zlatna globusa te nagrađena u Veneciji, virtuozna crna komedija Billyja Wildera njegovo je komercijalno najuspješnije ostvarenje. Riječ je o emotivnom, dirljivom i suptilnom djelu koje se na vrlo intrigantan način bavi vječnom i univerzalnom temom odnosa među spolovima, istodobno sjajno funkcionirajući kao razorna kritika korporacijskog kapitalizma, kao moralka o dobrodušnom i plahom pojedincu uhvaćenom u žrvanj karijerizma i „iskorištavanja čovjeka po čovjeku”. Spretnim korištenjem crno-bijele fotografije i polutotala kojima protagonista prikazuje kao sitni kotačić u bezličnom mnoštvu birokracije smještene na 19. katu njujorškog poslovnog nebodera, Wilder plemenitog i poštenog antijunaka kojem nedostaje ponosa, hrabrosti i izraženije kralježnice efektno kontrastira svijetu prijetvornih, arogantnih i amoralnih šefova. Wilderov autorski prosede i ovdje odlikuju sklonost iskričavim dijalozima i unutarnjim monolozima, promišljeno bavljenje motivima obmane i samoobmane, inteligentno satiričan prikaz nehumanog i materijalističkog suvremenog društva, vrlo efektno kreiranje urbanog miljea te vješto umetanje crnohumornih, grotesknih, melodramskih i gotovo tragičnih motiva.
KIno Tuškanac 21.15.
Chicago 1929. godine grad je kojim vladaju gangsteri, u kojem odjekuju ulične pucnjave i rade ilegalne točionice alkohola. U jednoj takvoj točionici, vlasnik koje je mafijaš Spats Colombo, sviraju dvojica siromašnih glazbenika, saksofonist Joe i kontrabasist Jerry. Nakon što jedne večeri u točionicu upadne policijska racija, Joe i Jerry jedva uspiju pobjeći te u potrazi za novim poslom odu u glazbenu agenciju. Kad doznaju da se u agenciji traže samo dvije glazbenice za ženski orkestar koji putuje na Floridu, razočarani Joe i Jerry se u snježnoj noći sklone u jednu garažu. Za nevolju, baš tu borave gangsteri koji su policiji izdali Colomba, a kad Colombo i njegovi ljudi ubrzo upadnu u garažu i počnu pucati, spasit će se samo Joe i Jerry. Svjestan da obojica moraju smjesta pobjeći, domišljati Joe dođe na ideju da se preodjenu u žene, Jerry u Daphne a Joe u Josephine, te prijave za članice onog orkestra. Nakon što s damama ubrzo krenu na put, Joe će se zagledati u atraktivnu pjevačicu Sugar Kane Kowalczyk, a kad stignu na Floridu na Daphne će oko baciti stari bogataš Osgood Fielding III.
Od šest nominacija za Oscara 1959. godine potvrdivši samo onu za najbolju scenografiju, Zlatnim globusom u kategorijama najboljeg filma, glumice (Marilyn Monroe) i glumca (Jack Lemmon) nagrađena farsična komedija s elementima slapsticka ubrzo je stekla kultni status, da bi je članovi Američkog filmskog instituta naposljetku proglasili najboljom američkom komedijom svih vremena. Sasvim razumljivo, jer riječ je o virtuozno režiranom, izuzetno dinamičnom, energičnom, pomalo lascivnom i dakako subverzivnom ostvarenju, u kojem je Billy Wilder satiričkom oštricom podboo, izrelativizirao i podsmijehu izložio čitav tadašnji holivudski zvjezdani sustav. Spretno se poigravajući travestijom, spolnim identitetima i žanrovskim odrednicama romantične komedije, redatelj i glasoviti scenarist I. A. L. Diamond (Majmunska posla, Ljubav poslijepodne, Poljubi me, budalo) urnebesno duhovito i s figom u džepu propituju mačizam i društveno dominantni kult muškosti, dodirujući se tabu-tema slobodne ljubavi i homoseksualnosti. Unatoč ponekoj preforsiranoj sceni i mjestimice samodopadnom nastupu Tonyja Curtisa, koji povremeno kao da pokušava uskočiti u cipele Caryja Granta, riječ je o filmu bez trenutka praznog hoda, koji gledatelje osvaja iskričavim rafalnim dijalozima, slapstick humorom i raspoloženim, primjereno pomaknutim i autoironičnim nastupima glumaca u zacijelo najboljim ulogama njihovih karijera.
Na mapi Movielanda filmovi se nalaze u kvadrantima G2 i H2:
Witness for the Prosecution
Kino Tuškanac 19.00.
Sir Wilfrid Roberts stari je i ugledni londonski odvjetnik koji unatoč narušenu zdravlju i brizi požrtvovne medicinske sestre Plimsoll, a nakon nedavno pretrpljenog srčanog udara zbog kojeg bi se trebao kloniti zahtjevnih slučajeva, odluči preuzeti naizgled unaprijed izgubljeni slučaj obrane Leonarda Volea. Vole je siromašni izumitelj protiv kojeg se na Središnjem kaznenom sudu vodi proces pod optužbom da je ubio svoju staru znanicu gospođu French, bogatu sredovječnu udovicu, a s ciljem da se domogne njezine imovine koju mu je oporučno ostavila u nasljedstvo. Vole tvrdi da je pokojnicu upoznao slučajno i da o oporuci nije ništa znao, a jedina osoba koja mu može pružiti alibi je njegova supruga, glumica njemačkog podrijetla Christine. No kad se pokaže da Christine želi svjedočiti na strani optužbe, odnosno protiv vlastitog muža, Sir Wilfrid će shvatiti da je ionako težak posao postao još teži.
Godine 1958. nominirana za šest Oscara, uključujući one za najbolji film, redatelja te glavnu mušku (sjajni Charles Laughton) i sporednu žensku ulogu, za koju je odlična Elsa Lanchester iste godine osvojila Zlatni globus, izvrsna sudska krimi-drama Billyja Wildera adaptacija je istoimenog kazališnog komada i kratke priče Agathe Christie. Prozni i dramski zaplet izvornog djela scenaristi Billy Wilder i Harry Kurnitz (Hatari!, Mršavkova sjena) ponešto su proširili i prilagodili glumačkoj postavi, osobito Marlene Dietrich koja u jednoj sekvenci pokazivanjem nogu izazove kavansku tučnjavu, ali i Charlesu Laughtonu uz kojeg je prvi put nakon četvrt stoljeća i filma Privatni život Henrika VIII Alexandera Korde angažirana njegova supruga Elsa Lanchester. Pohvale za tumačenje glavne uloge dobio je i Tyrone Power, koji je nedugo nakon premijere preminuo od srčanog udara, a čiji se nastup smatra najboljim u njegovoj karijeri. Wilderova režija je očekivano maestralna, kombinacija krimića i sudske drame s crnohumornim elementima izvedena je besprijekorno, fotografija pet puta za Oscara nominiranog Russella Harlana (Crvena rijeka, Ubiti pticu rugalicu) je impresivna, a film je prema mnogima najuspjelija prilagodba nekog djela Agathe Christie. Ostvarenje prije gledanja kojeg je publici dano upozorenje da iznenađujući završni obrat ne otkrivaju svojim prijateljima i poznanicima, sama je Agatha Christie držala jedinom uspjelom adaptacijom njezine proze, da bi mu kasnije pridodala Ubojstvo u Orient Expressu Sidneyja Lumeta iz 1974. godine.
Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu D5:
Kino Tuškanac 21.00.
The Lost Weekend, The Adventures of Baron Munchausen i Jules et Jim / ponedjeljak 01.04.2019.
U Jugoslovenskoj kinoteci je odabrala danas za prikazati tri filma:
On the Waterfront, Out of the Furnace i Posebni dodaci posvećeni ZagrebDox-u / subota 09.02.2019.
Program se nastavlja sutra i prekosutra. Puno više na sljedećem linku.
CineStar TV Comedy 22.25.
Otkud na Comedyju, Zevs te pito, možda po onoj Rambovoj:
