Invasion of the Body Snatchers i Forbidden Planet u Kinu Tuškanac, Smrt Staljina na TV-u / petak 04.10.2019.

Invasion of the Body Snatchers

Invasion of the Body Snatchers

Kino Tuškanac 19.00.

Nakon što se poslije nekoliko godina izbivanja sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća vrati u svoj rodni gradić Santa Mira u Kaliforniji, liječnik Miles J. Bennell počet će otkrivati da nekoliko njegovih pacijenata boluje od paranoje. Naime, sve više njih tvrdi da njihovi rođaci i prijatelji nisu oni ´pravi´, oni koji su donedavno bili, već da se neobično ponašaju, zbog čega Milesovi pacijenti vjeruju da su ih zamijenili varalice. Kad porazgovara s nekima od navodnih varalica, Miles će posumnjati u riječi svojih pacijenata jer ´varalice´ znaju sve o ljudima koje su navodno zamijenili. No kad sa svojom prijateljicom Becky Driscoll otkrije ljudsko tijelo koje je kako se čini izraslo iz ogromne mahune, i Miles će zaključiti da nešto nije u redu. A kad odluči otkriti uzroke neobičnih pojava, Miles će se suočiti s invazijom izvanzemaljskih bića koja se tokom sna ljudi uvlače u njih te, ne mijenjajući njihov tjelesni izgled, preuzimaju kontrolu nad ljudima mijenjajući njihovu psihu i ponašanje.

Efektno dijelom izvedena u stilu film noira, fantastična horor-drama Dona Siegela (Prljavi Harry, Bijeg iz Alcatraza, Posljednji hitac) temeljena je na 1954. godine objavljenom SF romanu The Body Snatchers američkog pisca Jacka Finneyja, koji je u scenarij pretočio Daniel Mainwaring (Iz prošlosti, također Siegelova Velika krađa, Visoka meta Anthonyja Manna). Adaptacija romana premijerno objavljivanog u obliku serijala u dnevnom magazinu Collier´s u kinima se prikazivala pod egidom ´dva filma za groš´, zajedno s britanskim SF-om Timeslip redatelja Kena Hughesa, djelom koje se distribuiralo i pod naslovima The Atomic Man i Indestructible Man. Siegelov film drži se klasičnim predstavnikom žanra, prema mnogima i najuspjelijim SF ostvarenjem iz 50-ih koje je moguće interpretirati i kao političku alegoriju na tada aktualne političke događaje, konkretno na strah od komunizma i ´lov na vještice´ senatora Josepha McCarthyja, te ujedno i filmom koji se na možda najuspjeliji način ikad bavi temom paranoje te istu posreduje gledateljima. Naslov koji će inicirati nastanak velikog broja filmova o replikantima i zlim silama koje zaposjedaju ljude, odlikuje naglašeni pesimizam i nepovjerenje u ljude, zbog čega su pod utjecajem producenata cjelini naknadno dodani prolog i ipak sretan završetak, te je radnja ispripovijedana kao retrospekcija. Siegel je znao da je manje uvijek više, zbog čega u filmu osim u jednoj sceni nema eksplicitnih prikaza zastrašujućih detalja, već se dojmljivo ozračje ekspandirajuće tjeskobe i strave kreira s naglaskom na realizmu. Godine 1978. Philip Kaufman je režirao uspjeli prepravak filma, a Abel Ferrara je 1993. u ponešto inferiornijim Kradljivcima tijela (Body Snatchers) ponudio svoju interpretaciju romana Jacka Finneyja.

Film se na mapi Movielanda se nalazi u kvadrantu F5:

Kino Tuškanac 21.00.

U dvadeset i trećem stoljeću, istraživačka međuplanetarna letjelica C57D predvođena zapovjednikom Adamsom spušta se na udaljeni planet Altair IV s ciljem otkrivanja preživjelih s prethodne misije, odnosno istraživanja sudbine članova nekadašnje ljudske kolonije. Ubrzo će kao jedine preživjele pronaći doktora Morbiusa i njegovu kći Altairu, koji su odlučili iskoristiti znanja nestale civilizacije Krella, nekadašnjih stanovnika planeta. Riječ je o ogromnim izvorima energije koji se protežu do jezgre planeta te uređaju za jačanje uma i umnih sposobnosti, ali i o konstruiranju robota Robbyja kao sluge pogodnog za sve namjene. No privlačna Altaira još nikad nije susrela drugog muškarca osim svog oca, pa članovi posade neće moći odoljeti da je poduče o tome što je poljubac. Sve će se dodatno zakomplicirati kad noću u brod počne ulaziti nevidljivo energetsko polje koje ubija ljude i uništava opremu, da bi zapovjednik Adams s posadom zaključio da je posrijedi demon iz podsvijesti nekadašnjih Krella, odnosno čudovište iz Ida koje se materijalizira zahvaljujući superiornim znanstvenim dostignućima Krella.

Godine 1957. nominirana za Oscara za najbolje specijalne efekte, akcijska SF pustolovina redatelja Freda McLeoda Wilcoxa (Lassie se vraća kući, Hrabrost Lassieja, Tajni vrt) kultno je ostvarenje iz pedesetih godina prošlog stoljeća izuzetno cijenjeno i od kritike, ponajviše zbog efektnog i maštovitog transponiranja Shakespeareove romantične drame Oluja u ruho znanstvene fantastike i u dvadeset i treće stoljeće na udaljenoj planeti Altair IV. Svi ključni likovi iz Oluje u filmu su dobili svoje parnjake, pa je lik Morbiusa pandan Prosperu, njegova kći Altaira je Shakespeareova Miranda, Morbiusov čudovišni Id je Caliban, posada svemirskog broda funkcionira kao lik talijanskog plemića, a robot Robby – koji će kao jedna od najpoznatijih žanrovskih ikona onog vremena godinu kasnije zaživjeti i kao lik u SF komediji Nevidljivi dječak Hermana Hoffmana – pandan je duhu Arielu. Zadržavši osnovnu narativnu nit Oluje, film tematizira suočavanje naivnih ljudi sa zlom koje, unatoč prvotnim naznakama, nije izvanzemaljskog podrijetla, već predstavlja materijalizaciju zla iz ljudske podsvijesti. Jedan od najutjecajnijih znanstvenofantastičnih filmova svih vremena, prvi američki SF film snimljen u boji i sinemaskopu, koji je u mnogočemu definirao smjernice SF žanra, ujedno je i drugi kino-projekt dotad TV-glumca i kasnije popularnog komičara Leslieja Nielsena (trilogija Goli pištolj). U djelu u kojem se tematizira uloga znanosti i znanstvenika u unapređenju, ali i mogućem uništenju čovjeka, kao i s tim povezan odnos Boga i čovjeka te nemogućnost kontroliranja ´božanskih´ moći od strane čovjeka, prvi put su kao oružje u SF filmu korišteni laserski pištolji. Cjelinu odlikuju i za ono vrijeme vrhunski specijalni efekti s detaljno dizajniranim robotom Robbyjem, maštovito osmišljena znanstvena postrojenja civilizacije Krella, antologijske scene ocrtavanja čudovišta iz Ida, spretno umetanje nekoliko komičnih sekvenci te intrigantno moralističko doticanje Asimovljevih zakona robotike u završnici.

Film se na mapi Movielanda se nalazi u kvadrantu E1:

HRT1 22.25.

Godina je 1953. Josip Staljin izgleda kao da je zdrav ko drijen, terorizira sve, masovno ubija sve sumnjive disidente, čak i njegovi najbliži saradnici nisu sigurni za svoj život. To traje sve dok jednog jutra diktatora ne pronađu kako leži na podu svoga ureda nakon što je doživio moždani udar. Film prati diktatorove posljednje dane i haos koji zavlada Sovjetskim Savezom nakon njegove smrti.

Komentariši