Tin… trideset godina putovanja / ponedjeljak 14.09.2020.

Image

HRT1 21.00.

Tin… trideset godina putovanja…, četverodijelna dramska igrano-dokumentarna serija u produkciji Hrvatske radiotelevizije, biografski je prikaz života i rada Augustina Tina Ujevića. Iz godine u godinu, kroz različite životne faze serija prati biografski krajolik kojime je Ujević “putovao” tokom života.

Sva četiri nastavka bit će prikazana u četiri naredna dana u istom terminu.

M.I.A. i Lucky / srijeda 09.09.2020.

Matangi Maya MIA

Matangi Maya MIA

RTS2 19.45.

Film je prikazan u okviru Summer Screen programa dvadeset i četvrtog SFF-a 2018. godine. Iz biltena festivala:


Veći prikaz

Festivalski bilten iz kojeg je tekst o filmu možete preuzeti klikom na sljedeći link.

Žurnal dvadeset i četvrtog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na ovom linku.

Image

RTS2 22.10.

Na samom kraju je životnog puta Harry Dean Stanton, u svojoj desetljećima dugoj karijeri najpoznatiji po ulozi u filmu Paris, Texas. Stari je ratni veteran koji ima svoju svakodnevnu rutinu. Ustaje u ista doba, popije čašu mlijeka, odradi par vježbi joge, ode na kafu u svoj kafić, u povratku doma kupi si u lokalnom granapu cigarete i mlijeko, sjeti se familije pakašima na ulazu u jedan bar.:ppp Doma odgleda kviz, ode navečer u bar u kojem ga svi znaju (između ostalih i David Lynch) i dan je već na smiraju.  Jedan dan međutim, pred vježbanje zamanta mu se i padne. Završi kod doktora. Tijelo mu govori da je kraj, nažalost, blizu.

Vrijeme je za sumiranje i zumiranje života, promišljanje teme smrti. I smiješak. Odličan mali film, najtoplija preporuka. Režiser je isto prezimena Lynch, onaj glumac, suprug u policajke u Fargu.

Buena Vista Social Club i Selo moje malo / ponedjeljak 07.09.2020.

Image

HRT3 20.05.

Godine 1996. Ry Cooder, jedan od najsvestranijih i najzanimljivijih glazbenika današnjice, okupio je u Havani neka od najvećih imena u povijesti kubanske glazbe i zajedno s njima snimio CD Buena Vista Social Club. Album je nagrađen Grammyjem te je postao jedan od najprodavanijih albuma u povijesti. Po povratku, potražio je svog prijatelja redatelja Wim Wendersa kojem je prenio dojmove iz Kube. Dvije godine kasnije, Wenders se uputio u Havanu kako bi zabilježio novu suradnju Coodera s njegovim prijateljima, vrhunskim kubanskim glazbenicima.

Wendersov dokumentarac s pregršt nagrada s filmskih festivala i nominacijom za Oscara.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu A3:

Image

Image

Na HRT2 u 21.00 sati posveta premiulom Menclu.

Komedija. U malom češkom selu Křečovice svi su na neki način povezani s poljoprivrednom zadrugom. Vozač zadružnog kamiona Karel Pávek (M. Labuda) očinski se brine za svog suvozača, mentalno zaostalog Otíka Rákosníka (J. Bán). Na svojim vožnjama često susreću mjesnog liječnika Skružnýja (R. Hrušínský) i pomažu mu u njegovim nevoljama s automobilom. Nakon jedne nezgode s kamionom, koju je skrivio Otík, Pávek izgubi strpljenje i traži da mu dodijele drugog suvozača. Otprilike u isto vrijeme u zadrugu stiže pismo od praškog poduzeća, u kojem Otíku nude posao i stan u Pragu…

Gotovo dvadeset godina nakon Oscara za film Strogo kontrolirani vlakovi češki je redatelj Jiří Menzel 1986. ponovno nominiran za Oscara za najbolji film s neengleskog jezičnog područja, komedijom Selo moje malo. Nominacija se nije pretvorila u nagradu, no film je ipak stekao status jednog od najpoznatijih čeških filmova svih vremena, a bio je i komercijalno najuspješniji izvozni filmski proizvod nekadašnje Čehoslovačke. Publika u Češkoj i danas ga stavlja na prvo mjesto ljestvice najboljih čeških filmova. Scenarist te tople i zabavne priče o svakodnevici tipičnoga češkog sela iz razdoblja socijalizma je Zdeněk Svěrák, poznat i kao scenarist Oscarom nagrađenog filma Kolja. Mađarski glumac János Bán ulogom bezazlenog Otíka osvojio je nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Parizu godine 1987. Uz J. Bána i M. Labudu, simpatije gledatelja osvojio je Rudolf Hrušínský kao liječnik koji uživa u recitiranju poezije i promatranju prirode.

Arsen Dedić, Don't Come Knocking i filmovi Agnes Varde / ponedjeljak 17.08.2020.

Image

HRT1 21.00.

Mirno je ljetno more u Zagrebu, naše lude, drugačije i svima teške 2020. Želeći se odmaknuti od ovog vremena, zaplovit ćemo na sat-dva nekim drugim morima. Danas, 17. kolovoza bit će pet godina otkada nas je napustio jedan od najznačajnijih autora hrvatske glazbe, Arsen Dedić. Skladatelj, pjesnik, slikar, autor bezbrojnih partitura za kazalište i film. Uz njegovu obitelj i najvjernije suradnike u sat i pol prisjetit ćemo se nekih od najvećih hitova koje je ostavio u nasljeđe.



“Ljude ne zaboravljamo, dio su nas, i to je ono što se broji”, rekao bi Arsen. U emisiji sudjeluju: Gabi NovakMatija DedićGibonniPetar GrašoJosipa LisacIvana Husar MlinacZoran PredinDarko RundekZrinko TutićZlatko VitezAntun VrdoljakAnte Gelo i Nikša Bratoš.



Image

HRT3 20.05.

Muzički film. Ostarjela zvijezda vesterna odlazi sa seta usred snimanja filma i pokušava se ponovno zbližiti s majkom koju nije vidio trideset godina. Pritom saznaje da ima dijete za koje nije ni znao.

Na festivalu u Kanu 2005. Wim Wenders je nominiran za Zlatnu palmu.

Image

RTS2 22.00.

Pozdrav Kubancima i Sreća

Kratkometražni dokumentarni film sastavljen od preko hiljadu fotografija koje je Anjes Varda izradila tokom posete Kubi. Film istražuje kubansko društvo i kulturnu postrevoluciju.


Image

Fransoa je mladi tesar koji živi naizgled savršenim i idiličnim životom uz suprugu Terezu i dvoje djece, ali usprkos tome započinje i održava vanbračnu vezu sa Emili. Radnja prikazuje kako otkriće afere vodi do supruginog samoubistva, ali i kako taj čin zapravo Fransoi uklanja poslednju prepreku da ženidbom za svoju ljubavnicu upotpuni svoju životnu sreću. Film je snimljen u stilu Novog talasa, a na Berlinskom festivalu je osvojio Specijalnu nagradu žirija.

Taxi i Bez datuma i potpisa / četvrtak 13.08.2020.

Image

HRT3 20.05.

Žuti taksi vozi šarenim ulicama Teherana. Ulaze raznoliki putnici, a svaki od njih iskreno izražava svoje mišljenje dok taksist s njima razgovara. Vozač je ni manje ni više nego sam redatelj koji tako razotkriva društvene promjene u Iranu.

Film je osvojio mnogobrojne nagrade na međunarodnim festivalima, među ostalim:
na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu 2015. Zlatnog medvjeda (Jafar Panahi), nagradu FIPRESCI (Jafar Panahi); u Francuskoj je nominiran za nagradu César 2016. za najbolji strani film.

Redatelju Panahiju su u Iranu 2010. zabranjena putovanja te snimanje filmova, stoga je u njegovo ime nagradu u Berlinu preuzela njegova nećakinja Hana Saeidi, koja se također pojavljuje u filmu.

Film je prikazan na dvadeset i prvom SFF-u 2015. godine u okviru Kinoscope programa. Iz kataloga festivala:

Image

Image

Žurnal dvadeset i prvog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Image

HRT3 21.25.

Forenzički patolog dr. Nariman doživi prometnu nesreću – sudari se s motociklistom i pritom ozlijedi njegovog osmogodišnjeg sina. Ocu dječaka daje novac i ponudi da odveze dječaka u obližnju bolnicu. Iduće jutro sazna da je dječak dovezen na patologiju.

Na festivalu u Veneciji 2017. film je u kategoriji Venice Horizons osvojio nagradu za najboljeg redatelja (Vahid Jalilvand) i najboljeg glumca (Navid Mohammadzadeh), a nominiran je za najbolji film (Vahid Jalilvand).

Filmovi Agnes Varde i Lisabonska priča / ponedjeljak 03.08.2020.

Image

Od 27. jula na RTS2 je krenuo ciklus filmova Agnes Varde, mame i bake Francuskog novog vala. Večeras od 23.00 sati će ići tri njena filma:

Dnevnik trudnice (L'opéra-mouffe, 1958)

Šesnaestominutni film u kom nas jedna trudnica vodi kroz ulicu Mouffetard u Latinskoj četvrti. Njena tura po mnogočemu se razlikuje od prosečne turističke brošure ali i većine filmova novog talasa.

Image

Film je podeljen u segmente koje razdvajaju rukom pisani međunaslovi. Gledamo mlade parove u cvatu prve ljubavi ali i oronule pijanice i ostale izgubljene duše velegrada. Vardin pogled lišen je osećaja superiornosti ali i lažne sentimentalnosti. Karakteriše ga intelektualna znatiželja i emocionalna toplina.

Uloge: Doroti Blenk, Andre Ruzelet, Antoan Boursejler…
Režija: Anjes Varda

Po obali (Du côté de la côte, 1958)

Image

Vardin vodič kroz Azurnu obalu autorskim pristupom i temom evocira Povodom Nice (1929.) Žana Vigoa. Negde na pola puta između putopisa i vizualne poeme Varda nas podseća da iako su snovi kolektivni, vrtovi ovog lažnog Edena nisu otvoreni za javnost. Nakon letne vreve sledi jesenji smiraj i sve što ostaje su šareni suncobrani koji deluju tužno onako raštrkani usred puste plaže. “Moramo ostaviti leto do sledeće godine. Jer zaključali su more i bacili ključ.”

Film traje 25 minuta.

Uloge: Rodžer Kodžio, En Olivije, Jakopo Nizi…
Režija: Anjes Varda

Verenici s Makdonaldovog mosta (Les fiancés du pont Mac Donald ou (Méfiez-vous des lunettes noires, 1961))

Image

Petominutni film o mladiću koji vidi život crno i negativno kada nosi tamne naočare. Sve što treba da učini je da ih skine i sve će biti u redu.

Uloge: Ana Karina, Žan-Lik Godar
Režija: Anjes Varda

Image

HRT3 20.05.

Muzički film. Tonski majstor Philip Winter dobiva razglednicu u kojoj ga redatelj Friedrich Munro poziva da dođe u Lisabon kako bi snimio zvuke prijestolnice za njegov novi film. Philip stiže u Lisabon, no nigdje ne može naći Friedricha koji mu ostavlja niz zagonetnih poruka. Stoga kreće u potragu za misteriozno nestalim redateljem…

Lisabonska priča dijelom je nastavak Wendersovog filma iz 1982., Stanje stvari. Kad je Lisabon proglašen Europskom prijestolnicom kulture 1994. godine, Wenders i tri portugalska filmaša pozvani su da snime dokumentarni film o tom gradu. Rezultat toga je fikcijski film Lisabonska priča.

A Porina dobiva… Oliver Dragojević / srijeda 29.07.2020.

HRT1 20.05.

Hrvatska radiotelevizija dostojno će obilježiti drugu godišnjicu smrti velikog Olivera Dragojevića, premijernim prikazivanjem prvog autoriziranog dokumentarnog filma o Oliverovu životu i karijeri, u izvršnoj produkciji tvrtke Unison Pro, a iz serijala A Porina dobiva….

Scenarist i redatelj Toni Volarić u sedamdeset minuta odlučio je na neuobičajen način slijediti Oliverovu karijeru, a filmska se priča ispisuje uz izjave Oliverove rodbine, prijatelja, suradnika i kolega glazbenika.
U ekraniziranoj biografiji, nezaboravnog Olivera opisuju oni koji su ga najbolje poznavali – supruga Vesna, prijatelji BricoBataVinko BarčotZlatan Stipišić GibonniZorica KondžaTedi SpalatoTomislav MrduljašAnte Gelo i drugi.

Prvi će put javnost doznati mnoge pojedinosti Oliverova privatnog života i vidjeti dosad neobjavljene snimke nastale daleko od očiju javnosti, na proslavama i druženjima s obitelji i prijateljima, iz ribolova, sa snimanja pjesama za neke sad već slavne albume.

Uz to, film donosi i priče o nastanku mnogih pjesama koje su obilježile dugu karijeru pjevača, od mnogih proglašenog najpopularnijim i najobožavanijim u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Bio je to čovjek koji je sanjao i dosanjao nastupe i u prestižnim svjetskim dvoranama, od New Yorka do Londona i Pariza… Ali, ipak, najradije se vraćao u svoju Vela Luku, moru i ribama, tišini mora, daleko od pozornica i popularnosti.

– Zaista, još za života Oliver je postao legendom među pjevačima. Od djetinjstva u Veloj Luci, pamtim ga kao jedinstvenog glazbenoga galeba. 31. srpnja 2018. Hrvatska se, na dosad neviđeni način, oprostila od svog Olivera, što su popratili mnogi domaći i svjetski mediji. O životnom putu ovog iznimnog glazbenika, na poseban način, donosi nam dokumentarni film na drugu godišnjicu njegove smrti. Stoga ne propustimo pogledati prvu autoriziranu ekranizaciju Oliverovog života, iz posebnog serijala Dokumentarnih sadržaja HTV -a A Porina dobiva….

Iz knjige Fafarikul eventualno broj 2 :-D Đurđice Čilić:

Kad krenem iz Zagreba u Bosnu, u svoj Vitez, već na istočnoj kapiji grada, čim se izgubi signal Radio Studenta, počnem puštati muziku koju sam voljela kad sam bila dijete. Sve što nikad ne poželim slušati u zagrebačkoj svakodnevici, već oko Novske ne samo da slušam nego tako grleno pjevam da mi glas puca, vratne žile se napinju, tijelo hvata ritam otimajući se pojasu. Pa s Dugmetom i Bebekom, koji je inače sin jednog Vitežanina, pjevam: Gdje da kreneš u ovo strašno doba? / Nemaš gdje. / Tebi svaki krevet ovog svijeta tijesan je. / Idi pod lažnim imenom. / Idi, i putuj sjeverom… Onda Idoli, Zana, Zabranjeno pušenje, Laki pingvini, Azra, Čolić, Balašević, Plavi orkestar, Arsen Dedić. Jedino mi se nikad ne potkrade Oliver Dragojević jer ga ni kao mala nisam voljela i ne znam njegove pjesme.
Pjevajući, prizivam sve one ushite i tugice koje su se neodvojivo premrežile s tom muzikom, sve one događaje kojima je ona davala ritam i intonaciju, sve one važne osobe s kojima sam je slušala, a koji čine malu jezičnu i ljudsku zajednicu mog djetinjstva. Iako sam iz Bosne otišla s tek napunjenih 19 godina, što sam starija, to više mislim da mi se skoro sve važno, zapravo sve osim majčinstva, dogodilo u njoj.
Jučer sam se, poslije 6 mjeseci koji su se otegli kao nekoliko godina, vozila kroz Bosnu i malo pjevala malo plakala. Pjevala iz navike, a plakala od ganutosti što mogu putovati kući, što sam opet u svojoj Bosni, što ne zaboravljam kako se zovu gradovi, gradići, sela i naselja kroz koja ću proći, što znam točno gdje su sva tri semafora na koja ću stati vozeći 160 kilometara od granice do Viteza, što ću bit opet u našem stanu u kojem smo mi Čilići od 1976., s dva balkona s kojih se između saksija punih cvijeća ne samo vidi nego je gotovo nadohvat ruke sve što je u Vitezu važno: vrtić, osnovna i srednja škola, stadion, kolodvor, kino, hotel, dom zdravlja, pijaca. Što ću grliti mamu i tatu. Mama će uzmaknuti dva koraka, odmjeriti me i kazati: „Đuđi, fino mi izgledaš, popravila si se“. Tata će mi reći: „Sine, pročitao sam ti knjigu, krasno si napisala, ali ti znaš da je slika Bosne u tvojoj knjizi pomalo idealizirana?“, a ja ću mu odgovoriti: „Možda tata, ali to je jedina slika Bosne koju imam“.
I mislit ću koliko bih još toga mogla napisati, o djedu Marjanu koji je iz siromašnog hercegovačkog sela otišao na školovanje u Srbiju, što objašnjava zašto je svojoj ženi kasnije pisma pisao ćirilicom, što je stradao na Bleiburgu, a u sudskom procesu nakon rata oslobođen je svake krivnje, o djedu Frani i njegovoj braći koji su svirali u livanjskoj limenoj glazbi, i po kojima se zvala ulica u Livnu, o slikaru Gabrijelu Jurkiću koji je moju mamu znao dok je bila dijete i desetljećima kasnije, već slijep, prepoznao je po glasu, o teti Miciki koju je još maloljetnu zaveo inženjer iz Slovenije s kojim je najprije živjela u Brezi, a kasnije na ljubljanskim Prulama, o pradjedu Nijemcu, Robertu Selingeru, od kojeg nam je ostala pisaća mašina s njemačkim slovima, koji do kraja života nije naučio naš jezik, a možda stigne do kraja smrti jer je ovdje pokopan, o tome kako je tata u novim za broj prevelikim opancima preskakao potok, jedan opanak izgubio pa cijelu noć ostao skriven u stogu sijena jer se bojao kazne, o prabaki Luciji iz Kreševa, koju čuvam na fotografiji iz pretprošlog stoljeća, na kojoj župljani sa svojim župnikom poziraju: muškarci s fesovima, žene u dimijama, o fotografiji mog tate i njegove sestre, na kojoj on musav i mrgudan drži krušku jer su ga jedino tako mogli zadržati na jednom mjestu, o fotografiji gdje moja mama sa sestrama, bratom i majkom u studiju livanjskog fotografa ostavlja svoje lice vječno uramljeno u ljepotu djetinjstva, unatoč činjenici da ne postoji nijedna fotografija na kojoj je s njima i otac. O tome kako je mene ta ista Bosna, naša, ničija, svačija, zaljubljivala u sebe, gradila i ranjavala, dovršavala i načimala, očvrsnula i rastočila.
Tamo kod Nemile, s radija će mi zasvirati Oliverova pjesma i ja neću promijeniti stanicu jer će mi po prvi put zazvučati kao pjesma o Bosni i o meni:
K'o brod u boci putujem
a neću stići nikamo
jer suviše ti dugujem
da tebe bih se odrek'o.
K'o brod u boci putujem
a neću stići nikamo
jer predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao.
K'o brod u boci putujem
i previše ti dugujem
a dao sam ti premalo.

Imagine i Idiot / nedjelja 26.07.2020.

Image

HRT2 23.20.

U ovom pionirskom filmu, dobitniku nagrade Grammy, možemo vidjeti stvaralački proces koji je rezultirao objavljivanjem albuma Imagine. Film je svjedočanstvo iz prve ruke o tome kako je nastao jedan od najpoznatijih i najznačajnijih rock-albuma. On prati nastajanje pjesama s albuma, od ideje pa sve do konačne verzije, te prikazuje kako talentirani muzičar kroz proces snimanja ostvaruje svoju viziju.

HRT3 15.05.

Sto i pedeset godina prošlo je od objavljivanja romana Idiot, prema mnogima najboljeg romana koji je napisao književni genij Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Zašto Knez Miškin, pun nevine ljubavi i empatije, izgleda smiješno u stvarnom svijetu prožetom spletkama i pohlepom? Ko je tu idiot? Zašto je baš on najbliža književna prispodoba Isusa Krista? Koliko je taj roman bajka za odrasle i zašto su djela Dostojevskog najbolja škola spoznaje i samospoznaje? U emisiji Što je klasik? o tome remek-djelu govore rusistica prof. dr. Jasmina Vojvodić i jedan od najvećih pisaca ruskog jezika danas Jevgenij Vodolazkin.

Shoplifters i Sloboda ili ništa / četvrtak 25.06.2020.

Image

RTS2 21.50.

Na momente me podsjetio na Biutiful, ali ovaj je, ipak, više lajt, mada u njemu ima svega. FIlm je prikazan na dvadeset i četvrtom SFF-u 2018. godine u okviru Kinoscope programa i namah je uletio među najbolje neameričke koje sam pogledao u 2019. godini. Sve je ovako kao iz biltena festivala:

Image

Najtoplija preporuka.

Image

Žurnal dvadeset i četvrtog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku.

RTS2 20.25.