Kurosawa u kinima Beograda i Zagreba, u Jugoslovenskoj kinoteci još i Blow up i Lovac na jelene / petak 13.09.2019.

Yojimbo

Yojimbo

Kino Tuškanac 19.00.

U japanskoj provinciji sredinom 19. stoljeća, samuraj Sanjuro Kawabatake kao lutalica bez gospodara vođen znakovima sudbine stigne u malo mjesto koje je poprište sukoba dva klana. Jedan je onaj predvođen trgovcem svilom Ushitorom, a na čelu drugog klana je trgovac sakeom i vlasnik bordela Seibê. Spreman za zaradu prikloniti se bilo kojem od klanova, Sanjuro ubrzo shvati da oba suprotstavljena tabora imaju brojne i velike nedostatke, kao i da je u oba slučaja riječ i o vrlo nemoralnim ljudima, te se odluči poslužiti manipulacijom i poraditi na međusobnom istrebljenju klanova. Ubrzo će, međutim, otkriti da i oni u njemu vide opasnog protivnika kojeg se žele riješiti, a sve će se dodatno zakomplicirati kad se među njegovim neprijateljima pojavi mladi Unosuke, koji za razliku od Sanjuroa posjeduje pištolj i zbog toga predstavlja posebnu prijetnju.

Komercijalno najuspješniji film scenarista i redatelja Akire Kurosawe, za glavnu ulogu u kojem je njegov stalni saradnik Toshirô Mifune (Bitka za Midway, Zimska ubistva, 1941.: Luda invazija na Kaliforniju) na festivalu u Veneciji 1961. godine ovjenčan Volpi Cupom i nagrađen kao najbolji glumac, dok je film godinu kasnije nominiran za Oscara za najuspjeliju scenografiju, izniman je i vrlo inovativan samurajski film. Oslanjajući se na tradiciju akcijskih, tzv. chambara filmova, Kurosawa je u saradnji sa scenaristom Ryûzôm Kikushimom (Sanjuro, Skrivena tvrđava) koncept osvježio umetanjem elemenata groteske, drugačijom upotrebom muzike u okviru žanra te iznevjeravanjem mita o samurajima i samurajskom kodeksu u uvodnom dijelu, da bi u završnici taj mit ponovo afirmirao. Furiozno režirano, simbolički impresivno i sjajno glumljeno djelo maestralne gradacije dramske tenzije, koje linearnom dramaturgijom i narativnom konstrukcijom izrazito podsjeća na vestern, utjecao je ne samo na Sergija Leonea, koji je u antologijskom špageti-vesternu Za šaku dolara preuzeo priču filma, zbog čega je pod sudskom tužbom bio prisiljen platiti novčanu nadoknadu, nego i na žanr špageti-vesterna općenito (Django Sergija Corbuccija), ali i na istočnjački vestern ili eastern, na Sama Packinpaha te na Waltera Hilla, koji je 1996. godine realizirao parafrazu Kurosawina filma pod naslovom Posljednji preživjeli.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

U okviru programa:

O programu Moj izbor: Snežana Jovanović više na linku. U Jugoslovenskoj kinoteci bit će prikazan:

Rashomon / Kino Tuškanac / ponedjeljak 09.09.2019.

Bit će prikazan i:

Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

Na repertoaru je i:

Film se također kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C4:

#tbw Happy-Go-Lucky / Open air program / četrnaesti SFF 2008. godine

Happy-Go-Lucky

Happy-Go-Lucky

Mike Leigh je jedan od meni najomiljenijih režisera. Odlično prikazuje međuljudske odnose. Njegov film Happy-Go-Lucky prikazan je u okviru Open air programa četrnaestog SFF-a 2008. godine. Najtoplija preporuka za ovu gorko-slatku komediju. En-ra-ha!:)

Iz žurnala festivala:

Žurnal četrnaestog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku.

P.S.

 

<3

Frances Ha i Wiener-Dog / ponedjeljak 09.09.2019.

Frances Ha

Frances Ha

CineStar TV Premiere 1 19.25.

Odlična brza lajt komedijica.<3

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C5:

Wiener Dog
Wiener Dog

RTS2 22.15.

Totalno ludilo u Solondza i njegovog crnohumornog filmića. Sećate li se novogodišnjeg ludila i kolektivnog lafo napastvovanja žena u Kelnu ili di već?

Čini se da su insani učili od jednog dodža (ilitiga domaće obične ukele). 😀 😀 😀 Pogledajte na linku:

Dodž

Ostali filmovi u Solondza na sljedećem linku. S linka udara u glavu Dark Horse. Mada mi je dobar, puno su mu bolji Wellcome to the Dollhouse, Happiness te Storytelling. Pogledajte ih, nećete pogriješiti.

Little Miss Sunshine na TV-u, Blue Velvet u Kinu Tuškanac i Turist u Jugoslovenskoj kinoteci / petak 06.09.2019.

Little Miss Sunshine

Little Miss Sunshine

Prva Plus 22.00.

Mala miss Amerike američka je porodična komedija koja razbija stereotipe. Drsko satiričan, a ipak duboko ljudski, ovaj film publici predstavlja jednu od najljupkijih disfunkcionalnih porodica u novijoj kinematografskoj istoriji: Hoovere, čije putovanje na predpubertetski izbor ljepote rezultira ne samo teškim ozljedama, nego i smrću, transformacijom i iznenađenjem zbog nagrade i činjenice da su gubitnici u kulturi opsjednutoj pobjedom. Veliki hit na Sundanceovom filmskom festivalu, na kojem je doživio ovacije, ovaj će film dotaknuti dušu svakoga ko se bar jedanput u životu divio tome kako zbrkane porodice na kraju ipak uspiju.

😀 😀 😀

Slijede spojleri.

Nikoga među Hooverima ne možemo nazvati sasvim uspješnim, ali to ne znači da to ne pokušavaju biti. Otac Richard (Greg Kinnear), beznadno optimističan motivacijski govornik, očajnički pokušava prodati svoj program za postizanje uspjeha u 9 koraka – bez pretjeranog uspjeha. Istodobno majku Hooverovih, Sheryl (Toni Collette, koja je skoro razorila u filmu Hereditary (sljedeći link)), koja se „zauzima za iskrenost“, neprestano muče ekscentrične tajne njezine porodice, osobito njezina brata (Steve Carell), suicidalna znanstvenika koji se bavi Proustom, nedavno otpuštena iz bolnice nakon što ga je ostavio njegov ljubavnik. Zatim su tu mlađi Hooveri i njihovi nevjerojatni snovi – „četverooka“, pomalo bucmasta sedmogodišnja potencijalna kraljica ljepote Olive <3<3<3 (Abigail Breslin) i Dwayne (Paul Dano), bijesni tinejdžer koji čita Nietzschea i koji se zakleo na grobnu šutnju (koju će prekinuti tek kada stigne u zrakoplovnu akademiju). Kao šlag na torti porodice stoji djed (Alan Arkin), vulgarni hedonist koji je izbačen iz penzionerskog doma jer je šmrkao heroin.

Možda nisu slika savršena mentalnog zdravlja, ali kad Olive dobije poziv da sudjeluje u žestokoj konkurenciji na izboru za „Malu Miss Sunshine“ u Kaliforniji, pridružit će joj se cijela porodica Hoover. Naguraju se u svoj zahrđali VW kombi i krenu na zapad, na trodnevno tragikomično putovanje prepuno vratolomnih iznenađenja, koje će dovesti do Oliveinog velikog debija – koje će disfunkcionalnu obitelj promijeniti tako kako to nisu mogli ni zamisliti.

<3<3<3

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B6:

Blue Velvet
Blue Velvet

Kino Tuškanac 19.00.

Čudno. Bizarno. Uznemirujuće. Redatelj Lynch nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Malo je filmova koji se tako bave mračnom stranom ljudske prirode. Kroz lik Jeffreyja Beaumonta, prosječnog, neiskvarenog mladića koji simbolizira drugi, benevolentniji aspekt ljudske životinje, redatelj nas vodi na nadrealistični ili realistični put do dna onoga za što je čovjek sposoban.

Mladi Jeffrey Beaumont (K. MacLachlan, kojem je jučer bio rođendan) odrasta u tipičnom američkom gradiću u kojem se rijetko događa išta zanimljivo. Njegova rutina mijenja se kad u travi pokraj ceste pronađe ljudsko uho. Odnosi ga u policijsku stanicu gdje se utvrđuje da je uho odrezano škarama i da bi njegov bivši vlasnik još mogao biti živ. Lokalna policija upušta se u temeljitiju istragu, ali Jeffreyju se njihove metode čine presporima pa uz pomoć kćeri šefa policije, plavokose Sandy (L. Dern), odluči na svoju ruku istjerati istinu na vidjelo i pokušati provesti pravdu. Prvi tragovi vode ga do Dorothy Vallens (I. Rossellini), barske pjevačice, a kad ga ona jednom uhvati kako se skriva u njezinom stanu, uvučen je u vrtlog situacija iz kojih se više ne može izvući. Dorothy je u bizarnom odnosu s Frankom (D. Hopper), oličenjem zla.

Nakon komercijalnog neuspjeha solidnog, ali ne i antologijskog SF filma Dina, kultni američki redatelj vratio se među najzanimljivije suvremene američke filmaše feneomenalnim Plavim baršunom, po mnogima najboljim američkim filmom snimljenim osamdesetih. To je središnji film Lynchova opusa i u njemu su svi postupci i motivi karakteristični za ovoga autora, poput sklonosti prema bizarnim pričama i likovima, pomaknutim atmosferama te nevjerojatnom kombiniranju humora i okrutnosti. Plavi baršun svjedoči o Lynchu kao unikatnom nadrealistu, najdosljednijem sljedbeniku te poetike među svim današnjim umjetnicima, ne samo filmašima. Svi glumci svoje su uloge odigrali fantastično, no posebno vrijedi istaknuti Dennisa Hoppera čiji je Frank Booth jedan od najuvjerljivijih negativaca u filmskoj povijesti.

Slavujko ilitiga Patak Dača 😀 o Velvetu:

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5:

Force Majeure

Force Majeure

Jugoslovenska kinoteka 20.30.

Odličan film režisera Ruben Ostlunda koji je pretprošle godine dobio Zlatnu palmu u Kanu za film The Square. Crnohumorna drama koja će vam proizvesti vrhunski nelagodu prigodom gledanja. Poslije kukavičjeg čina oca i muža na odmoru, na skijanju, narušava se njegov odnos sa suprugom. Kroz sličan scenario prolazi i odnos mladog para koji je odsjeo u istom hotelu kao i skijaška familija.

Film je 2014. godine prikazan u okviru programa Kinoscope na dvadesetom SFF-u 2014. godine. Iz kataloga festivala:

Veći prikaz

 

Rukopis nađen u Zaragozi na TV-u i dva filma Lyncha u Kinu Tuškanac / srijeda 04.09.2019.

Rekopis znaleziony w Saragossie

Rekopis znaleziony w Saragossie

HRT3 20.05.

U vrijeme Napoleonskih ratova, konjanički oficir pronalazi u Zaragozi staru knjigu o avanturama belgijskog kapetana Alfonsa van Wordena, koji na putu do Madrida biva uvučen u fantazmagoričnu, labirintsku mrežu priča isprepletenu duhovima arapskih princeza, kabalistima, španjolskom inkvizicijom, pustinjacima i drugim čudacima.

Za Rukopis nađen u Zaragozi (Rekopis znaleziony w Saragossie, 1965),  svoj najbolji film s brojnim međunarodnim nagradama (od kojih je najznačajnija ona u San Sebastianu) i jedno od iznimno značajnih djela ne samo poljske nego i europske kinematografije šezdestih godina (koje npr. vrlo cijeni i Martin Scorsese), redatelj Has posegnuo je za tekstom s početka devetnaestog stoljeća izvan Poljske malo znanog Jana Potockog, ekscentrična pisca koji je imao značajnu ulogu i u prosvjetiteljstvu, ali i u proučavanju Kabale, a život je okončao ritualnim samoubojstvom. Has je u njegovom djelu pronašao mogućnosti za najkompleksnije miješanje raznih vremenskih razina, ali i ispreplitanja onoga što gledatelj doživljava kao stvarnost s vizijama, halucinacijama i snovima, da bi se na kraju, zahvaljujući redateljevom majstorstvu, sve stopilo u jedinstveno ostvarenje koje pripada vrhuncima fantastike u svjetskim razmjerima.

Kino Tuškanac 19.00.

Sredovječni Frederick Treves kirurg je u jednoj bolnici u viktorijanskom Londonu koji u radu primjenjuje progresivne terapije anesteticima, te kojeg zaintrigira tragična sudbina Johna Merricka, nesretne „zvijezde” cirkuske trupe kojom upravlja nemilosrdni Bytes. Merrick je žrtva elefantijaze, bolesti koja mu je toliko deformirala lice da u javnosti preko glave mora nositi kapuljaču, a Bytes ga drži mentalno posve zaostalom kreaturom. No kao takav Merrick je atrakcija za posjetitelje cirkusa, a njegovo će stanje profesionalno toliko zainteresirati Trevesa da će ga naposljetku otkupiti od Bytesa te dovesti u bolnicu, da bi ga pregledao i pomogao mu. Kad ga predstavi svojim kolegama, Treves će im objasniti da su njegove facijalne deformacije opasne po život i da zbog prevelike lubanje mora spavati s glavom među koljenima, jer bi ga pri uobičajenom ležanju na krevetu njezina težina ugušila. Treves će proučavajući Merricka njega učiti govoriti te mu barem nakratko vratiti ljudsko dostojanstvo, no John će ubrzo postati žrtvom medija željnih atrakcija te se prometnuti u „nacionalnu nakazu” koje će se Bytes ponovo dočepati.

Godine 1981. nominirana za osam Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, glavnu mušku ulogu (John Hurt) i adaptirani scenarij, te iste godine ovjenčana trima nagradama BAFTA i nominirana za četiri Zlatna globusa, biografska drama suscenarista i redatelja Davida Lyncha temeljena je na knjigama The Elephant Man and Other Reminiscences sir Fredericka Trevesa i The Elephant Man: A Study in Human Dignity antropologa Ashleyja Montagua. Riječ je o drugom Lynchevu dugometražnom ostvarenju, realiziranom tri godine nakon njegova kultnog prvijenca Eraserhead, filmu koji je redatelja etablirao kao jednog od najdarovitijih i najintrigantnijih mladih filmaša. Osim sjajne i izuzetno sugestivne režije, obilježja jednog od najuspjelijih ostvarenja snimljenih krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća su impresivna crno-bijela fotografija dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa (Ženska francuskog poručnika, Rat za slavu), izvrsna zvučna kulisa koja dojmljivo dočarava zvukove Engleske industrijskog doba druge polovine devetnaestog stoljeća, te odlični glumački nastupi oskarovca Anthonyja Hopkinsa i dvaput za Oscara nominiranog Johna Hurta (Ponoćni ekspres, 1984.). Film je nastao u produkciji komičara Mela Brooksa, koji je inzistirao da se njegovo ime ne koristi u marketinške svrhe, držeći da bi publika u tom slučaju pogrešno očekivala komediju.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu F6:

Kino Tuškanac 21.15.

Stari Alvin Straight 73-godišnji je veteran Drugog svjetskog rata koji u gradu Laurensu u Iowi živi s mentalno hendikepiranom kćeri Rose. Nakon što se jednog dana ne pojavi na redovitom piću s prijateljima, Alvina će pronaći kako leži na podu svoje kuće, zbog čega će mu liječnici savjetovati da se ostavi alkohola i duhana te da počne koristiti hodalicu. Nakon što odbije poslušati te savjete, Alvin će ubrzo doznati da je njegov brat Lyle, s kojim se prije više od deset godina posvađao i prestao razgovarati, doživio moždani udar i završio u bolnici. To će Alvina nagnati na zaključak da mu se pruža možda posljednja prilika za pomirenje s bratom, zbog čega odluči otputovati k njemu u stotinama kilometara udaljeni gradić Mount Zion. Za nevolju, Alvin nema ni automobil ni vozačku dozvolu, vid mu je vrlo slab i hoda oslanjajući se na dva štapa, a i odveć je ponosan da bi jednostavno kupio autobusnu kartu. Stoga on odluči sjesti na staru kosilicu te, njome vukući improviziranu prikolicu, krenuti na dugo putovanje cestama Iowe i Wisconsina, na putovanje tijekom kojeg će sresti brojne zanimljive i slikovite ljude.

Godine 1999. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, za koju je sjajni Richard Farnsworth, koji je nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja počinio samoubojstvo, nominiran i za Zlatni globus, na istinitim događajima koji su se odigrali 1994. godine temeljena egzistencijalna drama najkonvencionalnije je i „najobičnije” ostvarenje u karijeri Davida Lyncha. Film ceste nominiran za Zlatni globus i u kategoriji najuspjelije izvorne muzike Lynchova dugogodišnjeg stalnog suradnika Angela Badalamentija, koji je kao suscenaristica, montažerka i suproducentica potpisala redateljeva bivša supruga Mary Sweeny, emotivna je, naglašenim humanizmom natopljena, nenametljivo i vrlo sugestivno režirana, dojmljivo atmosferična, fotografijom dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa sjajno snimljena te izuzetno raspoloženo glumljena priča iz stvarnog života. Tu priču Lynch obrađuje na originalan, osebujan i jedinstven način, kloneći se uobičajenih obilježja svog autorskog prosedea, poput enigmatičnosti, nadrealnih elemenata i psihotičnih karaktera, te se okrećući humornom i empatično ironijskom bavljenju tipičnim ljudskim osobinama kakve su sentimentalnost, tvrdoglavost, glupost, upornost, tolerantnost, želja za oprostom i dakako ljubav.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B4:

Dnevnik motocikliste, Midnight Run i Sanjari / subota 31.08.2019.

Pink World Cinema 15.00.

Odličan film o onom dječku s majica.:) Sa svojim najboljim prijateljem i studentskim kolegom, Albertom Granadom (R. de la Serna), mladi Argentinac Ernesto Guevara de la Serna (G. G. Bernal) odlazi na put motociklom, željan pustolovina prije diplome, preko Argentine, Čilea, Perua, Kolumbije i Venecuele. Također, dvojica budućih doktora razmišljaju i o tome ne bi li negdje usput pronašli mjesto za rezidenciju ili koloniju za gubavce. Iako počinju put s prvotnom nakanom da se zabave, susrećući tamošnje siromašno stanovništvo, bit će potaknuti na razmišljanje o njihovim problemima. Dvojica prijatelja će, svaki na svoj, način, kroz ovo putovanje sazrijeti i donijeti neke nove životne odluke.

Dnevnik motocikliste adaptacija je dnevnika koji je vodio Ernesto Che Guevara u 23. godini, prije nego što je postao svjetski poznata osoba, te romana njegovog prijatelja i suputnika, Alberta Granade. Kao što se i u samom filmu kaže, njegova radnja mogla bi se opisati kao priča o dva života koji su se paralelno našli u jednom trenutku. Naime, film je, uz sociološku sliku tadašnjeg stanja, prvenstveno priča o razvoju prijateljstva dvojice nerazdvojnih kolega koje vlastita iskustva sa zajedničkog puta puno promijene.

Pa vi vi'te.:)

The Dreamers

The Dreamers

Pink World CInema 19.00.

Po sećanju, mladež si ga meće na podu kuhinje i u kadi hale dok napolju traje revolucija.:ppp

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu G3:

TV 1000 22.25.

Ponoćnu utrku režirao je Martin Brest. Kao i u drugim filmovima tako je i u ovom Brest pokazao da je veliki majstor i u režiranju komičnih prizora i u radu s glumcima.

Jack Walsh (R. De Niro) je moderni lovac na ucjene. On hvata ljude koji bježe pred zakonom ili za čiju je glavu raspisana nagrada. Njegov poslodavac Eddie Moscone (J. Pantoliano) povjeri mu hvatanje velike zvjerke – mafijaškog knjigovođe Jonathana Mardukasa (C. Grodin) koji je ukrao novac mafijašu Jimmyju Serranou (D. Farina). Walsh ima pet dana, do petka u ponoć, da ga dovede iz New Yorka u Los Angeles. Prije nego krene, Walsha grubo presretne agent FBI-a Alonzo Mosley (Y. Kotto) i obavijesti ga da FBI već nekoliko godina prati Serronoa, a Mardukas im je potreban kao svjedok. Walsh vrlo brzo pronađe Mardukasa, no ispostavi se da je to simpatičan čovjek koji pati od raznih fobija, među ostalima boji se letjeti avionom. Stoga krenu vozom. Suradnik Eddieja Mosconea potajno javi mafijašima da je Walsh pronašao Mardukasa kojeg oni žele likvidirati jer je opasan svjedok. Odsad će za petama Walshu i Mardukasu biti policija, mafijaši, pa čak i drugi lovac na ucjene, sirovi Marvin (J. Ashton). Film je 1989. nominiran za Zlatni globus u kategoriji najbolji film, a glumac Robert De Niro za najbolju mušku ulogu. Na mapi Movielanda nalazi se u kvadrantu H2:

Danas dvije odlične komedije na HRT-u / utorak 27.08.2019.

The Other Side of Hope

The Other Side of Hope

HRT3 20.05.

FIlm Aki Kaurismakija koji je otvorio dvadeset i treći SFF 2017. godine (žurnal dvadeset i trećeg SFF-a možete preuzeti na ovom linku, katalog na ovom linku, a bilten za prvi dan festivala na ovom linku) u Open air programu. Aki je legenda, i toplo
preporučam pogledati sve i jedan njegov film. O filmu u biltenu festivala:


Veći prikaz

HRT2 23.05.

Odlična komedija od režisera Boyhooda i Before Sunrise. Joj kad dječki ufate u pilanu jednog od momčića. Provale žive.:)))

To mora da je raj / Open air program / dvadeset i peti SFF 2019. godine

I tako, sasvim nenadano, možda i ponajbolji film na festivalu (od pogledanih, naravno), koji se gro raje neće svidjeti, ispade mi:

Image

Malo poezije na filmu. :-D Onaj segment s vrapcem i mekom me podsjeti na onu jednu Krležinu. Da parafraziram, total srklet je među narodima, svašta se izdogađa, :-D a to sve mirno promatra vrapčić, koji na sve samo lagano zacvrkuta i odleprša dalje. Niđe Mladenovića u segmentu limunovo drvo, ali je zato tu komšo. :-D Segment taksist isto jede,<3 a i onaj s ganovima u Njujorku.:ppp Na kraju mladost densa. Jer život ide dalje, život brzo prolazi. Odličan film, najtoplije preporuke.

Danas je na Ilidži:

Image

Image

Bilten za današnji dan je na sljedećem linku.

Satantango i Rounds na SFF-u, Prije kiše na TV-u / utorak 20.08.2019.

Prije no što zbroje za Parazita i druge, nagrada publike izgleda ovako:

Image

Link

Danas se mogu pogledati A onda smo plesali i Ukrug:

Image

O Rounds ovdje:

Rounds / Takmičarski program / 25. SFF 2019. godine

Danas sedam i pol sati remek-djela pa ko voli neka izvoli:

Image
Veći prikaz

Image

Prva 22.10.

Večeras, pride na TV-u, film prikazan na prvom SFF-u 1995. godine. To je film Milče Mančevskog. Sjajno opisuje ratni srklet, a i onaj nerijedak prije kiše. Film je teška depra, ali odličan. Topla preporuka.

Prije kiše osvojio je Zlatnoga lava na Venecijanskom festivalu 1994. Ovaj art film podijeljen je u tri zasebne priče koje se isprepleću istim motivima i likovima. Radnja prve priče, Words, zbiva se u pravoslavnom makedonskom samostanu, u kojemu mlada Albanka, bježeći pred Makedoncima koji joj se žele osvetiti pod sumnjom da je ubila jednoga od njih, traži utočište. Ono joj pruža mladi, suosjećajni monah.

Radnja druge priče, Faces, zbiva se u Londonu, u kojemu urednica časopisa raščišćava pitanja trudnoće i braka s otuđenim suprugom, a u vezi je sa svojim suradnikom, fotografom makedonskog podrijetla.

U posljednjem dijelu Pictures spomenuti se fotograf vraća nakon šesnaest godina u rodno selo u kojemu ne jenjavaju sukobi lokalnih pravoslavaca i Albanaca.

Prije kiše dugometražni je prvijenac redatelja Milče Mančevskoga. Tri suptilne priče koje povezuju motivi ratne agresije i osvete, no i želje za ljubavlju i potrebom da se mržnja prevlada, uspjele su stvoriti originalan pogled na situaciju na tlu današnje Europe. Ono što osobito plijeni pažnju je izuzetno slikovno bogatstvo filma, jasno definiranih obrisa i zagasitih boja egzotičnoga krajolika, te sjajna, osuvremenjena autohtona muzika. Izvrsne glumce predvode R. Šerbedžija (San o ružiEyes Wide Shut) te odmjerena i pomalo hladna britanska glumica K. Cartlidge(NakedBreaking the Waves).

Plakat prvog SFF-a:

Image

<3<3<3

P.S.

Image

Bilten za današnji dan možete preuzeti na sljedećem linku.