Večerašnji Posebni dodaci su posvećeni Davidu Lynchu.
Rick Gassko (Tom Hanks) sprema se oženiti prekrasnu Debbie Thompson (Tawny Kitaen) i na putu im ne stoje nikakve prepreke. Osim njegovih prijatelja koji Debbie baš i ne vole te njezinih bogatih roditelja koji nipošto ne odobravaju Debbienu vezu sa siromašnim Rickom. Kada mu Rickovi prijatelji odluče prirediti nezaboravnu momačku večer, Debbieni roditelji dogovore se s njezinim bivšim dečkom da upadne na zabavu i pokvari im planove. Kaos nastupa prije nego zabava uopće počne.
Vrckava i razigrana komedija o suprotnostima koje se privlače i klasnom nerazumijevanju, Momačka zabava redatelja Neala Israela je film uz koji ćete provesti iznimno zabavnih 105 minuta. Upravo kada pomislite kako je dosegnut plafon komičarskog urnebesa, Momačka zabava se diže stepenicu više pa je smijeh na rubu suza gotovo zagarantiran.
Čudno. Bizarno. Uznemirujuće. Redatelj Lynch nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Malo je filmova koji se tako bave mračnom stranom ljudske prirode. Kroz lik Jeffreyja Beaumonta, prosječnog, neiskvarenog mladića koji simbolizira drugi, benevolentniji aspekt ljudske životinje, redatelj nas vodi na nadrealistični ili realistični put do dna onoga za što je čovjek sposoban.
Mladi Jeffrey Beaumont (K. MacLachlan) odrasta u tipičnom američkom gradiću u kojem se rijetko događa išta zanimljivo. Njegova rutina mijenja se kad u travi pokraj ceste pronađe ljudsko uho. Odnosi ga u policijsku stanicu gdje se utvrđuje da je uho odrezano škarama i da bi njegov bivši vlasnik još mogao biti živ. Lokalna policija upušta se u temeljitiju istragu, ali Jeffreyju se njihove metode čine presporima pa uz pomoć kćeri šefa policije, plavokose Sandy (L. Dern), odluči na svoju ruku istjerati istinu na vidjelo i pokušati provesti pravdu. Prvi tragovi vode ga do Dorothy Vallens (I. Rossellini), barske pjevačice, a kad ga ona jednom uhvati kako se skriva u njezinom stanu, uvučen je u vrtlog situacija iz kojih se više ne može izvući. Dorothy je u bizarnom odnosu s Frankom (D. Hopper), oličenjem zla.
Nakon komercijalnog neuspjeha solidnog, ali ne i antologijskog SF filma Dina (i on je večeras na TV-u kao i Lynchov Unutarnje carstvo), kultni američki redatelj vratio se među najzanimljivije suvremene američke filmaše feneomenalnim Plavim baršunom, po mnogima najboljim američkim filmom snimljenim osamdesetih. To je središnji film Lynchova opusa i u njemu su svi postupci i motivi karakteristični za ovoga autora, poput sklonosti prema bizarnim pričama i likovima, pomaknutim atmosferama te nevjerojatnom kombiniranju humora i okrutnosti. Plavi baršun svjedoči o Lynchu kao unikatnom nadrealistu, najdosljednijem sljedbeniku te poetike među svim današnjim umjetnicima, ne samo filmašima. Svi glumci svoje su uloge odigrali fantastično, no posebno vrijedi istaknuti Dennisa Hoppera čiji je Frank Booth jedan od najuvjerljivijih negativaca u filmskoj povijesti.
David Lynch vodi nas na intimno putovanje kroz svoje mlade dane. Od svog odrastanja u malom američkom gradu do mračnih ulica Philadelphije, pratimo ga dok se prisjeća događaja koji su pomogli u oblikovanju jednog od najzagonetnijih filmskih redatelja današnjice. U ovom dokumentarcu imamo uvid u Lynchovu osobnu umjetnost, muziku i rane filmove; uključujući neke stvari koje dosad nisu javno objavljene; zbog čega će publika sada možda lakše razumjeti ovog cijenjenog redatelja.
Riječ je o prvom biografskom dokumentarcu koji obrađuje život Davida Lyncha.
HRT3 20.00.
Mladi Katadreuffe (F. van Huet) glavni je osumnjičenik za ubistvo gradskog moćnika Dreverhavena (J. Decleir) i kroz njegovu priču policiji pratimo rasplet događaja. Katadreuffe je rastao kao izvanbračni sin Dreverhavena i siromašne, ali ponosne i šutljive Jobe (B. Schuurman) koja je odbijala udaju za Dreverhavena. Stoga joj se on cijeli život osvećivao preko sina stvarajući mu nepremostive zapreke u karijeri.
U dalekoj budućnosti, Car pošalje vojvodu i njegovu porodicu na pješčani planet s kojeg dolazi začin neophodan za međuzvjezdana putovanja. Čini to sa ciljem kako bi ih uništio, no vojvodin sin uspijeva pobjeći i kreće u osvetu koristeći okoliš kao jedno od svojih oružja.
U želji da ti boravak kod kuće učinimo prijatnijim preselili smo “Vip Kinoteku” u tvoj dom. Pridruži nam se na online premijeri digitalno restaurisanog filma “Davitelj protiv davitelja” u nedelju, 5.4. u 17 časova na Facebook stranici Vipa.
Projekat #Vip_Kinoteka je bogatiji za još jedan kultni film reditelja Slobodana Šijana, iz 1984. godine, nastalog u produkciji Centar filma.
Crnohumorna priča o „beogradskom davitelju“ ostala je upamćena po mnogim replikama među kojima je „Ako u jednom gradu nema manijaka, taj grad nije metropola“, dok se radnja filma odvija oko beogradskog davitelja čije su žrtve devojke koje ne vole karanfile.
Dodao bih još jednu repliku: „Gospođa me neće prepoznati bez mojih karanfila.“
Na sljedećem linku počinje u 09.00 sati. Kliknuti na crveno Bioskop. Više o filmu na sljedećem linku.
Rear Window
HRT1 07.30 i repriza u 23.20.
U iznimnom opusu najvećeg majstora filmske napetosti, Alfreda Hitchckocka, Prozor u dvorište zauzima posebno istaknuto mjesto. Uz stilsku i narativnu inovativnost, film je zanimljiv i po uspješnom objedinjavanju različitih žanrova, od detektivskog, kriminalističkog pa do ljubavnog.
L. B. Jeff Jeffries (J. Stewart) je poznati fotoreporter kojeg je traženje ekskluzivnog ugla snimanja na automobilističkim utrkama stajalo teškog prijeloma noge. Stoga je prisiljen ograničiti svoj do jučer neomeđeni svijet na prostor koji obuhvaća pogled sa sobnog prozora i vrijeme između posjeta njegove djevojke Lise (G. Kelly) i patronažne sestre Stelle (T. Ritter). Ubrzo otkriva da i mikrokozmos običnoga gradskog dvorišta može skrivati neizmjerna uzbuđenja i strašne tajne. Osobito ga uznemiruju čudna zbivanja u stanu u kojem s bolesnom ženom živi trgovački putnik Lars Thorwald (R. Burr).
Uz četiri nominacije za Oscara (kolor fotografija Roberta Burksa, režija, scenarij Johna Michaela Hayesa i zvuk Loren L. Ryder), film je svom autoru donio nagradu za najbolji film Britanske filmske akademije, a G. Kelly priznanja američkoga National Boarda of Review i njujorškoga Film Critics Circlea. Godine 1997. film je uvršten u U. S. National Film Registry, a godinu dana kasnije na popis 100 najvećih američkih filmova svih vremena.
Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E5:
HRT2 20.05.
Naselje siromašnih kopača zlata uništavaju plaćenici velike tvrtke koja ima svoje planove sa zemljištem na kojem navodno ima zlata. Nitokuda stiže “blijedi jahač” kojega zbog svećeničkog ovratnika prozovu Propovjednik (C. Eastwood). Nastanivši se kod Sare, koja mu je u početku nesklona, Propovjednik ubrzo stekne njezinu naklonost, a u njega se zaljubi i njezina kći Megan. A zatim počinje poticati mještane na otpor, ujedinjuje kopače, pomaže im u borbi s razbojničkom tvrtkom i na koncu se sam obračuna s najgorim dijelom plaćenika…
Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu G4:
Alternativna TV 21.00.
Film je prikazan u okviru programa U fokusu dvadesetog SFF-a 2014. godine. Iz kataloga festivala:
Konfuzan, uznemirujući, magično jeziv i na momente perfektno adekvatan – Eraserhead, unikatni rediteljski debi Davida Lyncha, sada već idealnog predstavnika filmske autorske teorije, prerastao je u nezaobilazni klasik. Ovo devedesetminutno ostvarenje i dan-danas izaziva istu reakciju kao prije četrdeset godina – uznemirujuće izraze lica, zbunjene komentare i apsolutno neshvatanje šta je pisac htio reći. Ništa čudno, s obzirom na to da ni samom Lynchu nije sve baš najjasnije.
Ovo je čudna komedija i jedna apstraktna slika koja sigurno otvara beskonačno mnogo mogućnosti za interpretaciju – rekao je jednom o svom debiju ovaj sedamdesetčetvorogodišnji majstor.
Prema romanu legendarnoga pisca SF-a Philipa K. Dicka, pod redateljskom palicom Richarda Linklatera (Before Sunrise, Before Sunset), Replikant je priča o policajcu i kriminalcu. Ali oni su ista osoba!
Amerika je u bliskoj budućnosti izgubila rat protiv droge. Vlada paranoja, a dva od deset Amerikanaca unajmljeni su da rade za vladu i uhode ostalih osam u ime nacionalne sigurnosti i borbe protiv droga. Upoznajte Freda, neodlučnog policajca u civilu kojeg je zaposlila vlada. Kako bi zadržao svoju krinku, Fred redovito uzima popularnu supstancu D. Zbog droge je Fred dobio poremećaj višestruke ličnosti, a jedne nije svjestan: njegov je alter ego Bob Arctor, diler droge.
Fredovi nadređeni stvaljaju holografsku kameru u njegov dom kao dio operacije uhođenja Boba. Odijelo koje mijenja izgled dopušta Fredu da se pojavi pred kamerama kao Bob i sprječava njegove kolege da saznaju njegov pravi identitet. Kamera u Fredovom/Bobovom stanu otkriva da njegovi prijatelji redovito cinkaju jedan drugoga kako bi dobili više droge. Čak i Donna, mlada dilerica u koju je Fred zaljubljen, više voli droge od ljudskoga kontakta.
Putovanje u apsurd, mjesto na kojem identitet i lojalnost gotovo više ne postoje i gdje se nikome ne može vjerovati – ni samom sebi. Dobro došli u svijet Replikanta.
U trenutku kad se nekrotična virusna pandemija proširila zemljom do američkoga gradića i zarazila šesnaestogodišnju Maggie (Abigail Breslin), vlasti su ustanovile protokol za pacijente zaražene smrtonosnim virusom: odstranjeni su iz društva i odvedeni u posebne izolacijske odjele gdje će dovršiti mučnu i opasnu preobrazbu u živog mrtvaca. Vlasti ne spominju što se događa nakon toga. Wade Vogel (Arnold Schwarzenegger) nije spreman odreći se svoje kćeri. Nakon sedmica potrage za Maggie koja je pobjegla nakon dijagnoze, Wade dovodi kćer natrag kući i porodici – pomajci Caroline (Joely Richardson) i njezinih dvoje djece – na onoliko vremena koliko je tinejdžerici preostalo dok započinje strahovito bolnu metamorfozu. Izgubivši Maggienu majku godinama prije, Wade je odlučan zadržati svoju voljenu kćer što duže može.
Najbolji tim redatelja Petera Berga sportska je drama koja je istraženi materijal fikcionalizirala ne gubeći ni jednu od socioekonomskih komponenti priče, dodajući im vrijedan kapital tinejdžerskih želja, strasti i snova o velikoj karijeri. Ono što ovaj film čini sjajnim i gotovo pa obaveznim za gledanje – neovisno o tome volite li sportski filmski žanr – jest toplina i brižnost kojom se opisuju njegovi likovi, ali i izbjegavanje klišeiziranih feelgood završetaka. Naravno, to ne znači kako se na kraju filma neće osjećati dobro, ali to neće biti zbog predvidljivog raspleta, nego zbog pouke o onome što je u životu zaista bitno.
Stari Alvin Straight 73-godišnji je veteran Drugog svjetskog rata koji u gradu Laurensu u Iowi živi s mentalno hendikepiranom kćeri Rose. Nakon što se jednog dana ne pojavi na redovitom piću s prijateljima, Alvina će pronaći kako leži na podu svoje kuće, zbog čega će mu liječnici savjetovati da se ostavi alkohola i duhana te da počne koristiti hodalicu. Nakon što odbije poslušati te savjete, Alvin će ubrzo doznati da je njegov brat Lyle, s kojim se prije više od deset godina posvađao i prestao razgovarati, doživio moždani udar i završio u bolnici. To će Alvina nagnati na zaključak da mu se pruža možda posljednja prilika za pomirenje s bratom, zbog čega odluči otputovati k njemu u stotinama kilometara udaljeni gradić Mount Zion. Za nevolju, Alvin nema ni automobil ni vozačku dozvolu, vid mu je vrlo slab i hoda oslanjajući se na dva štapa, a i odveć je ponosan da bi jednostavno kupio autobusnu kartu. Stoga on odluči sjesti na staru kosilicu te, njome vukući improviziranu prikolicu, krenuti na dugo putovanje cestama Iowe i Wisconsina, na putovanje tokom kojeg će sresti brojne zanimljive i slikovite ljude.
Godine 1999. prikazana u konkurenciji festivala u Kanu te godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, za koju je sjajni Richard Farnsworth, koji je nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja počinio samoubistvo, nominiran i za Zlatni globus, na istinitim događajima koji su se odigrali 1994. godine temeljena egzistencijalna drama najkonvencionalnije je i „najobičnije” ostvarenje u karijeri Davida Lyncha. Film ceste nominiran za Zlatni globus i u kategoriji najuspjelije izvorne muzike Lynchova dugogodišnjeg stalnog suradnika Angela Badalamentija, koji je kao suscenaristica, montažerka i suproducentica potpisala redateljeva bivša supruga Mary Sweeny, emotivna je, naglašenim humanizmom natopljena, nenametljivo i vrlo sugestivno režirana, dojmljivo atmosferična, fotografijom dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa sjajno snimljena te izuzetno raspoloženo glumljena priča iz stvarnog života. Tu priču Lynch obrađuje na originalan, osebujan i jedinstven način, kloneći se uobičajenih obilježja svog autorskog prosedea, poput enigmatičnosti, nadrealnih elemenata i psihotičnih karaktera, te se okrećući humornom i empatično ironijskom bavljenju tipičnim ljudskim osobinama kakve su sentimentalnost, tvrdoglavost, glupost, upornost, tolerantnost, želja za oprostom i dakako ljubav.
Mala miss Amerikeamerička je porodična komedija koja razbija stereotipe. Drsko satiričan, a ipak duboko ljudski, ovaj film publici predstavlja jednu od najljupkijih disfunkcionalnih porodica u novijoj kinematografskoj istoriji: Hoovere, čije putovanje na predpubertetski izbor ljepote rezultira ne samo teškim ozljedama, nego i smrću, transformacijom i iznenađenjem zbog nagrade i činjenice da su gubitnici u kulturi opsjednutoj pobjedom. Veliki hit na Sundanceovom filmskom festivalu, na kojem je doživio ovacije, ovaj će film dotaknuti dušu svakoga ko se bar jedanput u životu divio tome kako zbrkane porodice na kraju ipak uspiju.
😀 😀 😀
Slijede spojleri.
Nikoga među Hooverima ne možemo nazvati sasvim uspješnim, ali to ne znači da to ne pokušavaju biti. Otac Richard (Greg Kinnear), beznadno optimističan motivacijski govornik, očajnički pokušava prodati svoj program za postizanje uspjeha u 9 koraka – bez pretjeranog uspjeha. Istodobno majku Hooverovih, Sheryl (Toni Collette, koja je skoro razorila u filmu Hereditary (sljedeći link)), koja se „zauzima za iskrenost“, neprestano muče ekscentrične tajne njezine porodice, osobito njezina brata (Steve Carell), suicidalna znanstvenika koji se bavi Proustom, nedavno otpuštena iz bolnice nakon što ga je ostavio njegov ljubavnik. Zatim su tu mlađi Hooveri i njihovi nevjerojatni snovi – „četverooka“, pomalo bucmasta sedmogodišnja potencijalna kraljica ljepote Olive <3<3<3 (Abigail Breslin) i Dwayne (Paul Dano), bijesni tinejdžer koji čita Nietzschea i koji se zakleo na grobnu šutnju (koju će prekinuti tek kada stigne u zrakoplovnu akademiju). Kao šlag na torti porodice stoji djed (Alan Arkin), vulgarni hedonist koji je izbačen iz penzionerskog doma jer je šmrkao heroin.
Možda nisu slika savršena mentalnog zdravlja, ali kad Olive dobije poziv da sudjeluje u žestokoj konkurenciji na izboru za „Malu Miss Sunshine“ u Kaliforniji, pridružit će joj se cijela porodica Hoover. Naguraju se u svoj zahrđali VW kombi i krenu na zapad, na trodnevno tragikomično putovanje prepuno vratolomnih iznenađenja, koje će dovesti do Oliveinog velikog debija – koje će disfunkcionalnu obitelj promijeniti tako kako to nisu mogli ni zamisliti.
Čudno. Bizarno. Uznemirujuće. Redatelj Lynch nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Malo je filmova koji se tako bave mračnom stranom ljudske prirode. Kroz lik Jeffreyja Beaumonta, prosječnog, neiskvarenog mladića koji simbolizira drugi, benevolentniji aspekt ljudske životinje, redatelj nas vodi na nadrealistični ili realistični put do dna onoga za što je čovjek sposoban.
Mladi Jeffrey Beaumont (K. MacLachlan, kojem je jučer bio rođendan) odrasta u tipičnom američkom gradiću u kojem se rijetko događa išta zanimljivo. Njegova rutina mijenja se kad u travi pokraj ceste pronađe ljudsko uho. Odnosi ga u policijsku stanicu gdje se utvrđuje da je uho odrezano škarama i da bi njegov bivši vlasnik još mogao biti živ. Lokalna policija upušta se u temeljitiju istragu, ali Jeffreyju se njihove metode čine presporima pa uz pomoć kćeri šefa policije, plavokose Sandy (L. Dern), odluči na svoju ruku istjerati istinu na vidjelo i pokušati provesti pravdu. Prvi tragovi vode ga do Dorothy Vallens (I. Rossellini), barske pjevačice, a kad ga ona jednom uhvati kako se skriva u njezinom stanu, uvučen je u vrtlog situacija iz kojih se više ne može izvući. Dorothy je u bizarnom odnosu s Frankom (D. Hopper), oličenjem zla.
Nakon komercijalnog neuspjeha solidnog, ali ne i antologijskog SF filma Dina, kultni američki redatelj vratio se među najzanimljivije suvremene američke filmaše feneomenalnim Plavim baršunom, po mnogima najboljim američkim filmom snimljenim osamdesetih. To je središnji film Lynchova opusa i u njemu su svi postupci i motivi karakteristični za ovoga autora, poput sklonosti prema bizarnim pričama i likovima, pomaknutim atmosferama te nevjerojatnom kombiniranju humora i okrutnosti. Plavi baršun svjedoči o Lynchu kao unikatnom nadrealistu, najdosljednijem sljedbeniku te poetike među svim današnjim umjetnicima, ne samo filmašima. Svi glumci svoje su uloge odigrali fantastično, no posebno vrijedi istaknuti Dennisa Hoppera čiji je Frank Booth jedan od najuvjerljivijih negativaca u filmskoj povijesti.
Odličan film režisera Ruben Ostlunda koji je pretprošle godine dobio Zlatnu palmu u Kanu za film The Square. Crnohumorna drama koja će vam proizvesti vrhunski nelagodu prigodom gledanja. Poslije kukavičjeg čina oca i muža na odmoru, na skijanju, narušava se njegov odnos sa suprugom. Kroz sličan scenario prolazi i odnos mladog para koji je odsjeo u istom hotelu kao i skijaška familija.
Film je 2014. godine prikazan u okviru programa Kinoscope na dvadesetom SFF-u 2014. godine. Iz kataloga festivala:
Enzo i Jacques se poznaju već duže vrijeme. Upoznali su se u djetinjstvu na Mediteranu. Ono što im je bilo zajedničko jeste ljubav prema ronjenju. Jednog dana Jacquesov otac, ronilac, pogine u moru. Nakon incidenta Enzo i Jacques izgube kontakt. Godinama kasnije, Johanna, mlada službenica u zaštitarskoj agenciji odlazi u Peru. Tamo sreće Jacquesa koji radi za grupu naučnika. On roni u hladnoj vodi, a naučnici prate njegovo fizičko stanje koje više liči na delfinsko nego li ljudsko. Johanna ponovo sreće Jacquesa u Italiji, na takmičenju ronilaca na kojem se on natječe protiv Enza. Remek-djelo reditelja Luca Bessona, Veliko plavetnilo nagrađen je s dvije Cesar nagrade.
Stvari kojih se daleko najviše bojimo zapravo su nam se već dogodile, pokazuje nam ova psihološka kriminalistička drama redatelja Marka Romaneka s genijalnim Robinom Williamsom u glavnoj ulozi.
Sy Parrish (Robin Williams) fotografijom se bavi već 20 godina i svoje golemo znanje koristi razvijajući ih u malenom studiju. Osim svoga posla, Sy nema ništa i živi usamljenim životom. Počinje razvijati opsesiju prema porodici Yorkin, najvjernijim mušterijama, čije je fotografije počeo razvijati još kad je njihov sin tinejdžer bio beba. Sy želi postati dio njihova života, ali postepeno otkriva kako je skladna porodica, fasada, tek pomno građena krinka. Otkrivši zastrašujuću tajnu Willa Yorkina (Michael Vartan), Sy kreće u akciju koja bi mogla unesrećiti mnoge uključene. Glavno oružje kriminalističke drame Zabranjene fotografije redateljsko-scenarističkoga filmskog debija poznatog autora videospotova Marka Romaneka, zasigurno je zastrašujuća, sjajna uloga legendarnog Robina Williamsa, koji možda jest poznatiji kao komičar, ali koji je svoje najbolje likove portretirao u ozbiljnijim filmovima. Proučavajući nezdravu opsesiju usamljenog čovjeka, Romanek na neposredan način komentira negativnosti distanciranog društva u kojem niko nema vremena za nekoga drugog. Napeta atmosfera puna tenzije horor filma skladno obavija cijeli film, čiji kraj doista niko ne može naslutiti.
Od režisera nadolazeće druge sezone Mladog pape (Novog pape:)) Sorrentina, danas u Uzun Mirkovoj 1 u Beogradu:
La grande bellezza
Jugoslovenska kinoteka 20.30.
Jedan od najboljih filmova unatrag pet godina. Dobitnik Oscara za najbolji strani 2014. godine.
Korijenje je važno.😉
Kino Tuškanac 19.00.
Sredovječni Fred Madison avangardni je jazz saksofonist koji s otuđenom suprugom Renee živi u moderno dizajniranoj ali i sterilnoj kući u Los Angelesu. Fred sumnja da mu je Renee nevjerna, no te će sumnje pasti u drugi plan nakon što na kućnom pragu počne nalaziti videokasete sa snimljenim vrlo uznemirujućim sadržajima. Naime, netko intenzivno snima eksterijere i interijere njihove kuće, a rastuća paranoja tragično će eskalirati kad Renee ubrzo bude ubijena te kad Fred pod sumnjom da ju je ubio dospije iza rešetaka. No kad se jednog jutra neočekivano probudi izvan zatvora, postupno će shvatiti da se preobrazio u mladog Petea Draytona, automehaničara koji se upravo uvalio u velike nevolje. Naime, Pete održava ljubavnu vezu s atraktivnom plavušom Alice, djevojkom koja izgleda baš poput Renee i koja je supruga Dicka Laurenta, opasnog gangstera zvanog Mr. Eddy.
Nadrealna noirovska triler-drama za koju je scenarij s redateljem supotpisao ugledni američki prozaik, pjesnik i scenarist Barry Gifford (Noćni ljudi, Priča iz Sinaloe, Divlji u srcu: Priča o Sailoru i Luli), prvi je film koji je David Lynch realizirao nakon pet godina, koliko je prošlo od kritičarskog i komercijalnog neuspjeha naslova Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom. Riječ je o još jednom autorovu enigmatičnom ostvarenju podatnom za višestruke interpretacije, od one da je posrijedi priča koja prikazuje cikličku fantaziju traumatizirane svijesti protagonista, do one da je djelo nadahnut i vjeran prikaz shizofrenije dvoje središnjih likova, odnosno njihovih psihičkih stanja. Prema riječima samog redatelja, dojmljivo estetizirano, sugestivno režirano i vrlo raspoloženo glumljeno djelo uvjetno rečeno eliptične narativne strukture odigrava se unutar istog svijeta kao i kultna serija i kasniji film Twin Peaks, a glasoviti filozof Slavoj Žižek dvodijelnu strukturu filma tumači kao suprotstavljanje dvaju horora, onu fantazmagoričnog noir horora iz noćne more koja obiluje seksom, izdajom i zločinom te horora egzistencijalnog očaja ljudske svakodnevice u kojoj dominiraju otuđenost, nepovjerenje i impotencija. Prvu trećinu scenarija filma za koji je naslov „posudio” iz Giffordova djela Night People, Lynch je smislio tokom posljednje noći snimanja filma Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom, dok se sa seta vraćao kući.
Laugier se ovim filmom afirmirao kao iznimno darovit i beskompromisan autor koji je sposoban kreirati cjelinu izuzetno tjeskobnog i uznemirujućeg ugođaja (mada mu je Visoki čovjek, po meni, karina sura:ppp), te koji ne bježi od ekstremno provokativnih i šokantnih prizora. Martyrs je uistinu zastrašujuće djelo koje se zbog vrlo eksplicitnih nasilnih scena smješta u žanr tzv. torture porn filma, u koji se ubrajaju na primjer oba nastavka Hostelate također francuski naslov Graniceredatelja Xaviera Gensa iz 2007. godine. Puno više na sljedećem linku.
U vrijeme Napoleonskih ratova, konjanički oficir pronalazi u Zaragozi staru knjigu o avanturama belgijskog kapetana Alfonsa van Wordena, koji na putu do Madrida biva uvučen u fantazmagoričnu, labirintsku mrežu priča isprepletenu duhovima arapskih princeza, kabalistima, španjolskom inkvizicijom, pustinjacima i drugim čudacima.
Za Rukopis nađen u Zaragozi(Rekopis znaleziony w Saragossie, 1965), svoj najbolji film s brojnim međunarodnim nagradama (od kojih je najznačajnija ona u San Sebastianu) i jedno od iznimno značajnih djela ne samo poljske nego i europske kinematografije šezdestih godina (koje npr. vrlo cijeni i Martin Scorsese), redatelj Has posegnuo je za tekstom s početka devetnaestog stoljeća izvan Poljske malo znanog Jana Potockog, ekscentrična pisca koji je imao značajnu ulogu i u prosvjetiteljstvu, ali i u proučavanju Kabale, a život je okončao ritualnim samoubojstvom. Has je u njegovom djelu pronašao mogućnosti za najkompleksnije miješanje raznih vremenskih razina, ali i ispreplitanja onoga što gledatelj doživljava kao stvarnost s vizijama, halucinacijama i snovima, da bi se na kraju, zahvaljujući redateljevom majstorstvu, sve stopilo u jedinstveno ostvarenje koje pripada vrhuncima fantastike u svjetskim razmjerima.
Kino Tuškanac 19.00.
Sredovječni Frederick Treves kirurg je u jednoj bolnici u viktorijanskom Londonu koji u radu primjenjuje progresivne terapije anesteticima, te kojeg zaintrigira tragična sudbina Johna Merricka, nesretne „zvijezde” cirkuske trupe kojom upravlja nemilosrdni Bytes. Merrick je žrtva elefantijaze, bolesti koja mu je toliko deformirala lice da u javnosti preko glave mora nositi kapuljaču, a Bytes ga drži mentalno posve zaostalom kreaturom. No kao takav Merrick je atrakcija za posjetitelje cirkusa, a njegovo će stanje profesionalno toliko zainteresirati Trevesa da će ga naposljetku otkupiti od Bytesa te dovesti u bolnicu, da bi ga pregledao i pomogao mu. Kad ga predstavi svojim kolegama, Treves će im objasniti da su njegove facijalne deformacije opasne po život i da zbog prevelike lubanje mora spavati s glavom među koljenima, jer bi ga pri uobičajenom ležanju na krevetu njezina težina ugušila. Treves će proučavajući Merricka njega učiti govoriti te mu barem nakratko vratiti ljudsko dostojanstvo, no John će ubrzo postati žrtvom medija željnih atrakcija te se prometnuti u „nacionalnu nakazu” koje će se Bytes ponovo dočepati.
Godine 1981. nominirana za osam Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, glavnu mušku ulogu (John Hurt) i adaptirani scenarij, te iste godine ovjenčana trima nagradama BAFTA i nominirana za četiri Zlatna globusa, biografska drama suscenarista i redatelja Davida Lyncha temeljena je na knjigama The Elephant Man and Other Reminiscencessir Fredericka Trevesa i The Elephant Man: A Study in Human Dignity antropologa Ashleyja Montagua. Riječ je o drugom Lynchevu dugometražnom ostvarenju, realiziranom tri godine nakon njegova kultnog prvijenca Eraserhead, filmu koji je redatelja etablirao kao jednog od najdarovitijih i najintrigantnijih mladih filmaša. Osim sjajne i izuzetno sugestivne režije, obilježja jednog od najuspjelijih ostvarenja snimljenih krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća su impresivna crno-bijela fotografija dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa (Ženska francuskog poručnika, Rat za slavu), izvrsna zvučna kulisa koja dojmljivo dočarava zvukove Engleske industrijskog doba druge polovine devetnaestog stoljeća, te odlični glumački nastupi oskarovca Anthonyja Hopkinsa i dvaput za Oscara nominiranog Johna Hurta (Ponoćni ekspres, 1984.). Film je nastao u produkciji komičara Mela Brooksa, koji je inzistirao da se njegovo ime ne koristi u marketinške svrhe, držeći da bi publika u tom slučaju pogrešno očekivala komediju.
Stari Alvin Straight 73-godišnji je veteran Drugog svjetskog rata koji u gradu Laurensu u Iowi živi s mentalno hendikepiranom kćeri Rose. Nakon što se jednog dana ne pojavi na redovitom piću s prijateljima, Alvina će pronaći kako leži na podu svoje kuće, zbog čega će mu liječnici savjetovati da se ostavi alkohola i duhana te da počne koristiti hodalicu. Nakon što odbije poslušati te savjete, Alvin će ubrzo doznati da je njegov brat Lyle, s kojim se prije više od deset godina posvađao i prestao razgovarati, doživio moždani udar i završio u bolnici. To će Alvina nagnati na zaključak da mu se pruža možda posljednja prilika za pomirenje s bratom, zbog čega odluči otputovati k njemu u stotinama kilometara udaljeni gradić Mount Zion. Za nevolju, Alvin nema ni automobil ni vozačku dozvolu, vid mu je vrlo slab i hoda oslanjajući se na dva štapa, a i odveć je ponosan da bi jednostavno kupio autobusnu kartu. Stoga on odluči sjesti na staru kosilicu te, njome vukući improviziranu prikolicu, krenuti na dugo putovanje cestama Iowe i Wisconsina, na putovanje tokom kojeg će sresti brojne zanimljive i slikovite ljude.
Godine 1999. prikazana u konkurenciji festivala u Kanu te godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, za koju je sjajni Richard Farnsworth, koji je nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja počinio samoubistvo, nominiran i za Zlatni globus, na istinitim događajima koji su se odigrali 1994. godine temeljena egzistencijalna drama najkonvencionalnije je i „najobičnije” ostvarenje u karijeri Davida Lyncha. Film ceste nominiran za Zlatni globus i u kategoriji najuspjelije izvorne muzike Lynchova dugogodišnjeg stalnog suradnika Angela Badalamentija, koji je kao suscenaristica, montažerka i suproducentica potpisala redateljeva bivša supruga Mary Sweeny, emotivna je, naglašenim humanizmom natopljena, nenametljivo i vrlo sugestivno režirana, dojmljivo atmosferična, fotografijom dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa sjajno snimljena te izuzetno raspoloženo glumljena priča iz stvarnog života. Tu priču Lynch obrađuje na originalan, osebujan i jedinstven način, kloneći se uobičajenih obilježja svog autorskog prosedea, poput enigmatičnosti, nadrealnih elemenata i psihotičnih karaktera, te se okrećući humornom i empatično ironijskom bavljenju tipičnim ljudskim osobinama kakve su sentimentalnost, tvrdoglavost, glupost, upornost, tolerantnost, želja za oprostom i dakako ljubav.
o Velvetu:
