Midnight Cowboy
Jugoslovenska kinoteka (Kosovska 11) 20.00.
Film koji se ubio za jesenje skrletične kišne dane koji slijede.
Joe Buck (J. Voight) mladi je, siromašni, ali ambiciozni Teksašanin koji svoj provincijski gradić želi što prije zamijeniti svjetlima i mogućnostima New Yorka. Odluči napustiti rodno mjesto te se pun snova zaputi autobusom u New York. No, naočitom mladiću jedinu mogućnost brze zarade i lagodnog života pruži posao žigola koji on objeručke prihvati. Ipak, susret s prvom klijenticom Cass (S. Miles) ne protekne kako je Joe zamišljao, pa umjesto dobre zarade, Joe histeričnoj Cass mora platiti za taksi. Razočarani Joe uskoro upozna sitnog prevaranta Enrica Salvatorea Rizza (D. Hoffman) koji mu odluči pomoći da postane prava ‘gradska faca’.
“Jedan od najboljih američkih filmova šezdesetih.” “Prvi i jedini film s najstrožim predikatom X nagrađen Oscarom.” “Briljantan prikaz newyorškog polusvijeta i podzemlja.” Sve navedeno vezano je uz socijalnu dramu Ponoćni kauboj koja i pet decenija nakon premijere djeluje avangardno i provokativno. Literarni joj je predložak maestralna knjiga Jamesa Lea Herlihyja, cijenjenog romanopisca i dramatičara. Ekranizacije Herlihyjevog romana prihvatio se pokojni britanski redatelj John Schlesinger (1926.-2003.) kojem je Ponoćni kauboj u vrlo uspješnoj karijeri (Darling, Nedjelja, prokleta nedjelja) bio prvi hollywoodski projekt.
Scenarij je napisao oscarovac Waldo Salt (Povratak ratnika, Serpico), dugo godina proskribiran kao komunistički simpatizer. Upravo je Saltova prilagodba Herlihyjevog predloška urodila briljantnim spojem priče o potrazi za snovima i o ostvarenjima tih snova. U glavnoj je ulozi sjajni J. Voight kojemu je Ponoćni kauboj donio prvu nominaciju za Oscara (osvojio ga je za Povratak ratnika), a jednako je briljantan i nastup oskarovca D. Hoffmana (Kramer protiv Kramera, Kišni čovjek) koji je već dvije godine ranijim Diplomcem navijestio da je riječ o jednom od najboljih američkih glumaca posljednjih četrdesetak godina. Interakcija naivnog i istraumatiziranog Joea u interpretaciji J. Voighta i boležljivog prevaranta Rizza u izvedbi D. Hoffmana ostaje jednim od najuvjerljivijih glumačkih prožimanja suvremene američke kinematografije. Mučan, žestok, beskompromisan, do neba srkletičan, ali iznimno istančan, film je trijumfirao na dodjeli Oscara osvojivši tri nagrade: za najbolji film, najbolju režiju i najbolji scenarij, dok su na nominacijama ostali Voight, Hoffman, Miles i montažer Hugh A. Robertson.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D7:
Jugoslovenska kinoteka (Uzun Mirkova 1) 18.00.
Drama s elementima komedije. Manuela (C. Roth) živi u Madridu i radi kao koordinator za transplantaciju organa. Samohrana je majka i živi sa sinom Estebanom koji o svome ocu ne zna ništa. Na Estebanov sedamnaesti rođendan, majka i sin odlaze u pozorište, na Williamsovu dramu Tramvaj zvan čežnja. Nakon predstave, na ulici, Esteban pokušava dobiti autogram od glumice Hume Rojo (M. Paredes) i pred majčinim očima pregazi ga auto. Manuela se ne može vratiti dotadašnjem životu i odluči se vratiti u Barcelonu i potražiti Estebanova oca, koji i ne zna da je imao sina.
I u ovom filmu slavni Pedro Almodóvar, vješto balansirajući između melodrame i komedije, uz mnoštvo živopisnih likova čije se sudbine isprepliću u gotovo nevjerojatnim situacijama, uspijeva sve elemente povezati u skladnu i uvjerljivu priču. U njezinu je središtu Manuela – glumi je Argentinka Cecilia Roth koja je za tu ulogu nagrađena Goyom i Europskom filmskom nagradom. U Barceloni Manuela prvo potraži staru prijateljicu, prostitutku-travestita Agrado (oko tog su lika koncentrirani komični elementi filma, a izvrsno ga glumi Antonia San Juan). Algrado je upoznaje s redovnicom Rosom (ta je uloga već uspješnoj španjolskoj glumici Penélope Cruz donijela međunarodnu slavu), a Manuela ponovno susreće i kazališnu divu Humu Rojo (koju glumi Marisa Paredes, glavna glumica iz Almodóvarova filma La flor de mi secreto) i zbližava se s njom. Iako je svaka od četiri žene opterećena vlastitim problemima, sve predano sudjeluju u rješavanju problema ostalih.
Film je 1999. i 2000. osvojio više od trideset uglednih filmskih nagrada, među kojima je i Oscar za najbolji strani film. Osim u Americi (gdje je, uz Oscara, osvojio i Zlatni globus te nekoliko nagrada udruženja filmskih kritičara), najboljim stranim filmom proglašen je u Britaniji, Brazilu, Francuskoj (César i najbolja režija u Cannesu), Italiji, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj, a u Španjolskoj je nagrađen sa sedam Goya.
Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C6:
