Tema se sama nametnula za današnji dan na TV-u. Dva dokumentarna filma i jedan igrani se bave njome. Igrani posredno, a dokumentarni filmovi direktno.
Kad sam bio još sasma mali mislio sam si kakva partizanka Mara i prenošenje poruke u pletenicama. Kad bismo pročitali kratku priču u čitanci tamo neke 1986. godine. Mislio sam si možeš misliti zaustavili ju Švabe na rampi/punktu, a ona poslije debate i pipkanja uspjela prenijeti poruku partizanima u pletenici? Bajkovito mi i, iskreno, smiješno to bijaše. A onda ludnica krenu ‘92. po Sarajevu i cijeloj BiH. Horor. Sjetio sam se namah svojeg humoresknog opanjkavanja partizanke Mare.
Neki dan sam bio u udruženju Pokret Majke enklava Srebrenice i Žepe. Nijedan film, nijedna pročitana knjiga nas ne mogu toliko osvijestiti o svoj bestijalnosti rata kao što to može direktan kontakt sa žrtvama ili vlastiti doživljaj, naravno. Ova posljednja rečenica zvuči kao floskula, znam, ali otiđite kad budete imali vremena poslušati makar samo jednu od priča. Sve će vam se samo kazati. Ne sumnjam da će vas gospođe tamo primiti, popiti s vama kafu i svojim primjerom vam pokazati šta je to borba za pravo na istinu, pravdu i sjećanje.
Nažalost, sva je prilika, slično kao u The Act of Killing da je bivša država propustila kazniti sve zločince iz Drugog svjetskog rata i taj goli užas smo proživjeli ponovno u devedesetim.
O ratu treba misliti i aktivno, na osobnoj razini, iz dana u dan djelovati kontra svih pojavnosti koje ukazuju na njegovo rađanje. I, da, treba biti iskren i napisati kako istorija/historija/povijest nije hrpa nepovezanih incidenata, ona je slijed događanja, promišljeni rezultat politike i politika koje se svuda po svijetu vode i traju sad već vijekovima.
Samo nas obrazovanje, mir i ljubav mogu spasiti. Tako, da ne dužim dalje, zaguglajte sami The Act of Killing. Ovdje donosim samo jednu od rečenica iz jednog osvrta/opisa: “Kao što film otkriva, Indonezija je zemlja u kojoj su ubice do dana današnjeg od strane mnogih slavljene kao nacionalni heroji.” Ne miriše li vam Indonezija (pače, ne smrdi li vam) malo na Bosnu? A pogledajte i ostala dva filma. Neka vam njihove pokretne slike ostanu u glavi.
Nikad nije kasno i uvijek je vrijeme za pravdu, vrijeme za istinu.
Druga dva filma su:
The Gatekeepers / RTS2 20.00
Bure baruta / RTS2 22.50