Akahige
Kino Tuškanac 19.00.
U Japanu 1820. godine, mladi i ambiciozni liječnik Noboru Yasumoto se nakon studija u Nagasakiju vraća u svoj rodni grad Edo. Noboru je u određenoj mjeri snob koji želi ponajviše liječiti bogate pacijente te se oženiti kćerkom nekog bogataša. No prvi posao koji će dobiti bit će u karitativnoj klinici koju vodi stari doktor Kyojô Niide, strogi liječnik autokratskih sklonosti znan pod nadimkom Riđobradi. S vremenom će se pokazati da je Riđobradi mudar, pravedan i altruizmom vođen čovjek pod čijim će utjecajem Noboru početi mijenjati svoja uvjerenja te zadovoljstvo pronalaziti u liječenju siromašnih i pokušavanju iskorjenjivanja siromaštva. Naposljetku će i svoj život posvetiti pomaganju siromašnima, čak i kad dobije ponudu za bolje plaćeno radno mjesto.
Godine 1965. na festivalu u Veneciji ovjenčana trima nagradama, uključujući Volpi Cup za najboljeg glumca Toshirâ Mifunea, te godinu kasnije nominirana za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, odlično režirana, intrigantna no i povremeno banalna i ne sasvim suvisla drama suscenarista i redatelja Akire Kurosawe posljednji je njegov zajednički projekt s velikim glumcem i dotadašnjim redateljevim stalnim suradnikom Toshirôm Mifuneom. Posegnuvši za motivima nekoliko kratkih priča iz zbirke Akahige Shinryôtan (Crvenobradi) japanskog pisca Shûgorôa Yamamota, Kurosawa je uz suradnju suscenarista Masatoa Idea (Ran, Kagemusha – sjena ratnika), Hidea Ogunija (Živjeti, Veliki i mali) i Ryûzôa Kikushime (Tjelesna straža, Sanjûrô) iste nadogradio motivima romana Poniženi i uvrijeđeni Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Projekt čije je snimanje bilo dugo, izuzetno naporno i vrlo skupo ostao je obilježen nesuglasicama redatelja i glavnog glumca, koji je zbog bradatosti lika bradu bio prisiljen nositi i u stvarnom životu te odbijati druge angažmane, a Kurosawa je navodno Mifuneovim nastupom bio toliko nezadovoljan da je odlučio okončati njihovo dugogodišnje prijateljstvo i plodnu suradnju. Film jednostavne, predvidljive i povremeno odveć sentimentalne priče nastajao je čak dvije godine, da bi u Japanu doživio veliki komercijalni i kritičarski uspjeh.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C6:
Veći prikaz
Odlični filmovi danas u Jugoslovenskoj kinoteci.
Redom:
All That Jazz na TV-u i Sunset Boulevard u Beogradu / nedjelja 30.06.2109.
Tri boje – Plavo i Biti John Malkovich / ponedjeljak 28.05.2018.
Baziran na životu ruskog redovnika i slikara ikona Andreja Rubljova, film se sastoji od prologa, osam epizoda i epiloga u boji, a pokazuje Rusiju na početku 15. stoljeća tijekom mongolskih i tatarskih invazija. Fabula je kružna, Rubljov napušta samostan da bi upoznao patnje svojega naroda, izgubio i ponovno stekao vjeru te po povratku u isti samostan stvorio svoje veličanstveno djelo – ikonu Svetog Trojstva.
Film je osvojio nagradu međunarodne kritike u Cannesu 1969. godine.
“Umjetnost je u svim vremenima izražavala nadu u čovjekovo usavršavanje, u sposobnost čovjeka da se uzdigne iznad svojih strasti i poroka i da se približi idealu. Čovjek živi zato da bi postao bolji. Ne može se za cilj života smatrati nabavka frižidera ili automobila. Ako je to životni cilj, znači da je čovjek u moralnom smislu doživio krah. Zar u mom Rubljovu postoji takav strah? Zar to nije film o pobjedi ideala? Zar Rubljoveva djela koja su prožeta svjetlošću nisu nastajala u vremenima kad je brat ubijao brata, kad su od prelijepih gradova ostajala samo zgarišta? Kad bi svijet bio divan i harmoničan, umjetnost tada, sigurno, ne bi bila potrebna. Čovjek ne bi tražio harmoniju u nekakvim sporednim delatnostima, on bi živjeli harmonično i to bi mu bilo dovoljno. Po mom mišljenju, umjetnost postoji samo zato što je svijet loše ustrojen. I baš o tome se govori u mom Rubljovu… Svrha umjetnosti nije, kako se obično misli, prenošenje ideja, propagiranje misli. Svrha umjetnosti je priprema čovjeka za smrt, preorati mu, uznemiriti dušu, čineći je tako sposobnom da se okrene dobru.”
Andrej Tarkovski
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C5: