Ponoćni kauboj i Sve o mojoj majci u kinima Jugoslovenske kinoteke u Beogradu / ponedjeljak 30.09.2019.

Midnight Cowboy

Midnight Cowboy

Jugoslovenska kinoteka (Kosovska 11) 20.00.

Film koji se ubio za jesenje skrletične kišne dane koji slijede.

Joe Buck (J. Voight) mladi je, siromašni, ali ambiciozni Teksašanin koji svoj provincijski gradić želi što prije zamijeniti svjetlima i mogućnostima New Yorka. Odluči napustiti rodno mjesto te se pun snova zaputi autobusom u New York. No, naočitom mladiću jedinu mogućnost brze zarade i lagodnog života pruži posao žigola koji on objeručke prihvati. Ipak, susret s prvom klijenticom Cass (S. Miles) ne protekne kako je Joe zamišljao, pa umjesto dobre zarade, Joe histeričnoj Cass mora platiti za taksi. Razočarani Joe uskoro upozna sitnog prevaranta Enrica Salvatorea Rizza (D. Hoffman) koji mu odluči pomoći da postane prava ‘gradska faca’.

“Jedan od najboljih američkih filmova šezdesetih.” “Prvi i jedini film s najstrožim predikatom X nagrađen Oscarom.” “Briljantan prikaz newyorškog polusvijeta i podzemlja.” Sve navedeno vezano je uz socijalnu dramu Ponoćni kauboj koja i pet decenija nakon premijere djeluje avangardno i provokativno. Literarni joj je predložak maestralna knjiga Jamesa Lea Herlihyja, cijenjenog romanopisca i dramatičara. Ekranizacije Herlihyjevog romana prihvatio se pokojni britanski redatelj John Schlesinger (1926.-2003.) kojem je Ponoćni kauboj u vrlo uspješnoj karijeri (Darling, Nedjelja, prokleta nedjelja) bio prvi hollywoodski projekt.

Scenarij je napisao oscarovac Waldo Salt (Povratak ratnika, Serpico), dugo godina proskribiran kao komunistički simpatizer. Upravo je Saltova prilagodba Herlihyjevog predloška urodila briljantnim spojem priče o potrazi za snovima i o ostvarenjima tih snova. U glavnoj je ulozi sjajni J. Voight kojemu je Ponoćni kauboj donio prvu nominaciju za Oscara (osvojio ga je za Povratak ratnika), a jednako je briljantan i nastup oskarovca D. Hoffmana (Kramer protiv Kramera, Kišni čovjek) koji je već dvije godine ranijim Diplomcem navijestio da je riječ o jednom od najboljih američkih glumaca posljednjih četrdesetak godina. Interakcija naivnog i istraumatiziranog Joea u interpretaciji J. Voighta i boležljivog prevaranta Rizza u izvedbi D. Hoffmana ostaje jednim od najuvjerljivijih glumačkih prožimanja suvremene američke kinematografije. Mučan, žestok, beskompromisan, do neba srkletičan, ali iznimno istančan, film je trijumfirao na dodjeli Oscara osvojivši tri nagrade: za najbolji film, najbolju režiju i najbolji scenarij, dok su na nominacijama ostali Voight, Hoffman, Miles i montažer Hugh A. Robertson.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D7:

Jugoslovenska kinoteka (Uzun Mirkova 1) 18.00.

Drama s elementima komedije. Manuela (C. Roth) živi u Madridu i radi kao koordinator za transplantaciju organa. Samohrana je majka i živi sa sinom Estebanom koji o svome ocu ne zna ništa. Na Estebanov sedamnaesti rođendan, majka i sin odlaze u pozorište, na Williamsovu dramu Tramvaj zvan čežnja. Nakon predstave, na ulici, Esteban pokušava dobiti autogram od glumice Hume Rojo (M. Paredes) i pred majčinim očima pregazi ga auto. Manuela se ne može vratiti dotadašnjem životu i odluči se vratiti u Barcelonu i potražiti Estebanova oca, koji i ne zna da je imao sina.

I u ovom filmu slavni Pedro Almodóvar, vješto balansirajući između melodrame i komedije, uz mnoštvo živopisnih likova čije se sudbine isprepliću u gotovo nevjerojatnim situacijama, uspijeva sve elemente povezati u skladnu i uvjerljivu priču. U njezinu je središtu Manuela – glumi je Argentinka Cecilia Roth koja je za tu ulogu nagrađena Goyom i Europskom filmskom nagradom. U Barceloni Manuela prvo potraži staru prijateljicu, prostitutku-travestita Agrado (oko tog su lika koncentrirani komični elementi filma, a izvrsno ga glumi Antonia San Juan). Algrado je upoznaje s redovnicom Rosom (ta je uloga već uspješnoj španjolskoj glumici Penélope Cruz donijela međunarodnu slavu), a Manuela ponovno susreće i kazališnu divu Humu Rojo (koju glumi Marisa Paredes, glavna glumica iz Almodóvarova filma La flor de mi secreto) i zbližava se s njom. Iako je svaka od četiri žene opterećena vlastitim problemima, sve predano sudjeluju u rješavanju problema ostalih.

Film je 1999. i 2000. osvojio više od trideset uglednih filmskih nagrada, među kojima je i Oscar za najbolji strani film. Osim u Americi (gdje je, uz Oscara, osvojio i Zlatni globus te nekoliko nagrada udruženja filmskih kritičara), najboljim stranim filmom proglašen je u Britaniji, Brazilu, Francuskoj (César i najbolja režija u Cannesu), Italiji, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj, a u Španjolskoj je nagrađen sa sedam Goya.

Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C6:

The Favourite i Casino / nedjelja 29.09.2019.

Casino

Casino

CineStar TV Action 21.55.

Sam Rothstein pokušava voditi kasino u svijetu droge, pohlepe i ubistva.

Martin Scorsese (Razjareni bik, The Aviator) realizirao je 1990. jedan od najboljih filmova u svojoj karijeri. Njegova kriminalistička drama Dobri momci nastala je prema knjizi Wise Guy Nicholasa Pileggija pri čemu je većina kritičara istaknula sjajno prožimanje literarnog izvornika i Scorsesejeva osjećaja za ekranizaciju zahtjevnog predloška. Ova se suradnja ponovila pet godina kasnije pri realizaciji žanrovski istovjetnog filma Casino koji je u produkcijskom smislu bio i ambiciozniji.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H6:

HBO 20.00.

Tarkovski i Welles + Whitney i Krotkaya = odličan kino i TV dan / subota 28.09.2019.

Nostalgija

Nostalgija

HRT3 20.05.

Drama. Ruski pjesnik i njegov prevoditelj dolaze u Italiju kako bi istražili život jednog skladatelja iz osamnaestog stoljeća. Film se bavi temama nostalgije, čežnje, usamljenosti, kulturoloških i umjetničkih razlika, važnosti i nužnosti komuniciranja te nesavladivih prepreka u komunikaciji. Osvojio je Nagradu Ekumenskog žirija, nagradu za najboljeg redatelja i nagradu FIPRESCI na Filmskom festivalu u Kanu 1983. godine. Tarkovski je također dijelio posebnu Nagradu žirija s Robertom Bressonom. Sovjetske vlasti spriječile su da film osvoji Zlatnu palmu, zbog čega je Tarkovski odlučio da više nikad neće snimati u Sovjetskom Savezu.

Kino Tuškanac 19.00.

Mora da je neko oklevetao Josefa K., plahog i povučenog bankarskog službenika kog su jednog jutra probudila dvojica grubih policajaca koji su mu upali u stan. Rekavši mu samo da je uhapšen, ali ne i pod kojom optužbom, policajci su priveli prestrašenog i osjećajem krivnje mučenog Josefa. Sve se dodatno pogoršalo kad mu je kao branitelj dodijeljen grubi i cinični odvjetnik Albert Hastler, čovjek koji Josefu nije ulijevao nimalo nade u mogućnost pozitivnog rješenja njegova procesa. Još uvijek ne znajući zbog čega je uhapšen i priveden, zabrinuti Josef se počeo pitati da možda ipak nije zbog nečega kriv, odnosno da moguće nije sasvim nedužan. Dok je preispitivao svoj odnos s komšinicom prostitutkom Marikom Burstner, te kroz razgovore s Hastlerovom ljubavnicom Leni i sa sudskom čistačicom Hilde, Josef je postajao sve opsjednutiji mogućnošću da je nečim ipak zaslužio ovakvu sudbinu.

Realizirana u produkciji Alexandera Salkinda, intrigantna egzistencijalna drama s elementima fantastike i trilera u režiji glasovitog Orsona Wellesa uspjela je slobodna adaptacija znamenitog istoimenog romana češkog pisca Franza Kafke. Film je osim na pariškoj željezničkoj stanici Gare d´Orsay velikim dijelom sniman i u Zagrebu, na Velesajmu, pred katedralom i na savskom nasipu, a manjim i u Dubrovniku, razlog čega su bile novčane nevolje producenta Salkinda. Welles sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pa prepoznatljive zagrebačke vedute i kubusi velesajamskih zgrada dodatno naglašavaju ozračje tjeskobe, paranoje, izgubljenosti i nemoći pojedinca suočenog sa svemoćnim totalitarnim sistemom. U vrijeme premijere filmu se neopravdano prigovaralo da nije uspio sugestivno na ekran prenijeti uznemirujuću društveno-kritičku razinu Kafkina djela, najmračnije i najpesimističnije piščeve proze objavljene nakon njegove smrti 1925. godine, a Welles je pomalo ironično u obrani svog projekta tvrdio da je riječ o najljepšem filmu koji je ikad snimio. Pored impresivnog vizualnog prikaza cjeline, za koji je zaslužan snimatelj Edmond Richard (Diskretni šarm buržoazije, Fantom slobode), čest saradnik Luisa Buñuela, Proces odlikuju iznimno sugestivna i atmosferična režija, izvrsna scenografija obilježena velikim zatamnjenim prostorima, stubištima i predvorjima, ekspandirajući ugođaj egzistencijalne nelagode i predodređenosti na tragičan kraj, te dojmljive glumačke interpretacije postave predvođene Anthonyjem Perkinsom, koji je zahvaljujući potisnutoj seksualnosti i u ovom filmu, kao i u Hitchcockovu Psychu, ostvario odličnu rolu.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5:

HRT3 22.50.

Odličan prikaz rasapa ruskog društva. Najtoplija preporuka. Jak moment u filmu na sljedećem linku.

Prije filma na HRT3 u 22.10 sati ići će Posebni dodaci: Sergej Loznica – Intervju s režiserom Krotkaye.

CineStar TV Premiere 1 20.00.

Whitney je dokumentarni film o životu i karijeri legendarne pjevačice Whitney Houston. Porodica, prijatelji i kolege pričaju o njenom životnom stilu koji se odvijao ispred i iza kamera i reflektora. Film je prikazan na dvadeset i četvrtom SFF-u prošle godine u okviru programa Summer Screen. Iz biltena festivala:


Veći prikaz

Bilten iz kojeg je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i četvrtog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na ovom linku.

Touch of Evil u Kinu Tuškanac i Tickled na TV-u / petak 27.09.2019.

Touch of Evil

Touch of Evil

Kino Tuškanac 19.00.

Visokopozicionirani službenik u meksičkoj vladi Ramon Miguel Vargas (C. Vargas) uživa u medenom mjesecu sa svojom suprugom Amerikankom Susan (J. Leigh). Njihov poljubac u gradiću na američko-meksičkoj granici prekine eksplozija automobila u kojoj se nalazio gradski moćnik. Riječ je o vješto isplaniranom ubistvu pri čemu istragu preuzme mjesni šef policije Hank Quinlan (O. Welles). Kako se zločin zbio na samom graničnom prijelazu, Quinlanu se u istrazi pridruži Vargas koji se bavi raskrinkavanjem krijumčara droge. Meksički čuvar zakona naći će se na meti Quinlana koji neće prezati ni od saradnje s gangsterom Joeom Grandijem zvanim Uncle (A. Tamiroff) kako bi onemogućio svog kolegu iz Meksika.

Tri minute i deset sekundi traje jedan od najpoznatijih filmskih uvoda u istoriji američke kinematografije. Za to je zaslužan legendarni Orson Welles (Građanin Kane, Dama iz Šangaja) koji je svoju kriminalističku dramu Dodir zla započeo spomenutim kadrom u kojem se bez montažnog reza uz efektnu muziku Henryja Mancinija nižu događaji ključni za razvoj priče o licu i naličju zakona. Nije sve išlo glatko, jer se uvodna sekvenca snimala višekratno te je završna verzija uspjela tek potkraj cijele noći snimanja.

U svakom slučaju, riječ je o jednom od najcjenjenijih radova u Wellesovoj jedinstvenoj karijeri koji je, unatoč lošem odjeku među publikom, dobio niz hvalospjeva kritičara i kolega redatelja među kojima su i francuski sineasti Jean-Luc Godard i François Truffaut. Welles se ponovno pojavljuje u trostrukoj ulozi redatelja, scenarista i glumca pri čemu je ekranizirao roman Badge of Evil Whita Mastersona.

Svojevrsna reinterpretacija elemenata filma noir, Wellesov Dodir zla emotivno je i simbolički nabijena priča, prava vizualna bravura u kojoj se nadopunjuju prizori provincijskog gradića, iskričavi interijeri i prerijske pustopoljine. Ipak, film najviše plijeni Wellesovom minucioznom režijom i radom s glumcima, sve samim zvijezdama.

Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu H6:

RTS2 19.25.

Novinar David Farrier naiđe na tajanstveno natjecanje u škakljanju na internetu. Dok zadire dublje, nailazi na žestok otpor, ali to ga ne zaustavlja da dopre u srž priče čudnije od fikcije. Nakon što naiđe na bizaran online video „natjecateljske izdržljivosti u škakljanju”, u kojem su mladi muškarci plaćeni da ih svežu i škakljaju, novinar David Farrier zatraži intervju s tvrtkom. No dobije šokantan odgovor – pošiljatelj se izruguje Farrierovoj seksualnoj orijentaciji i prijeti ekstremnim pravnim akcijama ako bude kopao dublje. Stoga, poput svakog dobrog novinara suočenog s nasilnikom, on napravi upravo suprotno: posjećuje skrivene škakljačke prostore u Los Angelesu te otkriva golemo carstvo poznato po maltretiranju i ugrožavanju života onih koji su prigovorili protiv svog sudjelovanja u tim filmovima. Što više istražuje, postaje sve čudnije dok on otkriva tajne identitete i kriminalne aktivnosti. Otkrivanje istine postaje Farrierova opsesija, unatoč sve zlokobnijim prijetnjama i upozorenjima. Uz humor i odlučnost, Farrier i suredatelj Dylan Reeve iskorištavaju sve raspoložive resurse kako bi do kraja istražili ovu škakljivu crvotočinu.

U raljama života i dva Wellesova u Kinu Tuškanac / četvrtak 26.09.2019.

U raljama života

U raljama života

HRT2 21.00.

Četvrti igrani film redatelja Rajka Grlića (Samo jednom se ljubi, Čaruga, Karaula, Ustav Republike Hrvatske) ekranizacija je hvaljenog romana Štefica Cvek u raljama života ugledne hrvatske književnice Dubravke Ugrešić, koja je ujedno i koscenaristica filma. Iznimno uspjela komedija sa sjajnim glumačkim ostvarenjima cjelokupne ekipe, osobito Vitomire Lončar, bila je svojedobno veliki hit u domaćim kinima. Naime, u filmu se pojavljuju tri tada najpoznatija glumca bivše Jugoslavije: Bata Živojinović, Miki Manojlović i Rade Šerbedžija.

Kino Tuškanac 19.00.

Kad spletom okolnosti jedne večeri u njujorškom Central Parku upozna atraktivnu plavušu Else Bannister, koju odvažno spasi od otmičara, irski mornar Michael O´Hara bude očaran djevojčinom ljepotom. Ona mu ubrzo otkrije da je udana za bogatog i tjelesno hendikepiranog odvjetnika Arthura Bannistera, s kojim je upravo iz Šangaja doputovala u New York. S obzirom na Michaelovo zanimanje, on se na Elsein nagovor zaposli kao mornar na Bannisterovoj jahti, kojom bračni par planira preko Panamskog kanala otputovati u San Francisco. Nakon što im se na dijelu puta pridruži Bannisterov poslovni partner George Grisby, on Michaelu predloži da mu pomogne odglumiti vlastitu lažnu smrt, jer se tako želi domoći novca od životnog osiguranja. A kad nepromišljeno pristane sudjelovati u Grisbyjevu planu, Michael će vrlo brzo biti uvučen u zamršen slučaj u kojem će biti optužen i za ubistvo.

Noirovska krimi drama scenarista i redatelja Orsona Wellesa izuzetno je uspjela adaptacija romana If I Die Before I Wake popularnog američkog pisca krimića Sherwooda Kinga. Riječ je o ekranizaciji proze koja je Sherwooda ključno afirmirala i proslavila, dijelom zahvaljujući i uspjehu Wellesova filma, realiziranog po narudžbi Harryja Cohna, šefa studija Columbia Pictures. Odlučivši izmijeniti ime protagonista romana, te je Laurence Planter postao Michael O´Hara, Welles je film uspio snimiti u zadanim rokovima i uz poštivanje proračuna. No Cohn je ipak bio nezadovoljan konačnim rezultatom, ponajviše zbog Wellesova inzistiranja na korištenju autentičnih lokacija u San Franciscu, izbjegavanju krupnih planova i pribjegavanju lažnom dokumentarističkom prosedeu. Zbog toga je Cohn odlučio nadosnimiti film, pri čemu je dio Wellesova snimljenog materijala uništen, a dio zagubljen. Tu leže i razlozi zbog kojih je film naišao na neodobravanje i nerazumijevanje publike, ne samo zbog mnogim gledateljima konfuzne radnje, nego i stoga što je Welles odlučio dugu crvenu kosu svoje tadašnje supruge Rite Hayworth, koja joj je bila svojevrsni zaštitni znak, skratiti i obojati u plavo. No kritika je odlično prihvatila djelo, hvaleći ga kao jedan od zanimljivijih doprinosa film noiru te, osim sugestivne atmosfere, dojmljivih ekspresionističkih kadrova i izuzetno raspoloženih glumačkih nastupa, ističući antologijsku sekvencu završnog obračuna u kući ogledala u zabavnom parku.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu I6:

Kino Tuškanac 21.00.

Priča o orodici Anderson, uglednoj i bogatoj porodici iz tada malog grada Indianapolisa na američkom srednjem zapadu, započinje 1873. godine, u vrijeme kad je život bio neusporedivo sporiji i kad se imalo vremena za sve. Bilo je to u osvit industrijske revolucije, doba u kojem će materijalizam zavladati zemljom a vrijeme postati novac. Stekavši bogatstvo baveći se trgovinom i izgradnjom, stari major Amberson, pater familias čitave porodice, je na samom rubu grada izgradio najveću i najluksuzniju gradsku kuću. Njegovoj prelijepoj kćeri Isabel tada se udvarao markantni poduzetnik Eugene Morgan, i činilo se da su dvoje mladih stvoreni jedno za drugo. Međutim, Eugene je jedne noći pod Isabelinim prozorom pripit djevojci počeo pjevati serenadu i pritom pao, na što je osramoćena djevojka odlučila da ga nikad više ne želi vidjeti. Isabel se ubrzo i udala za pouzdanog poslovnog čovjeka Wilbura Minafera, s kojim je nedugo potom dobila i sina Georgea. U međuvremenu se i Eugene oženio, no njegova je supruga prerano preminula i na skrb mu ostavila privlačnu kći Lucy. Godinama kasnije, udovac Eugene se nakon duga izbivanja s Lucy vraća u grad, ovaj put kao uspješan poduzetnik koji ima velike planove u narastajućoj automobilskoj industriji. Jedne večeri na balu kod Ambersonovih, svojeglavi mladi George će upoznati romantičnu Lucy, a Eugene će ponovo susresti Isabel, ženu koju nikad nije prestao voljeti.

Godine 1943. nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg filma, najuspjelije ženske sporedne uloge (Agnes Moorehead), najbolje scenografije i najuspjelije fotografije, impresivna porodična saga glumca (Treći čovjek, Bitka na Neretvi), scenarista i redatelja Orsona Wellesa izuzetno je uspjela adaptacija hvaljenog romana Bootha Tarkingtona. Realizirani godinu nakon znamenitog Građanina Kanea, najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena i jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u istoriji sedme umjetnosti, Veličanstveni Ambersonovi su ostvarenje koje je tokom nastanka nailazilo na mnoštvo problema, zbog čega njegova konačna verzija sasvim odudara od one koju je izvorno zamislio Orson Welles. Dok je autor boravio u Južnoj Americi snimajući dokumentarac, čelnici producentskog studija RKO su preinačili njegov ugovor, drastično premontirali film i Wellesu oteli prava na njegov konačni izgled. Štoviše, angažirali su i budućeg oskarovca Roberta Wisea (Moje pjesme, moji snovi, Priča sa zapadne strane) te Freda Flecka, pomoćnika redatelja u hitovima Hell´s Angels i Anđeosko lice, koji su izvorno 131-minutni film srezali na dužinu od 89 minuta, te ponovnim režiranjem nekih scena znatno izmijenili posljednju trećinu filma, koja tonom i ugođajem primjetno odudara od ostatka cjeline. Welles nikad nije pristao na izvršene izmjene i pobunio se protiv studija, no sve je bilo uzalud. Ipak, unatoč svim izmjenama, Veličanstveni Ambersonovi su remek-djelo koje plijeni redateljskim stilom, dojmljivom vizualnošću i sjajnim radom s glumcima, te posjeduje gotovo magičnu snagu. Izuzetno raspoloženu glumačku postavu predvodi izvrsni karakterni glumac, Wellesov prijatelj i čest suradnik Joseph Cotten (Sjena sumnje, Plinsko svjetlo, Dvoboj na suncu), za Oscara nominiranu fotografiju potpisuje hvaljeni Stanley Cortez (Noć lovca, Šok koridor), a muziku glasoviti oskarovac Bernard Hermann (Psycho, Vrtoglavica), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D5:

Relatos salvajes i Boyhood / srijeda 25.09.2019.

Relatos salvajes

Relatos salvajes

HRT3 23.00.

Odličan miks akcije i crnog humora u šest priča. Najtoplije preporuke. Film je prikazan na dvadesetom SFF-u 2014. godine u okviru Open air programa. Iz biltena festivala:


Veći prikaz

Pink Movies 11.00.

Snimljen tokom dvanaest godina s istom glumačkom postavom, Odrastanje Richarda Linklatera revolucionarna je priča o sazrijevanju viđena očima dječaka Masona (iznimna uloga Ellara Coltranea) koji doslovce odrasta na ekranu pred našim očima. Masonove roditelje glume Ethan Hawke i Patricia Arquette, a Lorelei Linklater, kojoj je ovo također prva uloga, glumi njegovu sestru Samanthu. Odrastanje prati klimav teren djetinjstva kao nijedan film dotad. Djelići adolescencije, od izleta i obiteljskih večera do rođendana i mature, te svih trenutaka između postaju transcendentalni, prikazani uza zvučnu kulisu koja se proteže nizom godina, od Coldplayeva hita Yellow do Deep Bluea grupe Arcade Fire. Tata je sinu napravio i komplaciju pjesama članova Beatlesa koje su oni snimili samostalno poslije nihovog raspada nazvanu Black album:

<3

Odrastanje je istodobno nostalgična vremenska kapsula nedavne prošlosti i oda odrastanju i roditeljstvu. Nemoguće je gledati Masona i njegovu obitelj a da ne razmišljamo o vlastitom putovanju. Film je prikazan u okviru Kinoscope programa također dvadesetog SFF-a. Iz biltena:

Veći prikaz

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C6:

Bilten u kojem je tekst o Divljim pričama možete preuzeti na sljedećem linku, bilten s tekstom o Odrastanju možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadesetog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Fireworks i Bez ljubavi / utorak 24.09.2019.

Fireworks

Fireworks

Pink World Cinema 13.00.

Policijskom detektivu Yoshitaki Nishiju (B. Takeshi) život sve više sliči agoniji. Nedavno mu je ubijena kći, a voljena supruga Miyuki (K. Kishimoto) boluje od leukemije. Kad na nagovor svog kolege i najboljeg prijatelja Horibea (R. Osugi) ode s naoko rutinskog zadatka u posjet supruzi, dogodi se tragedija: Horibea napadnu iz zasjede i teško rane, a drugog policajca, koji ga je pokušao spasiti, ubiju. Nishija počne mučiti grizodušje, pa odluči iz korijena promijeniti život. Kako bi se riješio posla u policiji i bdio uz Miyuki, posudi veću svotu novca. Novcem želi pomoći i Horibeu, koji je nakon nesreće u invalidskim kolicima, a utjehu je pronašao u slikarstvu. Nishi ne želi dugovati mafiji, te naumi opljačkati banku ne bi li isplatio dug i s Miyuki krenuo na putovanje. No, mafijaši od njega zatraže i kamate na što Nishi ne pristane, pa radije izabere krvavi obračun.

Naslov sedmog i najpoznatijeg filma japanskog redatelja Takeshija Kitana kovanica je dviju riječi: hana na japanskom znači cvijet i simbolizira život, dok bi znači plamen i predstavlja pucnjavu, odnosno, smrt. Taj je bipolaritet i poenta samog filma, jer kroz priču o policijskom detektivu, posvećenom brizi za posljednje dane teško bolesne supruge, ali i suočenom sa zločinom i prijetnjama smrću, progovara ideja o vječnoj koliziji dobra i zla. Ovaj je filmski yin i yang urodio spojem lirske drame i nasilnih prizora, pri čemu se lirski elementi ne očituju samo u izrazima ljubavi i prijateljstva glavnog junaka, nego i u efektnoj uporabi fotografija slikarskih djela kao poveznica među segmentima fabule. Kitano je ne samo redatelj, scenarist i montažer filma, već je odglumio i glavni lik, a slikarska platna većim su dijelom upravo njegovi radovi. Treba napomenuti da je Kitano u glumačkoj podjeli predstavljen svojim umjetničkim imenom Beat Takeshi koje datira još iz dana njegove televizijske karijere. Premda se čini da je ovo i akcijski film, to je samo donekle točno. Prije je riječ o korištenju nasilja kao kontrapunkta središnje ljubavne priče čiji protagonisti gotovo ni ne komuniciraju, pa je dijalog u filmu, ne bez razloga, sveden na minimum. Uz Kitana, film je glumački trijumf i cijenjene japanske glumice Kayoko Kishimoto u ulozi supruge, te redateljeva kućnog glumca Rena Osugija (Brother) kao paraliziranog Hirobua. Film je, uz niz međunarodnih priznanja (Sao Paolo) dobitnik i Zlatnog lava na 54. međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1997., kao i nagrade “Five Continents” Europske filmske akademije.

Film je prikazan u okviru Open air programa četvrtog SFF-a 1998. godine i na mapi Movielanda se nalazi u kvadrantu H5:

oyQJPRH.png
{{{[[[(((<3)))]]]}}}

Odličan. Uz bok Levijatanu od istog režisera. Niko nikog ne voli više.:(((

XSIkGRU.jpg

HRT3 23.00.

Loše vijesti na radiju, na televiziji. Na poslu ne smiješ biti razveden, moraš biti ekstremni sportist ili vjernik. Ulaži u vanjštinu, pucaj selfije, uplakanu djecu samo onako u krevetac spusti. Potpuni stranac te za broj upita, daj mu ga samo tako i otiđi sjesti sa svojim dejtom.

Film je prikazan 2017. godine na dvadeset i trećem SFF-u u okviru Kinoscope programa. Iz biltena:


Veći prikaz

Mirsad Kličić (u rubrici Pod udarom zakona u okviru emisije Sedmica FTV-a) o Bez ljubavi:

 

Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i trećeg SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Cititzen Kane u Kinu Tuškanac / ponedjeljak 23.09.2019.

Citizen Kane

Citizen Kane

KIno Tuškanac 19.00.

Vijest da je u svom raskošnom dvorcu Xanadu na Floridi umro glasoviti tajkun Charles Foster Kane izuzetno uzburka američku javnost i medije. Doznavši da je pokojnik umro osamljen te da su mu posljednje riječi bile ,,ružin pupoljak”, gospodin Rawlston, urednik jednih njujorških novina, na mjesto događaja smjesta pošalje skupinu svojih novinara sa zadatkom da doznaju što više pikantnih detalja o Kaneovu životu. Među tim novinarima je i poduzetni Jerry Thompson, reporter koji odluči razgovarati s najbližim prijateljima i suradnicima čovjeka kojeg neki mediji posmrtno stanu proglašavati komunistom pa i fašistom. Znajući da se Kane dvaput ženio i razvodio, da mu je veza s pjevačicom i kasnijom drugom suprugom Susan omela političku karijeru, te da je pogrešno vjerovao da neće biti Drugog svjetskog rata, Thompson ponajprije odluči razgovarati s Kaneovim menadžerom Bernsteinom. Tokom podrobnih razgovora s njim, potom s drugom suprugom Susan Alexander, s Kaneovim skrbnikom i bankarom Walterom Parksom Thatcherom, s najboljim prijateljem i kolegom Jedediahom Lelandom i drugim ljudima, Thompson postupno počne slagati sliku o pokojniku. A Kane je bio sve samo ne jednostavan čovjek. Do 1871. godine djetinjstvo je provodio uz siromašne roditelje, majku Mary i oca Jimmyja koji su u provinciji vodili skromni pansion, te ga prisiljeni neimaštinom bili prisiljeni povjeriti na skrb bankaru Thatcheru iz New Yorka. Kad je Kane navršio 25 godina, Thatcher mu je povjerio vođenje niskonakladnih njujorških dnevnih novina National Esquire, koji je ambiciozni mladić forsirajući senzacionalizam ubrzo pretvorio u izuzetno čitan dnevnik.

Godine 1942. od devet nominacija za Oscara nagrađena onim za najuspjeliji izvorni scenarij, fascinantna drama legendarnog glumca, scenarista i redatelja Orsona Wellesa uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u istoriji sedme umjetnosti. Narativno i dramaturški koncipirano poput svojevrsne detektivske soap-opere, tokom koje se slažu detalji biografskog mozaika jednog znamenitog čovjeka, maestralno komponirano i režirano djelo u mnogim se izborima već desetljećima proglašava najvećim filmom svih vremena. Priča filma dijelom je nadahnuta likom i djelom glasovitog novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, oca tzv. žutog novinarstva koji je zbog ovog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tokom čitave njegove karijere. Vjerojatno se baš u tome krije razlog zbog kojeg Welles osim Građanina Kanea i donekle remek-djela Dodir zla niti jedan svoj film nije uspio režirati posve autonomno i bez ozbiljnog uplitanja producenata. Ucjenom producentske tvrtke RKO bezuspješno pokušavši onemogućiti distribuciju Građanina Kanea, Hearst se pretvorio u doživotnog neprijatelja tada dvadesetpetogodišnjeg Wellesa, koji je u svom fantastičnom autorskom prvijencu demonstrirao iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima, te kreirajući cjelinu koja i gotovo osam desetljeća nakon nastanka plijeni promišljenošću, zrelošću i zaokruženošću. Među Wellesovim glumačkim partnerima je sjajni karakterni glumac Joseph Cotten (Veličanstveni Ambersonovi, Sjena sumnje, Plinsko svjetlo), kojem je upravo Welles širom otvorio vrata Hollywooda, dojmljivu filmsku muziku potpisuje slavni oskarovac Bernard Hermann (Vrtoglavica, Goli i mrtvi, Sjever-sjeverozapad), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka, a fotografiju podjednako znameniti Gregg Toland (Dođi i uzmi, Orkanski visovi, Plodovi gnjeva), također oskarovac.

Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E5:

Kagemusha u Kinu Tuškanac / nedjelja 22.09.2019.

Kagemusha

Kagemusha

Kino Tuškanac 19.00.

U srednjovjekovnom Japanu sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća, dok zemlju razdire borba za prevlast triju klanova, moćni vojskovođa Shingen Takeda koji predvodi najsnažniji klan Takeda zemlju nastoji ujediniti pod vodstvom svog klana. Istodobno, sitni lopov i varalica Kagemusha, čovjek koji nevjerojatno nalikuje na Shingena, biva osuđen na vješanje, a od vješala će ga spasiti Shingenov brat Nobukado, koji vjeruje da bi Kagemusha jednog dana klanu mogao biti koristan kao vojskovođin dvojnik. Taj dan će ubrzo i doći, nakon što Shingen bude smrtno ranjen te vojskovođini suradnici budu prisiljeni siromašnog propalicu preobraziti u Shingena i pripremiti za ulogu vojskovođe, sa ciljem da se održi privid da je on još uvijek živ. Nakon što nerado preuzme ulogu vladara, sa zadatkom da sačuva vodeću poziciju klana Takeda, Kagemusha će se pokazati mnogo poštenijom osobom od Shingena, koji je prema njegovu mišljenju kao i sve vojskovođe ljude nepotrebno slao u smrt.

Godine 1980. u Cannesu ovjenčana Zlatnom palmom te godinu kasnije nominirana za Oscara u kategorijama najuspjelije scenografije i najboljeg filma s neengleskog govornog područja, za što je iste godine nominirana i za Zlatni globus, povijesna ratna drama redatelja Akire Kurosawe jedan je od najskupljih japanskih filmova svih vremena. Snimanje raskošnog istorijskog spektakla Kurosawi je omogućila saradnja s utjecajnim američkim filmašima i njegovim velikim poklonicima Georgeom Lucasom i Francisom Fordom Coppolom, a zahvaljujući visokom proračunu film obiluje spektakularnim scenama, uključujući i rekonstrukciju znamenite bitke kod Nagashinoa, za potrebe snimanja koje je angažirano pet hiljada statista. Kagemusha se prometnuo u veliki Kurosawin komercijalni i kritičarski uspjeh te je postao najgledaniji film u japanskim kinima 1980. godine. Posve zasluženo, jer je posrijedi ostvarenje virtuoznog stila i iznimno sugestivnog ozračja koje učinkovitom karakterizacijom likova i motivacijom njihova djelovanja, odličnim ritmom, fascinantnim akcijskim sekvencama, fotografijom raskošnog kolorita te snažnim antiratnim angažmanom i promišljenim elaboriranjem odnosa stvarnosti i iluzije vješto nadograđuje inicijalni žanr tipičnog japanskog istorijskog filma.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

Il mercenario i Aferim! na TV-u, Ran u Kinu Tuškanac / subota 21.09.2019.

Ran

Ran

Kino Tuškanac 19.00.

U feudalnom Japanu tokom 16. stoljeća, arogantni, okrutni ali i pomalo senilni stari vladar Hidetora Ichimonji nakon pola stoljeća vladavine na svoj 70. rođendan poslije lova na veprove sinovima Tarou, Jirou i Saburou najavi da im namjerava prepustiti vlast. Štoviše, svojim jedinim nasljednikom proglasi najstarijeg Taroa, na kojeg snažan utjecaj ima njegova supruga Kaeda, koja se starcu želi osvetiti zbog smrti svog oca i braće. No najmlađi i ocu najodaniji sin Saburo odlučno se usprotivi toj prema njegovu mišljenju nagloj i nepromišljenoj odluci, zbog čega ga se tvrdoglavi Hidetora odrekne. Nakon što shvati da zahvaljujući razvoju događaja konačno stječe potpuni nadzor nad zemljom, Taro se uz pomoć Jiroa okrene protiv oca te ga protjera iz carstva. Ostavši potpuno sam, Hidetora će biti prisiljen suočiti se s posljedicama svoje nemilosrdne vladavine, a to je tek početak krvave borbe za vlast.

Godine 1986. od četiri nominacije za Oscara, uključujući onu za najboljeg redatelja, ovjenčan pozlaćenom Akademijinom statuom za najbolju kostimografiju, te iste godine nominiran za Zlatni globus u kategoriji najuspjelijeg filma s neengleskog govornog područja, impresivan povijesni ratni ep redatelja Akire Kurosawe temeljen je na glasovitoj Shakespeareovoj tragediji Kralj Lear te na srednjovjekovnoj japanskoj legendi o feudalnom gospodaru Môriju Motonariju iz perioda Sengoku. Filmom realiziranim u suradnji s američkim i francuskim producentima Kurosawa je prema vlastitim riječima ostvario svoj davni san, ekranizaciju Kralja Leara u kojoj su zbivanja transponirana u srednjovjekovni Japan, likovi triju kćeri iz izvorne tragedije zamijenjeni su sinovima, dok su neki likovi izbačeni a u odnosu na Shakespearea prenaglašena je važnost i utjecaj Taroove supruge Kaede. Konačni rezultat je nasilno, no istodobno i prilično suptilno ostvarenje koje odlikuju raskošna i ekspresivna vizualnost, energična režija s mnogo stila, dosljednost u slijeđenju Shakespeareove dramaturgije, efektno umetanje ironičnih i crnohumornih pasaža, pedantna razrada mizanscene, scenografije, kostimografije i svih izvedbenih segmenata, likovna estetiziranost koja se efektno prožima s akcijom te izvrsni glumački nastupi.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

Image

Večeras na HRT3 ide emisija Posebni dodaci – Vesterni izvan Holivuda u okviru koje će biti prikazana tri filma. Dva od ta tri su:

HRT3 20.20.

Plaćenik je klasični špageti vestern čiju režiju potpisuje Sergio Corbucci, nakon Sergia Leonea najvažniji autor ovoga nekoć vrlo popularnog žanra. Plaćenik zapravo pripada podžanru ‘Zapata vesterna’, koji obuhvaća filmove čija se radnja odvija na američko-meksičkoj granici ili u Meksiku, u doba revolucije.

Poljski plaćenik na radu u Meksiku Sergei Kowalski (F. Nero) promatra klauna u cirkusu i prisjeća se njegove priče. Klaun je zapravo meksički seljak Paco Roman (T. Musante), koji se pobunio zbog zlostavljanja od strane okrutnog šefa, nakon čega je živ zakopan u pijesku. Dok prijatelji oslobađaju Paca, Kowalskog angažiraju braća Garcia da im prebaci nešto preko granice i nabavi oružje za revoluciju.

Njima je za petama okrutni zlikovac i kockar Curley (J. Palance). Ne prođe dugo i putovi Kowalskog i Paca se ukrštaju.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H5:

Aferim!

Aferim!

HRT3 22.30.

U mjestu Svatovac kraj Lukavca, reći će kratka novinska vijestica u pedeset i osmoj godini preminuo je Nazif Mujić, 2013. godine dobitnik Srebrnog medvjeda u Berlinu za ulogu u filmu Epizoda u životu berača željeza našeg oskarovca Tanovića. Teška sudbina je prikazana u filmu, teška sudbina će, nažalost, Nazifa zadesiti i mimo platna. Po primitku Srebrnog medvjeda Nazif je želio izboriti bolji život. Nerijetko je bio na portalima. Kao komšija na Dobrinji ‘93. koji je pričao kako će iz opkoljenosti vrlo skoro preko Mojmila pobjeći u grad i Nazif je htio prodati svog Medvjeda i s porodicom otići živjeti u Njemačku. Susjed je do kraja rata ostao na Dobrinji, a Nazif do kraja života u Bosni.

Dvije godine po Nazifu na Berlinaleu 2015. godine Srebrnog medvjeda za najbolju režiju dobio je film Aferim! rumunjskog režisera Radu Judea. Novi val rumunjskog filma obično podrazumijeva filmove koji se bave rumunjskom stvarnošću i pride su u njenom prikazu hiperrealistični (takav je na primjer film režisera Judea Svi u mojoj porodici kojeg preporučujem također za pogledati). Aferim! nije jedan od tih filmova. On je s vremenom radnje smješten u prvu polovicu devetnaestog stoljeća u rumunjsku pokrajinu Vlašku. Tad je Rumunija na dvomeđi ruskih i turskih uticaja, a njome vladaju upravo turski vazali. Glavni likovi u filmu su neka vrsta šerifa Costandin i njegov pomoćnik i sin Ionita. Njih lokalni moćnik šalje naći odbjeglog Roma i njegovog roba Carfina koji ga je opljačkao, ali i spavao s njegovom ženom.

U serđoleonevskom vestern stilu, sudjelujući u tarantinovskim dijalozima, otac i sin kreću u potjeru. Potragu otac koristi kako bi u duhu vremena (samo tog ili i našeg?) odgajao svog sina. Tako ćemo se naći u vlastelinštvima, romskim čergama, seoskim sajmištima i drugim mjestima. Susret ćemo najrazličitije likove, a među njima će se ponajviše istaći pop kojem su Costandin i sin stali pomoći popraviti točak na zaprežnim kolima. Pop (ne doktor kao u Atheist Rapa) valja ogromnu količinu gluposti, a predrasudama do daske obojene izjave doseći će svoj vrhunac kad počinje opisivati najrazličitije narode i narodnosti. Tako po njegovim riječima, između ostalih, Mađari mnogo jedu, a Francuzi puno vole modu. Za sve narode pop po službi u rečenici bira subjekt, jedino će za Rome odabrati objekt: Cigane mnogo tuku.

Rijetko sam u susretu s Romima, eto nakon vremena sam pročitao nešto za njih vezano u tužnoj vijesti o Nazifu. Baš 2015. godine, prvog dana SFF-a na kojem je prikazan Aferim! u okviru programa U fokusu, zadesio sam se na Grbavici. Isparkiravao sam se s parkinga kraj šopinga. Zakačih zadnjicom svojeg zadnjicu drugog autića. Izađem da vidim šta prouzročih, kad dva dječaka Roma, od kojih će jedan:

– Da nisi pokušao pobjeći. Sad ću zovnuti vlasnika, on je bilder i sjedi u kafiću ovdje u šopingu. Maloprije sam ga vidio kad je ušao.

Jedared u žurbi kontam ma bacim ovu kesu smetlja onkraj Hošeta. Sedam je sati ujutro, ne bude me niko vidio:

– Hej ti, baci u kontejner tu kesu. Ovdje se odlaže samo papir., reče mi Romkinja kroz hartiju u onom na rešetke spremniku.

Oba puta sam se zapitao Koji vrag? No, to je bilo na prvu, drukčije kao i obično biva kad se zapitam na drugi, a kamoli peti ili šesti put. Džone, kad te stalno tlače i množe s nulom ne bi li i ti prvom prilikom koja ti se ukaže počeo provoditi (pa makar i prividnu) silu?

U press izjavi uz film Aferim! režiser Jude kaže: Ne znam koji psiholog je to rekao, ali znam za izjavu kako čovjek može biti mentalno zdrav samo ako zna otkud dolazi, gdje je sad i kamo ide. Vjerujem kako se isto može primijeniti ne samo na individue već i na cijela društva. Rumunjsko društvo neće nikad ozdraviti dok se ne suoči iskreno sa svojom prošlošću, kako recentnom tako i daljnjom.

Film je pun psovki, rasizma i mizigonije, ali ga toplo preporučam pogledati.

Iz biltena dvadeset i prvog Sarajevo Film Festivala iz 2015. godine (film je prikazan u okviru programa U fokusu):

Veći prikaz

Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i prvog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

O Plaćeniku i odličnom Aferimu! u Posebnim dodacima:

 

U emisiji su nahvalili još jedna film Jueda – Najsretnija djevojka na svijetu:

Kubrick i Jude danas / srijeda 25.04.2018.

Odličan je i njegov: