HRT2 20.05 sati.

Triler. Lowell Bergman (A. Pacino) je producent emisije “60 minuta” u televizijskoj kući CBS. Istražujući podatke o duhanskoj industriji, upoznaje dr. Jeffreya Wigenda (R. Crowe), znanstvenika koji je otpušten iz Browna i Williamsona, tvrtke koja proizvodi cigarete. Kad shvati da Wigend zna sve o prikrivanju podataka o štetnosti pušenja, Bergman ga počne nagovarati da nastupi u emisiji. No, Wigenda, iako je otpušten, i dalje obvezuje dogovor o povjerljivosti podataka povezanih s radom kompanije. Nakon nekog vremena, usprkos tome što on i njegova obitelj dobivaju anonimne prijetnje, Wigend pristaje na snimanje razgovora, no uprava CBS-a zabranjuje njegovo emitiranje.

Nakon velikog uspjeha Posljednjeg Mohikanca i Vrućine, američki redatelj, scenarist i producent Michael Mann snimio je film o duhanskoj aferi. Događaji prikazani u filmu odigrali su se 1994. godine, a predložak za scenarij bio je članak Marie Brenner Čovjek koji je previše znao, objavljen u Vanity Fairu. Iako je središnji lik priče znanstvenik Wigend, kojega glumi Russell Crowe, zvijezda filma je Al Pacino u ulozi Bergmana, producenta koji je potpuno predan svome poslu. Usprkos vrlo dobrim kritikama i optimističnim predviđanjima, film nije osvojio niti jedan od sedam Oscara za koje je bio nominiran, no osvojio je Zlatni satelit (najbolji redatelj i najbolji film) te nagrade koje dodjeljuju udruženja filmskih kritičara iz Bostona, Los Angelesa, Santa Fea, Londona i Italije.

Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu C5:

HRT2 tridesetipet minuta iza ponoći.

Skupina The Ramones odlazi u London 1976. godine i otkriva bogatu britansku pankersku scenu, koja uzvraća drugom britanskom invazijom na Ameriku, što je kulminiralo katastrofalnom turnejom Sex Pistolsa po SAD-u 1978. godine.

HRT2 20.05.

SAD u haosu Građanskog rata. Mirni i radišni farmer s Juga Josey Wales (C. Eastwood) skrbi za svoju porodicu ne sluteći što ga čeka. Vojnici Unije zvani Red Legs predvođeni okrutnim Terrillom (B. McKinney) opljačkaju Walesovu farmu, pobiju obitelj i spale kuću. Preživjevši napad, on se uključi u vojsku Konfederacije odbivši da se sa svojim zapovjednikom Fletcherom (J. Vernon) preda pobjedničkoj sjevernjačkoj strani. Postane odmetnik.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu G4:

HRT2 dvadeset minuta iza ponoći.

Zlo i naopako i dalje žive predgrađa, nebuloze, pisoari i revizori prikriveni iščekujući socijalne turbulencije

Gospođa Nizama se nemalo iznenadila snom koji je sanjala prije nekih šest mjeseci. Ta, njezin muž jeste bio Nizam, a prošle su godine otkad se on ložio na Led Zeppelin. Naime, suprug ju je prije tri ostavio, umrijevši od gladi, a iz siromašnog neba (grč. uran) među sarajevskim svijetom su se počele širiti glasine (baš nekako u to vrijeme) o balkanskom sindromu. Sad je trebalo zauzimati pozicije pred vratima Predstavnika i boriti se protiv siromaštva zajedno s starim prijateljima Svetoslavom i Robijem. Na skupu su mnogi pričali o sindromu i njoj je bilo veoma drago što je dezinformacije o postavljanju jedno tarifnih satova mogla prenijeti Gringu i Isaku koje nije vidjela još od gimnazijskih dana. Prije izvikivanja parola i poziva na sveopći štrajk glađu umirovljenika, intoniran je NACIONALNI HIMAN ( skladba alternativne rock skupine Radiohead, čije značenje i influence nije razumio Aznadar, inače sin gospođe Nizame, nekmoli ona sama). Ono što je njoj bilo kristalno jasno jeste to da je ona mislila, dakle još uvijek se nije pretvorila u sohu. Kontempliranjem je tako zaključila da će vraćanje stare sovjetske himne (s nešto modificiranim tekstom) imati ogromno značenje za direktan pogodak jedne vatrometne raketle u krov Narodnog kazališta u Sarajevu. Misaona spojnica tj. asocijacija za to je bila, naravno, Varšavski pakt.
Ovo uvezivanje asocijacija Nizami (sad smo na ti) je išlo fenomenalno. Taj svoj dar je zamijetila nakon što je na upit voditeljice kviza ‘Kako je, naopako je’, gospođice Lane:'Kojoj vrsti životinja pripada emu?’ (iznad koje je stajala slika iste (ne Lane već emua)) odgovorila potpuno tačno – ptica. Međutim, svoju darovitost Nizama nije mogla iskoristiti ni u vidu zahodskog papira jer se ista nije dala materijalizirati. Od nje također nije imala nikakve koristi ni na prosvjednom skupu koji je, uzgred rečeno, završio totalnim fijaskom. Predstavnici Predstavnika su, naime, rekli što su njima kokuzni došli te neka razgule u pravcu Higijenskig zavoda što oni nisu prihvatili te su nabrekli kao NAPLAVLJENO DRVO (treći singl nove brit pop senzacije Travis)

svoj put preorijentirali u pravcu svojih domova. Nizama, razočarana, što je posjeti na njezin san, zaključi da što se više približava njegovom ostvarenju to je java sve jače po glavi handri. Pri ulasku u svoj hladni dom u Dobrinju dočekao je glas iz zvučnika (kojeg je do najveće razine pojačao Aznadar): ŠORŠA!!!. (Inače, bio to je glas Zacka de la Roche iz RATM-a u skladbi BULLS ON PARADE koji je izvikivao: SURE SHOT.) Situacija je postala neizdrživa. Ne samo zbog krvi koja je zbog glasne muzike izlazila iz njezinih ušiju već i zbog toga što je vjetar puhao, a stanje u državi nije bilo nimalo naivno. Kao biber po pilavu došla je ona mala koja je na vrata zazvonila tražeći 2 KM za čišćenje stubišta. Nizama nije imala ni krupno ni sitno te je djevojčici zalupila vrata pred nosom. Samospaljivanje, let s najviše zgrade na Alipašinom ili započinjanje kavge s revizorima – šta je rješenje? Ipak, SVE ONO ŠTO NE MOŽEŠ OSTAVITI ZA SOBOM je važnije od MIRA NA ZEMLJI.