Il vangelo secondo Matteo i Maršal, malkice komunizma / četvrtak 31.01.2019.

Il vangelo secondo Matteo

Il vangelo secondo Matteo

Pink World Cinema 15.00.

Posvećen papi Ivanu XXIII., film prikazuje događaje iz života Isusa Krista opisane u Matejevu evanđelju, od navještenja i bijega iz Egipta, preko iskušenja u pustinji, propovijedi na gori i ulaska u Jeruzalem, do posljednje večere, smrti na križu i uskrsnuća. Ovdje film postavljam u sjećanje na don Renza Scapola <3 koji kad bi se križao činio je to u ime bratstva, slobode i jednakosti među ljudima. Svećenik, a komunist, kao što je to u Pasolinijevom filmu Isus – komunist, je l’ te.

Dosljedna vjernost tekstu evanđelja, kako na razini dijaloga (s izuzetkom dvaju mjesta preuzetih iz knjige proroka Izaije), tako i na razini narativne organizacije, zadržavajući elipse i fragmentarnost, te naglašavanje tematske na štetu kronološke koherentnosti, proizvodi na podlozi kanoniziranih interpretativnih obrazaca snažan učinak oneobičavanja. Pasolinijev film evanđelje dekanonizira Matejevo time što ga se u potpunosti pridržava. Realizam ne-filmskih fizionomija neprofesionalnih glumaca i autentičnih pretpovijesnih lokacija u Calabriji također podcrtavaju paradoksalnu nerealističnost realističnih prikaza. Po Pasolinijevim riječima, autentični kostimi i scenografija imali bi trivijalan komercijalni učinak koji sam nastojao izbjeći. Gruba crno-bijela fotografija, snimanje iz ruke, dugi kvazidokumentaristički kadrovi i krupni planovi lica, nesimetrične, provizoljne kompozicije grupnih scena, primitivni specijalni efekti u prikazu čuda, anakronizam odjeće i sirova gluma naturščika, u službi su razotkrivanja postupka, reducirajući prikazano na sklop tragova misterija koji je nepredočiv. Osim fabule i teksta evanđelja, i svi ostali aspekti filma naglašeno su citatni, u rasponu od kompozicijskih navoda Kurosawinih filmova, fresaka i slika Giotta, Ucella i Piera della Francesce, do muzke iz Ejzenštejnova Ivana Groznog, ruskih revolucionarnih pjesama i bluesa Motherless Child, te tvore jezik koji je svjesno artificijelan. Naglašena autoreferencijalnost prevođenja verbalnih u neverbalne znakove, pretvaranja pisane riječi u izgovorenu, a opisanoga u prikazano, suprotstavljanjem disparatnih elemenata ističe neizbježnost interpretativnog napora kako u iskazivanju tako i u razumijevanju.

Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E3:

HRT2 21.00.

Maršal je filmska komedija potvrđenog autora prvijenca Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana, rađena u tandemu s ocem Ivom Brešanom, koja se prema povijesti odnosi s neobičnom kombinacijom podsmijeha i nostalgije. Radnja je smještena na mali usamljeni dalmatinski otok, gdje skupina staraca, svi bivši članovi SUBNOR-a, prisustvujući sprovodu svojega kolege, ugledaju nešto što ih je sve prestravilo i zateklo s izrazima iznenađenja i užasa na licu. Starci nakon sprovoda ni s kim iz mjesta ne komuniciraju. Glasine govore da se na otoku pojavio vampir. Stipan, mladi policajac na službi u Splitu, dobiva zadatak istražiti o čemu se radi i umiriti otočane. Glasine u mjestu također govore da se čudne pojave zbivaju oko stare hrvatske gradine iz srednjeg vijeka, gdje je klinika za duševne bolesnike i da je tamo viđen duh Josipa Broza Tita. Noću u preuređenom hotelu bivši komesar Marinko drži konspirativni sastanak sa svojim starim drugovima, uvjerava ih da je Tito živ i zarobljen na otoku, a na mjestu gdje je Titov duh zadnji put viđen nađeno je nekoliko ordena i jedna kubanska cigara.

Film Vinka Brešana Maršal u Hrvatskoj je vidjelo više od 100.000 gledatelja, nagrađen je na Pulskom festivalu 2000. godine Velikom zlatnom arenom, dobio je devet međunarodnih nagrada među kojima su i nagrade s festivala A kategorije u Berlinu i Karlovym Varyma.

Komentariši