I nakon sad još malo pedeset i pet godina od nastanka, raskošan porodični mjuzikal Moje pjesme, moji snovi svestranog američkoga filmaša Roberta Wisea (1914-2005), nije izgubio nimalo na privlačnosti i sjaju. Štoviše, film radošću i vedrinom koju širi kao da u neveselom svijetu s početka novog stoljeća neprestano dobiva na vrijednosti, a njegov autor na cijeni. Za film je Wise nagrađen Oscarom za režiju i film u cjelini (uz Oscare za adaptiranu muziku, zvuk i montažu koji su pripali njegovim suradnicima Irwinu Kostalu, Williamu H. Reynoldsu i Jamesu P. Corcoranu).
Službujući godinama u unutrašnjosti Francuske, policajac Ludovic Cruchot (L. de Funès) napokon dobije priliku preuzeti šefovsko mjesto u atraktivnom mjestu kao što je Saint-Tropez. Energični i svadljivi Cruchot pohita na jug u pratnji svoje mlade kćeri Nicole (G. Gard) dajući do znanja svojim podređenima, uključujući i pomoćnika Jérômea Gerbera (M. Galabru), da s njim nema šale. I dok Cruchot s kolegama vodi bitku protiv nemorala na plaži uhodeći nudiste, Nicole svojim novim prijateljima laže da joj je otac bogati vlasnik jahte. Problemi iskrsnu kada Cruchot dozna da je jahta središte kriminala.
Iako danas strepimo i tvrdimo da nikad nismo bili bliže nuklearnom ratu, pogledajte kako je već 1964. redatelj Stanley Kubrick transformisao hladnoratovski strah u satiričnu komediju.
Na mapi Movielanda film se nalazi kao remek-djelo u kvadrantu H1:
Film govori o nama danas. Radnja se odvija u jednoj noći, za vrijeme punog mjeseca, u policijskoj stanici u Sarajevu. Glavni lik, policijski inspektor Hamza, suočen je s dilemom i odlukama koje mora donijeti u najtežoj noći svog života. U policijsku stanicu pristižu različiti likovi otkrivajući vlastite životne priče i crtajući sliku savremenog bosanskohercegovačkog društva. Do kraja večeri svi će utjecati na živote onih drugih.
Scream for Me Sarajevo
Kino Meeting point 17.30 sati, besplatan ulaz.
Film je prikazan na dvadeset i drugom SFF-u 2016. godine u okviru Takmičarskog programa – dokumentarni film. Iz biltena festivala:
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i drugog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
HRT3 22.25.
Sredovječni Mokichi Satake šef je u jednoj inženjerskoj tvrtki u Tokiju, jednostavan čovjek s podjednako jednostavnim ukusom i svakodnevnim navikama, koji sve više primjećuje rastuće nezadovoljstvo pa i ogorčenost svoje supruge Taeko. Ona je pripadnica tokijskog visokog društva koja se u braku bez djece prema Mokicihiju počinje odnositi sa sve manje poštovanja, te na nagovor prijateljice Aye odluči mužu slagati da je kći njezina brata Setsuko bolesna, i s tri prijateljice otići na zabavu u lječilište. Postupno se udaljavajući od Mokichija, Taeko će ga zamalo i prevariti te se upustiti u preljubničku vezu. No naposljetku će ipak od toga odustati, te se suprugu vratiti s mnogo više poštovanja prema njegovoj jednostavnosti i pouzdanosti. A kad posjeti ostatak svoje porodice u gradu Oisou, Taeko će doznati da je pred njezinom nećakinjom Setsuko stupanje u dogovoreni brak, protiv čega se djevojka otvoreno buni i bori.
Američki pisac i publicist Donald Richie, jedan od najboljih poznavatelja japanske kulture, umjetnosti i osobito filma, te autor monografije o Ozuu naslovljene His Life and Films, kameru u filmovima Yasujirâ Ozua nazvao je Leonardovim ogledalom istoka, aludirajući na istovremenu jednostavnost i složenost te izmicanje simplificiranim analizama i površnim tumačenjima ostvarenja iznimnog filmaša kojeg je usporedio s glasovitim renesansnim slikarom. Filmovi možda ,,najjapanskijeg” od svih japanskih redatelja odraz su kulture i tradicije njegove zemlje, a riječ je o izrazito liričnim djelima polaganog ritma, s kamerama uvijek postavljenima vrlo nisko i uz rijetka pomicanja, fokusiranima na likove koje se uz poštovanje pušta da obavljaju svoje svakodnevne ritualizirane radnje uz naizgled neobvezne razgovore, kroz što se elaboriraju različiti motivi porodičnih i društvenih odnosa. Drama Okus zelenog čaja s rižom nastala je u najkreativnijem i najpotentnijem razdoblju Ozuova stvaralaštva, a kroz priču o krizi u odnosu sredovječnih supružnika iz Tokija progovara o bračnom nezadovoljstvu i temi dogovorenih brakova. Autor je izvorni scenario, napisan još 1939. godine pod naslovom On odlazi u Nanjing, s pričom o čovjeku koji biva poslan u vojnu službu, godinama mijenjao pod raznim utjecajima i pritiscima, među ostalim i vojnih cenzora koji su zahtijevali čak i to da se prema njihovu mišljenju za vojnika odveć jednostavno i nedovoljno ,,dostojanstveno” jelo ochazuke iz konačnog naslova zamijeni ,,dostojanstvenijim” sekihanom, jelom od crvenog graha i riže.
Love Affair or the Case of the Missing Switchboard Operator
RTS2 19.10.
Crno-bijeli je film Slučaji garant će vas gro odustati od gledanja odmah. Ali dajte mu šansu. U njemu ima više žara i akcije (istina, mentalne) no u svim filmovima o Emanueli. A i provala, pa i invetivnih momenata korištenja pegle i slike sa zida. Film je prikazan u okviru pograma Posvećeno Dušanu Makavejevu na desetom SFF-u 2004. godine. Koja je legenda Dule za pokazati dovoljan je bio njegov odgovor na moje pitanje u okviru Q&A sesije: “U ovom filmu (Misterije organizma, op.aut.) vidim momente slične onima u South Parku, jeste li možda gledali tu animiranu seriju?”, a odgovor je bio: “Znam za crtić, pogledao sam nekoliko epizoda na TV-u i smatram ih odličnim odgojnim i obrazovnim materijalom koji bi se trebao po školama prikazivati.”
Woody Grant je laganom demencijom pogođeni starac iz mjesta Billingsa u Montani, suprug brižne Kate i otac sredovječnih sinova Davida i Rossa. Prema mišljenju dobrodušnog Davida, prodavača muzičkih uređaja nesređenog privatnog života, Woodyjeva možda i najveća mana je što neupitno vjeruje svakome i svačemu, pa je tako povjerovao i u reklamni letak jedne trgovine iz Lincolna u Nebraski koja donosiocu letka obećava nagradu od milijun dolara. Uvjeren da je postao milijunaš, Woody uspije dobričinu Davida nagovoriti da zajedno automobilom krenu na put u Lincoln, da bi se tokom putovanja iskristalizirao odnos oca i sina. Pritom će sin doznati neke pojedinosti iz očeve mladosti zbog kojih će na njega početi gledati drugačijim očima, da bi naposljetku i u sebi otkrio drugačiju osobu.
U egzistencijalnoj humornoj drami koncipiranoj kao film ceste, za ulogu u kojoj je sjajni Bruce Dern nagrađen u Kanu, redatelj Alexander Payne još jednom demonstrira temeljna obilježja svog autorskog rukopisa. Pored vješto sročenih scenarija, Payneove filmove odlikuju brižno kreiranje trodimenzionalnih karaktera, središnjih baš kao i onih naizgled najmanje važnih, nenametljiva ali jasna i efektna emotivnost, impresivan rad s glumcima, životni dijalozi te umetanje crnohumornih i ponekad naizgled banalnih detalja koji pridonose plastičnosti i uvjerljivosti stvorenih mikrosvjetova. U crno-bijelom fotografijom snimljenoj Nebraski Payne se tematski u određenoj mjeri vraća na teritorij svog žanrovski srodnog ostvarenja Gospodin Schmidt, te stvara impresivno režirano i glumljeno djelo koje odlikuju iznimna životnost, uvjerljivost i atmosferičnost, suptilno profiliranje i uslojavanje središnjih karaktera i njihova međuodnosa, s naglaskom na emotivnost, sjetu i empatiju, u jednom segmentu i s asocijacijama na filmove Prestona Sturgesa. Autor dovoljno vremena poklanja svakom liku i njegovim osobnostima te elaborira razvijen osjećaj za naglašavanje detalja i efektno predočavanje čak i najmanje bitnih sporednih likova kroz određene govorne ili karakterne osobine.
HRT3 21.55.
Sportska drama. Košarkaški trener Pete Bell (N. Nolte) nakon osam godina uzastopnih pobjeda doživi poraz svoje momčadi. Ekipa je loša i nedostaje im novih dobrih igrača, jer dobri igrači odabiru koledže na istoku koji, mimo zakona, dobro plaćaju sportaše amatere. Bell je ponosan na činjenicu da su svi njegovi igrači diplomirali i igrali pošteno, no sada, suočen s gubitkom reputacije, sam krene u potragu za novim igračima. Proračunati koordinator Happy (J. T. Walsh) njemu iza leđa osigurava materijalna sredstva za njihovo regrutiranje. Bellov najveći adut je mladi Afroamerikanac Neon (S. O'Neal) koji želi steći obrazovanje.
Holivudski pokušaj da na životu održi pomalo zapostavljeni sportski film rezultirao je vrlo dobrom sportskom dramom Blue Chips. Oslonili su se na NBA-ovu košarkašku superzvijezdu, tada 21-godišnjeg, Shaquillea O'Neala. Film je napet, pun energije i izvrsno režiranih košarkaških scena.
FTV 22.00.
Juni 1938. godine. Dok na Zemlji dnevne novine Daily Planet postaju najutjecajniji list u Metropolisu, svjetlosnim godinama udaljeni planet Krypton proživljava pravu dramu. Nakon što je razotkrio urotu generala Zoda (T. Stamp) koji je kažnjen izgonom u svemir, najveći znanstvenik na planetu Jor-El (M. Brando) pokušava uvjeriti vladajuće Vijeće da se njihovom svijetu bliži kraj zbog nadolazeće eksplozije obližnjeg sunca. S obzirom da je ostao usamljen u upozorenjima, Jor-El odluči spasiti bar svog tek rođenog sina Kal-Ela poslavši ga sondom na daleki planet Zemlju.
Ateriravši na farmu bračnog para Marthe (P. Thaxter) i Jonathana Kenta (G. Ford), mali Kal-El očara svoje domaćine koji ga odluče usvojiti davši mu ime Clark. Došljak s Kryptona uvelike se razlikuje od drugih zbog svojih nevjerojatnih moći. One će mu itekako pomoći kad godinama kasnije u kostimu Supermana (C. Reeve) počne pomagati ljudima krijući pritom svoj pravi identitet kao šeprtljavi novinar Daily Planeta. Zaljubivši se u kolegicu Lois Lane (M. Kidder), Clark će se uskoro kao Superman sukobiti s najvećim kriminalcem u zemlji, zloglasnim Lexom Luthorom (G. Hackman) čiji je cilj odvojiti Kaliforniju od kopna.
Druga polovica sedamdesetih označila je bum žanra znanstvene fantastike na filmu. Uz hitove Ratovi zvijezdaGeorgea Lucasa i Bliski susreti treće vrsteStevena Spielberga za to je zaslužan i svjetski uspjeh ovoga spektakla koji je u potpunosti pogodio ukus publike, ali i dobio vrlo dobre kritike koje ga svrstavaju među najuspješnije ekranizacije nekog stripa u istoriji kinematografije. Izvorni je strip o čovjeku od čelika prvi put objavljen 1938. godine, a autori su tekstopisac Jerry Siegel i ilustrator Joe Shuster.
Nakon nekoliko godina Fuad Memić Fuke dolazi u posjet svom stricu Idrizu i strini Sabiri kako bi im popravio bojler. Idriz i Sabira izgubili su sina u ratu te žive dan po dan u samoći svoga doma. Gubitkom sina stric i strina su izgubili i kontakt sa snahom te jedinom unukom. Fukeov posjet se produžuje jer mu se pokvari auto, a dotaknut će se i bolne teme. Bez obzira i provala ima u filmu, pravih sarajevskih.
Pjer Žalica, poznat kao redatelj hvaljenog i nagrađivanog filma Gori vatra, u svom drugom dugometražnom filmu (koji je po meni bolji od Vatre) opet progovara o poslijeratnom Sarajevu, no ovaj put u potpuno drugačijem tonu, izuzetno sporom ritmu, niti ne spominjući riječ rat. Uloga Sabire jedna je od posljednjih uloga pokojne Semke Sokolović Bertok.
Prva Plus 22.00.
Vrlo dobra omantična komedija/drama. Pat Solitano (B. Cooper) vraća se iz duševne bolnice gdje je proveo osam mjeseci i dolazi na skrb svojim roditeljima (R. De Niro i J. Weaver). Izgubio je kuću, brak i posao, ali želio bi se što prije vratiti starom načinu života i ponovno zbližiti s bivšom ženom Nikki. Na večeri kod prijatelja upozna mladu udovicu Tiffany (J. Lawrence), koja također ima mnogo problema sama sa sobom i stvari se još više zakompliciraju jer frcnule su iskre između njih. Ona mu ponudi neobvezujući seks, ali Pat je fokusiran samo na to da vrati Nikki. Budući da Pat ima zabranu pristupa bivšoj ženi, Tiffany je spremna odnijeti Nikki njegovo pismo, ali u zamjenu traži da joj on bude plesni partner i da sudjeluju na plesnom natjecanju. Ples je za Tiffany terapija, a Patu pokušaj da nastupom na natjecanju bivšoj ženi pokaže kako je postao bolja osoba. Pred njima je nekoliko sedmica napornih treninga.
Film je svojom toplinom, humorom, sjajnom glumom i režijom osvojio i publiku i kritiku. Nominiran je u osam kategorija za Oscara, među ostalim za najbolji film, najboljeg redatelja, sve glumačke kategorije, a osvojila ga je Jennifer Lawrence za glavnu žensku ulogu; nominiran je za Zlatni globus u četiri kategorije i ovdje je nagradu dobila J. Lawrence za najbolju glumicu u komediji.
Mlada Geneviève Emery djevojka je iz francuskog grada Cherbourga koja 1957. godine radi u trgovini kišobranima svoje majke. Geneviève je zaljubljena u mehaničara Guya Fouchera, s kojim se sastaje u tajnosti jer se njezina majka protivi njihovoj vezi. Kad Guy bude mobiliziran i poslan na ratište u Alžir, on i Geneviève odluče da će se vjenčati nakon mladićeva povratka. No djevojka će ubrzo otkriti da je s Guyem ostala u drugom stanju, a dok od njega ne stižu nikakve vijesti Geneviève će od bogatog trgovca dijamantima Rolanda Cassarda dobiti velikodušnu ponudu za brak. Odlučivši ju prihvatiti i sa suprugom otputovati iz Cherbourga, Geneviève ni ne sluti da će se ranjeni Guy ubrzo vratiti te da će se, doznavši za njezinu udaju i odlazak iz grada, oženiti privlačnom Madeleine. A onda će se jednog zimskog dana 1962. godine Geneviève i Guy slučajno susresti.
Godine 1964. u Kanu nagrađena Zlatnom palmom i još dvjema nagradama, godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najuspjelijeg filma s neengleskog govornog područja te još godinu kasnije također nominirana za četiri Oscara, uključujući onaj za najbolji izvorni scenarij, sjajna romantična mjuzikl-drama scenarista i redatelja Jacquesa Demyja (Lola, Zaljev anđela, Gospođice iz Rocheforta) jedno je od najpopularnijih ostvarenja ne samo francuske nego i europske kinematografije šezdesetih godina. Svojevrsni nastavak Demyjevog debitantskog dugometražnog ostvarenja Lola, u kojem lik Rolanda Cassarda (Marc Michel) upoznajemo kao protagonista, dok je u ovom filmu sporedni lik, Cherbourški kišobrani su djelo strukturom slično operi, jer su u njemu za razliku od američkih mjuzikala svi dijalozi otpjevani, a od crno-bijele Lole se razlikuje i time što je riječ o filmu u boji. Film koji je umnogome redefinirao poetiku mjuzikla i muzičkog filma dramski je i narativno fokusiran na tri ključna događaja tj. segmenta – Guyev odlazak, njegova odsutnost i kasniji povratak – a te dramske i narativne segmente dojmljivo prate impresivne glazbene teme glasovitog trostrukog oskarovca Michela Legranda (Afera Thomasa Crowna, Ljeto ‘42, Yentl). Kao bajkovitim prosedeima sklon romantičar i lirik koji nije zapostavljao ni psihološki realistična profiliranja likova i dočaravanja njihovih intimnih stanja, Demy je i u ovom filmu sugestivnog ozračja i osebujne fotografije čestog suradnika Claudea Chabrola Jeana Rabiera (Cléo od 5 do 7, Košute, Nevjerna žena) kreirao melodramsku fabulu obogaćenu jarkim i raskošnim koloritom, stilski i estetski profinjeno ostvarenje u kojem se na superioran način pozabavio temom prestanka idealiziranja ljubavi i suočavanja sa životnom stvarnošću. U vrijeme premijere dio kritike je film smatrao odveć komercijalnim i nedovoljno umjetničkim, a Demy je pet godina kasnije snimio romantičnu dramu Model Shop, u kojoj se ponovo pojavljuje lik Lole u tumačenju Anouk Aimée, te je autor tim djelom zaključio neformalnu ,,cherbouršku trilogiju”.
HRT3 20.05 sati i sutra (petak) također na HRT3 u 09.30 sati.
Dječak Ali i njegova mlađa sestrica Zahra djeca su koja žive u predgrađu Teherana i koje će slučajna krađa Zahrinih cipelica od strane siromašnog slijepca uvaliti u velike nevolje. Odlučivši gubitak tenisica prešutjeti pred svojim siromašnim roditeljima, oboje će biti prisiljeni naizmjence koristiti Alijeve dotrajale tenisice. Naposljetku će nadu i mogući izlaz pronaći u Alijevu sudjelovanju u napornom školskom maratonu na kojem bi on mogao kao nagradu osvojiti nove tenisice. No za to bi dječak koji je ujedno i odličan matematičar morao osvojiti tek treće mjesto.
Izvrsna porodična socijalna drama scenarista i redatelja Majida Majidija (Otac, Boje raja), godine 1999. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja (prvi iranski film nominiran za Oscara) te dvije godine ranije višestruko nagrađena na prestižnom Festivalu svjetskog filma u Montréalu, među ostalim i Nagradom ekumenskog žirija i Posebnim priznanjem žirija međunarodne kritike FIPRESCI. U određenoj mjeri simbol neovisnog iranskog filma, Majidi je karijeru na filmu započeo kao glumac u filmovima Mohsena Makhmalbafa, da bi prebacivanjem u redateljske vode zabilježio veći međunarodni uspjeh od svojih razvikanijih kolega Abbasa Kiarostamija i Makhmalbafa. Djeca raja nude dominantno pod utjecajem talijanskog neorealizma realiziranu emotivnu i toplu priču u kojoj utrka na duge pruge simbolički predstavlja utrku života, u kojoj i pobjeda ponekad suštinski znači poraz. Film jednostavne dramske premise koji stilom i oporim no empatičnim realističnim prosedeom podsjeća na naslove Gdje je kuća mog prijatelja? Kiarostamija i Bijeli balonJafara Panahija, na podjednako jednostavan no vrlo efektan način zagovara ljudske vrline poput poštenja, odanosti, hrabrosti i požrtvovanosti, pri čemu se vrlo malo oslanja na škrte riječi malih protagonista, a mnogo više na njihove tužne osmijehe, mrštenja te brojne geste i grimase. Društvene kontraste suvremenog Irana, klasne suprotnosti kao i porodične probleme Majidi predstavlja iz dječje perspektive, što je jedno od tipičnih obilježja savremenog iranskog filma, no takva načelna infantilnost nimalo ne umanjuje socijalni realizam i realističnost djela, čijoj uvjerljivosti pridonosi i glumačka podjela u kojoj su gotovo isključivo naturščici.
Jugoslovenska kinoteka 19.00.
Židov Vinz, arap Said i Hubert, crni boksač, odrasli su u francuskom predgrađu u kojem je divljačko i rasističko ponašanje lokalne policije dovelo atmosferu do usijanja. Tokom pobune uzrokavane lošom situacijom Vinz pronađe pištolj koji je pripadao jednom od policajaca. Sada, s načinom da konačno stekne poštovanje Vinze se zaklinje da će ubiti policajca ako njegov prijatelj Abdul ne preživi batine koje je dobio tokom pobune.
Ovaj višestruko nagrađeni film priča je tri mladića zarobljena u vrtlogu nasilja i mržnje. Mathieu Kassovitz osvojio je nagradu za najboljeg redatelja na festivalu u Kanu.
Film govori o odnosu majke i kćeri u poslijeratnom vremenu, u devedesetim godinama prošloga stoljeća, kada se mnogi još suočavaju s posljedicama ratnih strahota koje su ih direktno ili indirektno dotakle. Esma je samohrana majka dvanaestogodišnje Sare s kojom živi u sarajevskom naselju Grbavica. Nemajući dovoljno prihoda zapošljava se dodatno kao konobarica u noćnom klubu zbog čega ne provodi s kćerkom onoliko vremena koliko bi željela. A onda sudbina teška izlazi na vidjelo.:(
Odličan film Jarmuscha. Slice of life prikaz jedne sedmice života mladog vozača autobusa i pjesnika u gradu Patersonu. Najtoplija preporuka.
Sve ide lagano u Patersona do stajanja busa. Upija sve oko sebe i piše pjesme, blizanci na sve strane, pjesnik sluša razgovore u busu, sve više djevojka boji zajednički dom u crno-bijelo, hoće svirati gitaru i pravi kolačiće. Svakim dolaskom doma on nju i ona njega fino i s ljubavlju pita kakav je bio dan. Svi oni epizodni likovi, šef u firmi s problemima, gazda kafane, curica bliznakinja i Emily Dickinson, Everret i djevojka mu su sjajni, Japanac na kraju. Cuko Marvin i razvljivanje poštanskog sandučića.<3 Po stajanju zamalo plamteće buktinje 😀 i savladavanju Everreta još mu i cuko satre notes. I onda sami kraj, susret s Japancem. Prazan notes na dar.
Velika istina na kraju filma: Prevođenje poezije je kao tuširanje s kabanicom. Ubolo me k'o prst u oko. To je ono što sam pisao i za prevod filmova generalno. To je cijela nauka, ali ne, mi skinemo prevod s titlovi.com i čitaš sranja dok gledaš neki odličan film. I sad dođe prevod na film o pjesniku. Teško to preveo s titlovi.com mojmir6786. I poeziju valja htjeti, željeti i osjećati, kao i ajvar. Nisam pjesnik, niti pišem pjesme, ali film je odličan!
Tokijska priča po mnogim je kritičarima najuspješniji film slavnoga japanskoga redatelja Yasujira Ozua (Kokoš na vjetru, Kasno proljeće), a redovito je na listi časopisa Sight and Sound jedan od deset najboljih filmova svih vremena. Tako je i s listom BBC-ja na sljedećem linku.
Dvoje ostarjelih supružnika, Shukishi i Tomi Hirayama, iz maloga primorskoga gradića Onomichija u južnom Japanu, odluče posjetiti svoju djecu u bučnom, poslovnom Tokyju. Nakon napornog puta koji im je oduzeo cijeli dan, djeca im se razvesele, iako ne previše, dapače, roditelji se osjećaju ignorirano i zanemareno. U biti, njihova djeca bi željela provesti vrijeme s njima, to i čine do jedne granice, no kako i sami imaju porodice i mnogo posla, teško im je da se svemu podjednako posvete. Gostima će u susret izaći jedino snaha, udovica Noriko. Ona će ih zabaviti i saslušati.
Tokijska priča je poetičan film koji razmatra temu raspada porodice usred odrastanja djece koja su pod pritiskom poslovno rastućeg Tokija pedesetih godina. Film je epopeja porodičnoj zajednici i malim, skromnim ljudima koji se, nažalost, moraju prilagoditi novim situacijama. Zanimljivost Tokijske priče je i u originalnoj i stalnoj redateljevoj upotrebi vrlo nisko postavljene kamere što je zaštitni znak njegova stila, a što pak dočarava približavanje svijetu svojih likova.
Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu D6:
Divan život američka je slavna i hvaljena drama/komedija Franka Capre iz 1946. godine, s Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi.
Glavni junak filma, George Bailey (Stewart), poslovni je čovjek na rubu samoubistva na sam Badnjak. Georgea su pritisli brojni problemi, a kap koja je prelila čašu bila je gubitak značajne svote novca, 8.000 dolara, koje je zabunom ispustio. Tada se pojavljuje njegov anđeo čuvar Clarence (Henry Travers), koji ga želi odgovoriti od čina, pokazujući mu kako bi njegov grad, porodica i poznanici izgledali da se nikad nije rodio. Pokazao mu je, da je njegov život dragocijen i mnoga dobra se ne bi dogodila, da se nije rodio.
Divan život je jedan od najpoznatijih i najemitiranijih filmova svih vremena. Redovito se prikazuje za Božić na televizijskim stanicama širom svijeta. Izuzetno emotivna, dirljiva i duhovita priča, adaptacija kratke priče Philip Van Doren Sterna, impresivna je oda životu “malog” i “običnog” čovjeka, tradicionalnim porodičnim vrijednostima, prijateljstvu, poštenju, plemenitosti, ljubavi i dobroti.
Američki filmski institut uvrstio je film među 100 najboljih filmova ikad snimljenih.
Plahi bankarski službenik predvidi pljačku banke pa sam ukrade novac prije nego što lopov dođe na poprište. Nakon što sadistički nastrojeni pljačkaš shvati da je nasamaren, uspije ući u trag službeniku i počne se s njim nadmudrivati kako bi se domogao novca.
U okviru emisije Posebni dodaci bilo je hvale za film Tihi partner. Dobar filmić. Najtoplija preporuka.
Vrhunski film, najtoplija preporuka. Romantična drama o prijateljstvu povučenog petnaestogodišnjaka koji je tek na početku srednje škole i dvoje tinejdžera koji ju završavaju. Charlie (L. Lerman) je pametan i pokušava naći svoje mjesto u školi, ali druga djeca ga maltretiraju i ne prihvaćaju. Slučajno upozna starijeg Patricka (E. Miller) i njegovu polusestru Sam (E. Watson), koji ga prihvate…
Stephen Chbosky napisao je roman i scenarij prema kojem je snimljen ovaj film, a i režirao ga je. Kritičari i novinari pozitivno su ga ocijenili na mnogobrojnim filmskim festivalima na kojima je osvojio dosta nagrada i nominacija.
Mladac si sumira i zumira život vizavi propalih veza. Gdje je zajebao i tako to. Ima sjajnu ekipu u svojoj prodavnici ploča pride. 😀
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H3:
HBO2 10.25.
Inspirisan čudesnom istinitom pričom, Priča o delfinu porodični je film o Winter, mladoj ženki delfina koja je izgubila rep u zamci za rakove, i Sawyeru, introvertnom jedanaestogodišnjaku koji se s njome sprijatelji. Kada prvi put susretne spašenog delfina u akvariju Clearwater Marine, rehabilitacionom centru gdje ona živi, Sawyer (Nathan Gamble) podigne svoje prijatelje i porodicu na noge kako bi spasili Winter i uvjerili pionirskog liječnika (oskarovac Morgan Freeman) da stvori jedinstvenu protezu koja bi dupinu vratila sposobnost plivanja. Ovu inspirativnu porodičnu dramu producenata Priče o prvaku režirao je glumac i redatelj Charles Martin Smith (Never Cry Wolf), a u njoj se još pojavljuju: Harry Connick Jr. kao morski biolog koji spasi delfina, Ashley Judd kao dječakova majka i Winter, ženka delfina koja glumi samu sebe!
