Sjećam se težine neke teške, ali i topline. Puno je krupnih kadrova ljudi koji se preznojavaju. Ogoljena ljudskost do daske. Super mi je bila scena u kojoj mladež sluša techno glazbu dok sjedi u autu pored plaže. Po infu iz kataloga SFF-a dosta toga sam zaboravio. Ono što je sigurno je da mi je kasnije Dumont postao jedan od najdražih režisera.
Kronenberg je 1999. predsjedavao žirijem u Kanu i sve najvažnije nagrade je s ekipom dao ovom filmiću.
Iz kataloga SFF-a:
