Prije potopa i Kad jaganjci utihnu uz druge / subota 30.12.2017.

Prva 15.55.

Nešto ga je raja naganjala za pogledati.

RTS2 17.30.

Velika iluzija – Novogodišnji specijal. U moru kvalitetnih i manje kvalitetnih filmova i događaja, u specijalnom izdanju Velike iluzije “Godina na filmu”,
podsjećamo se najvažnijih filmskih momenata u 2017. Zbog najjačeg utiska u regionalnoj produkciji u 2017. u “Krupnom planu” rekapituliramo susret sa kreatorom serije Senke nad Balkanom Draganom Bjelogrlićem, Marijom Bergam, Andrijom Kuzmanovićem i Viktorom Savićem. Idemo u Berlin, Kan i Veneciju. Rekapituliramo tri ključna svjetska festivala i filmove koji su obilježili godinu. Vraćamo se u Holivudski Kodak teatar uz prisjećanje na 89. dodjelu Oscara koja će ostati upamćena zbog greške epskih razmjera. Zatvaramo krug jubilarnim 30. nagradama Evropske filmske akademije dodijeljenim u sjedištu akademije u Berlinu.

Iskoračit ćemo i u budućnost i vidjeti šta su filmska očekivanja u 2018.

HRT2 20.05.

Odličan dokumentarac o klimatskim promjenama. Vodi nas DiCaprio, a Scorsese je producirao film. Detaljnije ovdje.

HRT1 20.05.

Pink Movies 23.00.

Jedan od najboljih trilera svih vremena.

Before the Flood / HRT2 20.05 / subota 30.12.2017.

Slijede spojleri.

U teškoj smo gabuli. Uzet ćemo u obzir sve što nam naučnici kažu, ali čim nam se pred očima ukaže lijep proljetni dan, ptice cvrkuću, cvijeće miriše, drveće je ozelenilo, odmah ćemo zaboraviti na činjenice iznesene od strane naučne zajednice, a i na smog koji je u našim mjestima carevao u minulim zimskim danima. Povjerovat ćemo u priče političara (najčešće predstavnika krupnog kapitala, nerijetko i ponajviše u SAD-u, a i u drugim kapitalističkim državama Zapada) kako je situacija s klimom prirodan tijek stvari (Pa, pobogu, i prije su događala Ledena doba na planeti.). Pročitat ćemo rad na temu globalnog zagrijavanja, pogledati film koji se bavi ekstremnim promjenama klime unatrag par desetljeća, racionalno ćemo sve izneseno prihvatiti, ali jednostavno, netom iza toga, nećemo biti u stanju pojmiti da se zbilja, dok ovo pišem, događa katastrofa planetarnih razmjera. Prije potopa je film koji se bavi promjenama klime na koje je ponajviše čovjek utjecao.

Leonardo DiCaprio, koji je izaslanik za klimatske promjene generalnog sekretara UN-a, pohodi različite dijelove svijeta i pokazuje nam zastrašujuće  posljedice destruktivnog upliva čovječanstva u prirodu. Od Grenlanda do Indonezije, od Švedske do Ushuaije u Argentini.

U Kanadi se invazivnom sječom šume pored grada Alberte dolazi do drvene građe. Biomase se koristi za produkciju nevjerovatnih tristo i pedest hiljada barela nafte dnevno. Projekt koji je počeo kao probni u 1960-im sad ima megalomanske razmjere. Iz katranskog pijeska se dobiva nafta.

U Indoneziji stanovništvo pali šumska prostranstva jedne od tri posljednje prašume na svijetu. Sve da bi na njenim provršinama uzgajalo palme, a iz njih dobivalo ulje koje se koristi u industriji ulja, deterdženta, u kozmetici… Proizvodnja ovog jeftinog ulja donosi ogroman profit tvrtkama.

Primjeri se nižu jedan za drugim. Na Floridi , Miami Beach, gradonačelnik mora povećavati poreze kako bi novac bio ulagan u izdizanje cesta uz obalu Atlantskog oceana. Ovo sve iz razloga što su česte poplave uzrokovane porastom razine mora. Isto tako, ulaže se u pumpne sisteme koje za poplava vraćaju vodu u ocean. Paralelno, pored očitih posljedica promjene klime na živote građana na Floridi državnim dužnosnicima je zabranjeno razgovarati o istim jer guverner Rubio, jednostavno i žalosno, ne vjeruje u iste.

Naravno, nisu u pitanju religiozna uvjerenja niti je ekologija nova sveta krava u koju se treba ufati, već se radi o čistom interesu kapitalista za enormnim bogaćenjem na uštrb života običnih građana i, naravno, prirode.

Pacifička država Kiribati već sad u potpunosti živi posljedice globalnog zatopljenja i efekta staklenika na planeti. Naime, već je dio stanovništva zbog poplavljenih priobalnih područja premješten u više dijelove otokâ ove državice. U razgovoru s DiCaprijem predsjednik Tong tako navodi da se provodi politika tzv. “dostojanstvene migracije” te da su kupili komad zemlje na Fidžiju jer će u konačnici dio stanovništva morati tamo preseliti.

Film započinje opisom triptiha slikara Boscha Rajski vrt čija je reprodukcija stajala iznad kreveta DiCaprija u djetinjstvu. Prvi dio prikazuje rajski vrt, drugi, obiljem i dekadencijom opčinjeno čovječanstvo, a treći donosi viziju pakla prouzrokovanu istom tom dekancijom i uništenjem prirode. Nade ima, no ona je svedena na minimum povlačenjem SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma po dolasku predsjednika Trumpa na čelo države. Sve vuče k viziji budućnosti u trećem dijelu triptiha Boscha.

Veliki igrači kroje kapu (otprilike kao onu polarnu koja se rapidno topi, dakle, klimatske promjene ne razmatraju haman nikako) onim malim. Pred kraj filma DiCaprio stoji s bivšim NASA-inim astronautom kojem je dijagnosticiran četvri stadij raka. Astronaut bi u još malo vremena života koje mu je preostalo htio pomoći čovječanstvu. Zajedno gledaju u jedan od najsuvremenijih simulatora klimatskih projekcija.

Saznajemo da je na podučju Sirije i oko nje u posljednjih devetsto godina zabilježena najveća suša u proteklom desetljeću. Znamo da se u tom razdoblju dešavao krvavi sukob na području ove države koji je bez daljnjeg, također bio jedan od uzročnika pakla u ovoj zemlji. Crne su prognoze za takve suše zbog iste geografske širine i za američku državu Oregon. U Meksiku se vode ratovi za vodu, itd. itd…

Topla Golsfka stuja zbog topljenja leda na Sjevernom polu više neće dopirati ili u znatno manjoj jakosti do obala Zapadne Evrope, uslijedit će zahladnjenje pa se više nećemo smijati slici na kojoj u krznu medvjeda iz filma Povratnik Leonardo DiCaprio gleda prema nama, a ispod stoji njegov upit: “Idem do trafike, treba li nekom nešto?”

Hrvač i Bitka za Alžir / četvrtak 28.12.2017.

Dobtinik Zlatnog lava u Veneciji 1966. godine. Jedan od najboljih politički angažiranih filmova svih vremena. O filmu detaljnije ovdje.

HTV3 20.05.

Najbolji mi film u Aronofskog (unatrag mjesec-dva traju raspre o njegovom filmu Majka!) (dobro, Crni labud je ublizu). Sportska drama. Priča o profesionalnom hrvaču Randyju Robinsu (M. Rourke), poznatom kao Ram Jam, čiji su dani slave i uspjeha u ringu davno iza njega. A sad mu je i zdravlje ozbiljno načeto… Danas plaća danak dugogodišnjim borbama u ringu i izvan njega. No, riskrirat će sve kako bi dokazao da ima snage za još jedan meč – ponovni susret u Madison Square Gardenu sa “Ajatolahom”. Među brojnim nominacijama i nagradama spomenut ćemo nominacije za Oscara 2009. (najbolja uloga M. Rourke i najbolja spredna uloga M. Tomei); iste godine M. Rourke dobio je nagradu BAFTA te Zlatni globus za najbolju ulogu. Film je prikazan u okviru Open air programa petnaestog SFF-a 2009. godine.

Na odjavnoj špici svira pjesma Brucea Springsteena “Wrestler” za koju je dobio Zlatni globus za najbolju originalnu pjesmu.

HRT2 21.00.

Gangsterski film o apsolutnom vladaru Chicaga dvadesetih godina, Alu Caponeu. Nitko ga nije mogao taknuti. Nitko ga nije mogao zaustaviti – sve dok mu Eliot Ness i njegovi ljudi nisu odlučili stati na kraj. Doba je prohibicije. Korupcija caruje: korumpirana je policija, sudovi, državna uprava. Zbog toga agent FBI-a, Eliot Ness, odlučujući zaustaviti gangsterskog bossa Ala Caponea, za pomoć uzima samo trojicu ljudi u koje ima povjerenja. Njih četvorica suprotstavit će se moćnom gangsterskom imperiju. Bit će to bespoštedan rat nekonvencionalnim sredstvima, a najvažniji je savjet što ga stariji kolega daje mlađima: pucaj brzo i pucaj prvi!

FOX Movies 22.30.

 

La battaglia di Algeri / HTV3 20.05 / četvrtak 28.12.2017.

Repriza:  HRT3 15.15 / petak 29.12.2017.

I uvek je bilo jači slabijeg tlači
I uvek je bilo bori se ili plači

— Zoran Kostić Cane

Bitka za Alžir je vrhunski primjer politički angažiranog kinematografskog djela. Film je snimljen 1966. godine, samo četiri godine nakon pobjede alžirskog naroda i svrgavanja francuske kolonijalističke vlasti. Bavi se upravo tom temom i sniman je, dakle, dok su rane još uvijek bile svježe. Režirao ga je italijanski režiser Gillo Pontecorvo prema sjećanjima jednog od vođa Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN) opisanim u knjizi Souvenirs de la Bataille d'Alger. Film je poludokumentaristički, crno-bijeli, ali u njemu na momente možemo naći i više akcije nego u novijim holivudskim blokbasterima. Većina glumaca u filmu su naturščici, dakle ljudi koji nisu profesionalni glumci i koji po prvi put staju pred filmske kamere. To dadatno doprinosi autentičnosti snimaka.

Film pokazuje borbu FLN-a protiv francuske okupatorske vlasti. Neki njegovi dijelovi mogu stajati kao zasebne priče kao, recimo, onaj kad tri mlade alžirske žene prolaze slobodno punktove francuske vojske bez ikakve kontrole (zato što nisu odjevene kao Alžirke već kao Evropljanke) sa eksplozivom u
svojim torbicama.

Za gledanje filma bitan je historijski kontekst i poznavanje teme kojom se on bavi. Godine 1830. počinje francuska invazija na Alžir. U naredna dva desetljeća država je u potpunosti osvojena i počela je represija nad domicilnim stanovništvom. Te godine samo je četiri hiljade jutara bilo pod vinogradima u Alžiru, a 1950-ih njih čak 750.000. Dakle, od početaka same okupacije Francuzi oduzimaju žitorodna polja od lokalnih vlasnika naročito u primorju i na njima sade vinograde. Ovo sve, naravno, gospodarski slabi lokalno stanovništvo. Po okupaciji, također, Francuzi pljačkaju bogatu riznicu osmanlijskog namjesnika u Alžiru. S imovinskim slabljenjem Alžiraca išlo je i uskraćivanje političkih prava. Politika kulturnog potčinjavanja išla je toliko daleko da arapski, kojim govori većina Alžiraca, nije bio dopušten kao službeni jezik u obrazovnim ustanovama niti su ga djeca mogla učiti u školama.

Od 1848. do 1962. godine francuska djeca uče gledajući u granice Alžira da je to Francuska, samo njezin odvojeni dio, na drugoj strani Mediterana. Francuzi se u Alžir sele i tamo osnivaju porodice, živeći život Evropljana iako su na okupiranoj zemlji i iako su potčinjeni alžirski narod potpuno lišili sloboda.

Film zorno prikazuje stanje i zbivanja u Alžiru s kraja 1950-ih godina i borbu za neovisnost koju će alžirski narod na kraju izboriti 1962. godine. Muziku potpisuje Ennio Morricone, poznat po temi iz filma Dobar, loš, zao  i po muzici iz Tarantinovog filma The Hateful Eight, za koju je 2016. godine dobio Oscara. Zašto spominjemo muziku u filmu Bitka za Alžir? Zato što na prvu imamo osjećaj da je režiser Gillo Pontecorvo u filmu prije svega naklonjen alžirskom narodu i njegovoj borbi za slobodu. Ufilmu gledamo potresne scene kada eksplodira bomba koju su postavili Francuzi. Dok Alžirci iz ruševina svojih kuća u Kazbahu, naselju u gradu Alžiru, izvlače svoje mrtve u pozadini ide muzika Morriconea. Istu muziku možemo čuti po stradanju Francuza. Nažalost, i u 2017. godini slične scene i dalje gledamo na raznim stranama svijeta. One nas upozoravaju da je žrtva žrtva bez obzira na mjesto i vrijeme dešavanja. A ono što je veoma bitno za, napišimo to uslovno, zapadnu civilizaciju je osvještavanje činjenice da su tragedije jednako tragične desile se one u zemljama u kojima je oficijelni jezik engleski ili ne.

Film je 1966. godine dobio Zlatnog lava na festivalu u Veneciji i, kao što smo već napisali, smatra se jednim od najboljih primjera politički angažiranog filma svih vremena. U Francuskoj je prikazivanje filma bilo zabranjeno.

Gospođa u stanu br. 6<3 i drugi / srijeda 27.12.2017.

Na prvu ništa, a ono gori od filmova i danas:

HRT2 16.25.

Odličan crtić.

CineStar TV & Action 18.10.

Kitanov odličan uradak.

Prva Plus 20.15.

Spužva Bob Kockalone.<3

HRT1 21.20.

The Lady in Number 6

Ovo je vrlo nadahnjujuća i pozitivna priča. 109-godišnja Alice Herz Sommer još je svaki dan dva i pol sata vježbala sviranje klavira. I dalje je bila nepokolebljivo neovisna, a svoj dugi život nije pripisivala dobrim genima koliko dobroj glazbi. Zahvaljujući pozitivnom i optimističnom razmišljanju te duboko ukorijenjenoj vjeri u esencijalnu dobrotu ljudskih bića, Alice Herz Sommer živjela je duže od jednog stoljeća. Ne samo da je bila najstarija osoba u Londonu, nego je bila i najstarija osoba koja je preživjela holokaust. Često je puta rečeno da strah i mržnja izjedaju dušu, no može li se jednako tako reći da ljubav prema životu i ljudima oko nas te, kao u Aliceinom slučaju, glazbi, hrani dušu i oslobađa duh? Alice je do kraja života neumorno ponavljala: “Glazba mi je spasila život, glazba me i dalje spašava.” (Alice Herz Sommer, 26. studenoga 1903. – 23. veljače 2014.)
Dokumentarac je dobitnik Oscara 2014. u kategoriji kratkometražnog dokumentarnog filma te brojnih drugih nagrada na međunarodnim festivalima.

FTV 23.20.

Woyzeck i drugi / utorak 26.12.2017.

HRT2 16.50.

Vrhunski crtić.

Pink World Cinema 17.00.

Herzoga Wernera legende filmček. Mali garnizonski gradić, sredina 19. stoljeća. Četrdesetogodišnji Franz Woyzeck (Kinski) običan je vojnik izložen svakodnevnom ponižavanju i iskorištavanju. Obavlja različite poslove za svog zapovjednika kako bi zaradio dodatni novac kojim uzdržava ženu Marie (Mattes) i dijete. Osim verbalnog maltretiranja svog zapovjednika, izložen je i fizičkom jer služi kao pokusni kunić u medicinskim eksperimentima lokalnog liječnika.

CineStar TV 22.25.

Teške traume i teror iz Drugog svjetskog rata. 🙁

HRT3 23.20.

Drugi dio iz trilogije na redu. Neloš trilerčić.

AMC 23.40.

Malo detaljnije o filmu ovdje.

The Icrendibles i Citizenfour / ponedjeljak 25.12.2017.

Odličan crtić kojeg najnormalnije mogu i odrasli upratiti. Čak je i više za odrasle. Ima u njemu odličnih folova, ali i istinske akcije i drame. Režirao ga je Brad Bird koji je režirao i hvaljeni The Iron Giant.

HRT2 09.45.

Ovaj Oskarom nagrađen dokumentarac o odbeglom američkom obaveštajcu, gledaocima donosi pristup hongkonškom susretu autorke filma Laure Poitras i novinara Glena Grinvalda s Edvardom Snoudenom, tokom kog im je on predao poverljive dokumente o masovnom kršenju prava na privatnost od strane američke Nacionalne sigurnosne agencije, NSA.

RTS2 20.00.