Kurosawa u kinima Beograda i Zagreba, u Jugoslovenskoj kinoteci još i Blow up i Lovac na jelene / petak 13.09.2019.

Yojimbo

Yojimbo

Kino Tuškanac 19.00.

U japanskoj provinciji sredinom 19. stoljeća, samuraj Sanjuro Kawabatake kao lutalica bez gospodara vođen znakovima sudbine stigne u malo mjesto koje je poprište sukoba dva klana. Jedan je onaj predvođen trgovcem svilom Ushitorom, a na čelu drugog klana je trgovac sakeom i vlasnik bordela Seibê. Spreman za zaradu prikloniti se bilo kojem od klanova, Sanjuro ubrzo shvati da oba suprotstavljena tabora imaju brojne i velike nedostatke, kao i da je u oba slučaja riječ i o vrlo nemoralnim ljudima, te se odluči poslužiti manipulacijom i poraditi na međusobnom istrebljenju klanova. Ubrzo će, međutim, otkriti da i oni u njemu vide opasnog protivnika kojeg se žele riješiti, a sve će se dodatno zakomplicirati kad se među njegovim neprijateljima pojavi mladi Unosuke, koji za razliku od Sanjuroa posjeduje pištolj i zbog toga predstavlja posebnu prijetnju.

Komercijalno najuspješniji film scenarista i redatelja Akire Kurosawe, za glavnu ulogu u kojem je njegov stalni saradnik Toshirô Mifune (Bitka za Midway, Zimska ubistva, 1941.: Luda invazija na Kaliforniju) na festivalu u Veneciji 1961. godine ovjenčan Volpi Cupom i nagrađen kao najbolji glumac, dok je film godinu kasnije nominiran za Oscara za najuspjeliju scenografiju, izniman je i vrlo inovativan samurajski film. Oslanjajući se na tradiciju akcijskih, tzv. chambara filmova, Kurosawa je u saradnji sa scenaristom Ryûzôm Kikushimom (Sanjuro, Skrivena tvrđava) koncept osvježio umetanjem elemenata groteske, drugačijom upotrebom muzike u okviru žanra te iznevjeravanjem mita o samurajima i samurajskom kodeksu u uvodnom dijelu, da bi u završnici taj mit ponovo afirmirao. Furiozno režirano, simbolički impresivno i sjajno glumljeno djelo maestralne gradacije dramske tenzije, koje linearnom dramaturgijom i narativnom konstrukcijom izrazito podsjeća na vestern, utjecao je ne samo na Sergija Leonea, koji je u antologijskom špageti-vesternu Za šaku dolara preuzeo priču filma, zbog čega je pod sudskom tužbom bio prisiljen platiti novčanu nadoknadu, nego i na žanr špageti-vesterna općenito (Django Sergija Corbuccija), ali i na istočnjački vestern ili eastern, na Sama Packinpaha te na Waltera Hilla, koji je 1996. godine realizirao parafrazu Kurosawina filma pod naslovom Posljednji preživjeli.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

U okviru programa:

O programu Moj izbor: Snežana Jovanović više na linku. U Jugoslovenskoj kinoteci bit će prikazan:

Rashomon / Kino Tuškanac / ponedjeljak 09.09.2019.

Bit će prikazan i:

Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

Na repertoaru je i:

Film se također kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C4:

Rashomon / Kino Tuškanac / ponedjeljak 09.09.2019.

Rashomon

Rashomon

U okviru programa Portreti: Kanonski filmovi Akire Kurosawe u Kinu Tuškanac večeras u 19.00 sati će biti prikazan film Rashomon.

U srednjovjekovnom Japanu, u vrijeme nemira i gladi, trojica muškaraca počinju voditi zanimljiv razgovor. Tri dana ranije jedan od njih, po zanimanju drvosječa, nedaleko grada Kyota na putu u šumu gdje skuplja drva pronašao je leš ubijenog muškarca. O tome je i svjedočio na sudu, a svojim sugovornicima prepričava sudska svjedočenja i ostalih osoba umiješanih u čitav događaj. Prvi je svjedočio zloglasni lopov Tajomaru, čovjek osumnjičen da je ubio i okrao žrtvu, muškarca Takehira, a u svom svjedočenju Tajomaru je ustvrdio da nije kanio počiniti ubojstvo, nego silovati žrtvinu suprugu Masako. Prema njegovim riječima, žena je nakon silovanja zbog gubitka časti zatražila da umre ili Tajomaru ili njezin suprug, pa je Tajomaru u navodno časnom dvoboju ubio Takehira. Kad je ubrzo svoje svjedočanstvo počela iznositi Masako, njezin je opis događaja bio posve drugačiji, baš kao što su drugačija bila i svjedočenja preostale dvojice sudionika procesa. Naposljetku će upitna postati i drvosječina priča, jer i on kao i ostali događaje opisuje u za sebe najpovoljnijem svjetlu.

Godine 1951. na festivalu u Veneciji ovjenčana Zlatnim lavom i Nagradom talijanskih filmskih kritičara, godinu kasnije ovjenčana Počasnom nagradom Američke filmske akademije te 1953. nominirana za Oscara za najbolju scenografiju i za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, antologijska drama s elementima trilera suscenarista i redatelja Akire Kurosawe temeljena je na kratkim pričama Rašomon i U šumarku japanskog pisca Ryûnosukea Akutagawe. Akutagawu se smatra ocem japanske kratke priče, najznačajnija japanska književna nagrada nazvana je prema njemu, a Kurosawa i njegov čest suscenarist Shinobu Hashimoto (Živjeti, Sedam samuraja, Krvavo prijestolje) iz priče Rašomon preuzeli su ambijent, dok su likove i zbivanja preuzeli iz priče U šumarku. U filmu koji je zapadnu publiku ključno zainteresirao za japansku kinematografiju te u japanskom filmu obnovio žanr jidai-geki, odnosno tradicionalnu japansku povijesnu dramu, i danas kao i u vrijeme premijere imponira izvornošću dramske i narativne konstrukcije s fokusom na iznimno učinkovite retrospekcije, čime asocira na Građanina Kanea. Temu filma dovodeći u savršenu ravnotežu sa stilskom promišljenošću i zaokruženošću cjeline, pri čemu se dominantno oslanja na brojne vožnje kamere, neobične montažne rezove te istodobno poetičan i okrutan prikaz prirode, Kurosawa iznimno spretnom i sugestivnom režijom i likovima i gledateljima izmiče bilo kakav konkretniji orijentir u zbivanjima, stvarajući u svakom segmentu impresivan esej o nemogućnosti spoznavanja istine. Zahvaljujući tome, pridjev ´rašomonski´ je do danas ostao sinonim za situacije u kojima je teško utvrditi objektivnu istinu.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H6: