Aferim! / utorak 20.02.2018.

Aferim!

Aferim!

HRT3 22.50.

U mjestu Svatovac kraj Lukavca, reći će kratka novinska vijestica, prošli vikend u pedeset i osmoj godini preminuo je Nazif Mujić, 2013. godine dobitnik Srebrnog medvjeda u Berlinu za ulogu u filmu Epizoda u životu berača željeza našeg oskarovca Tanovića. Teška sudbina je prikazana u filmu, teška sudbina će, nažalost, Nazifa zadesiti i mimo platna. Po primitku Srebrnog medvjeda Nazif je želio izboriti bolji život. Nerijetko je bio na portalima. Kao komšija na Dobrinji ‘93. koji je pričao kako će iz opkoljenosti vrlo skoro preko Mojmila pobjeći u grad i Nazif je htio prodati svog Medvjeda i s porodicom otići živjeti u Njemačku. Susjed je do kraja rata ostao na Dobrinji, a Nazif do kraja života u Bosni.

Dvije godine po Nazifu na Berlinaleu 2015. godine Srebrnog medvjeda za najbolju režiju dobio je film Aferim! rumunjskog režisera Radu Judea. Novi val rumunjskog filma obično podrazumijeva filmove koji se bave rumunjskom stvarnošću i pride su u njenom prikazu hiperrealistični (takav je na primjer film režisera Judea Svi u mojoj porodici kojeg preporučujem također za pogledati). Aferim! nije jedan od tih filmova. On je s vremenom radnje smješten u prvu polovicu devetnaestog stoljeća u rumunjsku pokrajinu Vlašku. Tad je Rumunija na dvomeđi ruskih i turskih uticaja, a njome vladaju upravo turski vazali. Glavni likovi u filmu su neka vrsta šerifa Costandin i njegov pomoćnik i sin Ionita. Njih lokalni moćnik šalje naći odbjeglog Roma i njegovog roba Carfina koji ga je opljačkao, ali i spavao s njegovom ženom.

U serđoleonevskom vestern stilu, sudjelujući u tarantinovskim dijalozima, otac i sin kreću u potjeru. Potragu otac koristi kako bi u duhu vremena (samo tog ili i našeg?) odgajao svog sina. Tako ćemo se naći u vlastelinštvima, romskim čergama, seoskim sajmištima i drugim mjestima. Susret ćemo najrazličitije likove, a među njima će se ponajviše istaći pop kojem su Costandin i sin stali pomoći popraviti točak na zaprežnim kolima. Pop (ne doktor kao u Atheist Rapa) valja ogromnu količinu gluposti, a predrasudama do daske obojene izjave doseći će svoj vrhunac kad počinje opisivati najrazličitije narode i narodnosti. Tako po njegovim riječima, između ostalih, Mađari mnogo jedu, a Francuzi puno vole modu. Za sve narode pop po službi u rečenici bira subjekt, jedino će za Rome odabrati objekt: Cigane mnogo tuku.

Rijetko sam u susretu s Romima, eto nakon vremena sam pročitao nešto za njih vezano u tužnoj vijesti o Nazifu. Baš 2015. godine, prvog dana SFF-a na kojem je prikazan Aferim! u okviru programa U fokusu, zadesio sam se na Grbavici. Isparkiravao sam se s parkinga kraj šopinga. Zakačih zadnjicom svojeg zadnjicu drugog autića. Izađem da vidim šta prouzročih, kad dva dječaka Roma, od kojih će jedan:

– Da nisi pokušao pobjeći. Sad ću zovnuti vlasnika, on je bilder i sjedi u kafiću ovdje u šopingu. Maloprije sam ga vidio kad je ušao.

Jedared u žurbi kontam ma bacim ovu kesu smetlja onkraj Hošeta. Sedam je sati ujutro, ne bude me niko vidio:

– Hej ti, baci u kontejner tu kesu. Ovdje se odlaže samo papir., reče mi Romkinja kroz hartiju u onom na rešetke spremniku.

Oba puta sam se zapitao Koji vrag? No, to je bilo na prvu, drukčije kao i obično biva kad se zapitam na drugi, a kamoli peti ili šesti put. Džone, kad te stalno tlače i množe s nulom ne bi li i ti prvom prilikom koja ti se ukaže počeo provoditi (pa makar i prividnu) silu?

U press izjavi uz film Aferim! režiser Jude kaže: Ne znam koji psiholog je to rekao, ali znam za izjavu kako čovjek može biti mentalno zdrav samo ako zna otkud dolazi, gdje je sad i kamo ide. Vjerujem kako se isto može primijeniti ne samo na individue već i na cijela društva. Rumunjsko društvo neće nikad ozdraviti dok se ne suoči iskreno sa svojom prošlošću, kako recentnom tako i daljnjom.

Film je pun psovki, rasizma i mizigonije, ali ga toplo preporučam pogledati.

Iz kataloga dvadeset i prvog Sarajevo Film Festivala iz 2015. godine:

Veći prikaz

Dobro došli na mjesto na kojem ćete naći preporuku za dobar film na TV-u iz dana u dan

Listu najboljih koje sam dosad pogledao u 2018. godini definitivno predvodi mađarski film On Body and Soul. Pomalo dijabolik (ili malo više) ljubavna priča o šefu finansija i novopridošloj kontrolorki kvaliteta u jednoj klaonici. Ima tu Dumonta iz L'Humanite, moguće da mi se zato toliko svidio. Ali nije samo to. Veliku ulogu igraju u mom sviđanju i svi odreda odlični glumci, način na koji se režiser igra sa staklenim površinama, kako prikazuje učenje dijaloga i igranje uloga u kontrolerke, zalošenje kako u brade tako i u kontrolerke lijeve ruke, nelovca već jelena i košutu u snovima glavnih likova, stradavanje dušeka i krompir-pirea itd. itd. Odličan film.

On Body and Soul

On Body and Soul

Film je 2017. godine osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, a, također, na prošlogodišnjem SFF-u je prikazan u okviru programa U fokusu. Iz kataloga festivala. Na popisu mi najboljih tek onda jedno pedeset i osam mjesta ispod idu ovi neamerički i američki filmovi. Tajms, dej are čejndžing. I dobro je da je tako.:)