(Pre, post i) koronaški filmovi / 06.04.2020.

S linka izbor:

Time of the Wolf

Time of the Wolf

Hanekeovo Vrijeme vukova zbiva se u distopijskoj Francuskoj bliske budućnosti. Nedefinirana kataklizma uzrokuje urušavanje civilizacijskih funkcija, u gradovima nestaje hrane i vode, a ljudska masa stihijski hrli na selo. I ovdje – kao u Poštaru, ali i Mad Maxu – društvo tone u teror jačeg i socijalni darvinizam.

Haneke je prve ruke scenarija napisao uoči 11. rujna. U jednom je od intervjua rekao kako su prve ruke scenarija sadržavale detaljan opis postupnog civilizacijskog sloma. Htio je u njima uvjeriti gledatelja kao je distopijska putanja moguća. Kad se dogodio 11. rujna, Haneke je naprosto potrgao prvu polovicu scenarija i snimio samo drugu. Više nikog, rekao je, nije bilo potrebno uvjeravati da je takvo urušavanje moguće. Bome, nije ni nas.

Posljednjih godina zombi-apokalipse su jako ušle u srednju struju kulture. Nekoć domena krajnje alternative, zombiji su danas područje kojim se bave autori poput Dannyja Boylea, Jima Jarmuscha ili Alexa Garlanda. Istodobno, zombiji su izgubili subverzivni naboj i postali zezanje.

Osim u ovom slučaju. Jer, roman Britanca R. M. Careyja nije samo zombi apokalipsa, nego i jedna od najprovokativnijih političkih distopija dekade. Roman – po kojem je snimljen jednako izvrstan film Colma McCarthyja – zbiva se u svijetu koji su poharali zombiji, a preostali ljudi žive u enklavama izolacije. Zaplet knjige temelji se na bioetičkoj kontroverzi: što ako barem jedan od zombija – recimo, briljantna djevojčica – pokazuje kognitivne sposobnosti, svijest i afekt?

U trenutku dok virus/priroda “čisti” zemlju od metastaziranih ljudskih “nametnika”, zanimljivo je razmišljati o takvoj politici apokalipse. Kod Careyja zaraza služi tome da jedna vrsta ode, a druga i mlada stupi na njeno mjesto.

Riječ je o distopijskom filmu kojeg režijski potpisuje Meksikanac i budući oskarovac Alfonso Cuarón. Film je baziran na istoimenom romanu iz 1982., rijetkom izletu u SF kraljice engleskog krimića P.D. James. Film i knjiga se jako razlikuju, no imaju središnji zajednički motiv. U bliskoj budućnosti, ljudsku vrstu zahvati epidemija neplodnosti. Film se zbiva 17 godina nakon što je rođeno posljednje dijete, svijet tresu radijacija i kuga, a glavni junak se skrbi o čudu: mladoj, trudnoj imigrantici.

Nadahnuti kršćanstvom, knjiga i film pripovijedaju o egoističkoj kulturi koju priroda kazni neplodnošću i starenjem, da bi priroda (ili Bog) preživjelima naposljetku podarili obnovu. Danas u eri Covida-19 svjedočimo scenariju koji je okrutno obratan. Priroda i virus milosrdni su prema mladima, djeci i trudnicama koji zarazu prožive jedva okrznuti. Istodobno, priroda je najokrutnija prema starima i bolesnima koji od Covida-19 neproporcionalno stradavaju.

Umjesto prema scenariju milosrdne providnosti, virus se ravna prema scenariju darvinističke okrutnosti, likvidirajući stare, slabe i “suvišne”, one koji zauzimaju resurse, a ne pridonose sebičnom genu.

Komentariši