Toni Erdmann, Breza, Osam i pol i Sve o mojoj majci / četvrtak 09.04.2020.

Image

HRT3 20.05.

Vrlo dobra komedija prikazana na dvadeset i drugom SFF-u 2016. godine u okviru Kinoscope programa. Iz biltena festivala:

Image
Veći prikaz

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B6:

Image

Image

HRT2 21.00.

Drama. Lijepa i krhka seoska djevojka Janica (M. Košir) udaje se za seoskog zavodnika, šumara Marka (B. Živojinović). Uz prešutnu dozvolu okoline, Marko i nakon ženidbe nastavlja s raskalašenim životom, provodeći dane i noći u krčmama. Janica ubrzo ostane u drugom stanju, no trudnoća završava nesretno, pobačajem. Iako je bolesna i iscrpljena, suprugova porodica tjera ju da obavlja teške poslove. Jedini koji Janicu voli i pomaže joj je seoski čudak (F. Šovagović). Nakon što Janica padne u postelju, muževa porodica ne želi joj pozvati liječnika…

Drugi igrani film redatelja Ante Babaje (Izgubljeni zavičajMirisi, zlato i tamjan), snimljen 1967., u svim anketama koje su do sada provedene redovito je uvršten među najbolje filmove u istoriji hrvatske kinematografije. Babaja, koji je prije toga snimio zapaženi, gotovo eksperimentalni dugometražni film Carevo novo ruho (1961.) i niz nagrađivanih kratkih igranih filmova i dokumentaraca, posegnuo je u Brezi za prozom Slavka Kolara, dočaravši u pozadini priče o nesretnoj sudbini jedne djevojke, rijetko viđenom realističnošću i slojevitošću, okrutni svijet hrvatske provincije. Vjerojatno ponajbolji hrvatski direktor fotografije Tomislav Pinter, ostvario je u Brezi jedan od svojih kreativnih vrhunaca, a isto se može reći za cjelokupnu glumačku ekipu i skladatelja Anđelka Klobučara.

Image

09.00 sati se može pogledati na sljedećem linku (pritisnuti crveno Bioskop).

Fellinijevo središnje, dijelom autobiografsko, remek-djelo Osam i pol (1963) iznosi osobnu, obiteljsku i profesionalnu krizu filmskoga redatelja, koji ne uspijeva komunicirati s okolinom (autorov alter ego utjelovljuje glumac Marcello Mastroianni). Tematizirajući i sam proces filmske kreacije autor začudnim majstorstvom prožima mozaičnost svoga djela (ali i cjelinu vlastita opusa) duboko oprečnim elementima – realističkim i stilizacijskim, liričnim i grotesknim, aktualnim i reminiscencijskim, zbiljskim i maštotvornim, ‘jednostavnim’ i baroknim. Film je dobio četrdeset najuglednijih svjetskih filmskih nagrada, uključujući i Oscara.

Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E4:

Image

Image

CineStar TV1 14.55.

Drama s elementima komedije. Manuela (C. Roth) živi u Madridu i radi kao koordinator za transplantaciju organa. Samohrana je majka i živi sa sinom Estebanom koji o svome ocu ne zna ništa. Na Estebanov sedamnaesti rođendan, majka i sin odlaze u pozorište, na Williamsovu dramu Tramvaj zvan čežnja. Nakon predstave, na ulici, Esteban pokušava dobiti autogram od glumice Hume Rojo (M. Paredes) i pred majčinim očima pregazi ga auto. Manuela se ne može vratiti dotadašnjem životu i odluči se vratiti u Barcelonu i potražiti Estebanova oca, koji i ne zna da je imao sina.

I u ovom filmu slavni Pedro Almodóvar, vješto balansirajući između melodrame i komedije, uz mnoštvo živopisnih likova čije se sudbine isprepliću u gotovo nevjerojatnim situacijama, uspijeva sve elemente povezati u skladnu i uvjerljivu priču. U njezinu je središtu Manuela – glumi je Argentinka Cecilia Roth koja je za tu ulogu nagrađena Goyom i Europskom filmskom nagradom. U Barceloni Manuela prvo potraži staru prijateljicu, prostitutku-travestita Agrado (oko tog su lika koncentrirani komični elementi filma, a izvrsno ga glumi Antonia San Juan). Algrado je upoznaje s redovnicom Rosom (ta je uloga već uspješnoj španjolskoj glumici Penélope Cruz donijela međunarodnu slavu), a Manuela ponovno susreće i kazališnu divu Humu Rojo (koju glumi Marisa Paredes, glavna glumica iz Almodóvarova filma La flor de mi secreto) i zbližava se s njom. Iako je svaka od četiri žene opterećena vlastitim problemima, sve predano sudjeluju u rješavanju problema ostalih.

Film je 1999. i 2000. osvojio više od trideset uglednih filmskih nagrada, među kojima je i Oscar za najbolji strani film. Osim u Americi (gdje je, uz Oscara, osvojio i Zlatni globus te nekoliko nagrada udruženja filmskih kritičara), najboljim stranim filmom proglašen je u Britaniji, Brazilu, Francuskoj (César i najbolja režija u Cannesu), Italiji, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj, a u Španjolskoj je nagrađen sa sedam Goya.

Film se kao remek-djelo na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C6:

Image

La Dolce Vita, Divlje priče i Imaš poštu / srijeda 08.04.2020.

La Dolce Vita

La Dolce Vita

U 09.00 sati na sljedećem linku (stisnuti crveno Bioskop).

Rimski novinar Marcello Rubini dane provodi u neprestanom traganju za senzacionalnim pričama iz gradskog javnog života i mondenog svijeta, koje objavljuje u popularnom dnevnom listu. On nazoči svim događajima iz života gradske elite, od otvaranja velike izložbe preko razuzdane zabave do tiskovne konferencije velike filmske zvijezde Sylvije, koja u studijima Cinecittà snima svoj novi film. No Marcello je i frustriran čovjek čija će djevojka Emma zbog njegove nevjere pokušati samoubojstvo, koji Emmu vara s bogatom ali zamornom Maddalenom, koji se u noćnom lokalu sastaje s ocem te kojeg će potresti naizgled posve neočekivano samoubojstvo prijatelja, filozofa Steinera. A nakon što noć provede kao gost u domu otmjene obitelji, Marcello će jutro dočekati na plaži, pokušavajući pisati dok ribari iz mora izvlače golemu hobotnicu.

Godine 1960. ovjenčana Zlatnom palmom, a dvije godine kasnije od četiri nominacije za Oscara, među kojima i za najboljeg redatelja i izvorni scenarij, nagrađena onim za najbolju kostimografiju, egzistencijalna drama Federica Fellinija na scenariju koje je nepotpisan sudjelovao i Pier Paolo Pasolini prvi je film druge faze redateljeva stvaralaštva. Mozaično strukturirano ostvarenje bez uzročno-posljedične povezanosti među zbivanjima, u kojem se nižu dojmljivo stilizirani detalji svakodnevice protagonista koji se kreće velegradskim miljeom, modernistički je oblikovana cjelina u kojoj je Fellini prikazao tamno naličje tadašnjeg urbanog života. Protagonist opterećen krizom identiteta kreće se svijetom formalne raskoši i izobilja, u kojem caruju otuđenost i isprazni materijalizam, a funkcionira kao predstavnik pasivne inteligencije nesposobne suprotstaviti se takvom okruženju. Simbolički i metaforički snažno djelo realizirano spojem gorkog humora, melodrame i tragedije Marcella Mastroiannija je etabliralo kao vrsnog karakternog glumca, a zahvaljujući prezimenu jednog lika lansiralo je naziv paparazzo za nasrtljive fotoreportere. Sjajno režiran i kompozicijski uobličen film impregniran muzikom Nina Rote impresivno prikazuje dekadenciju potrošačkog društva u kojem i Kristov kip može biti atraktivna reklama. Stalno introspektivan a ponekad prilično apstraktan, snolik i impresionistički, veseo i tužan, sjetan i katarzičan, Slatki život je ostvarenje bez tradicionalne naracije i profiliranja likova, u kojem se autor bavi religioznošću, praznovjerjem, industrijom zabave, pravim i lažnim medijskim zvijezdama, muško-ženskim i obiteljskim odnosima te socijalnim relacijama.

Film se kao remek-djelo nalazi na mapi Movielanda u kvadrantu E6:

Relatos salvajes

Relatos salvajes

HRT3 21.40.

Odličan miks akcije i crnog humora u šest priča. Argentinski, ali kao da ga je Holivud radio. Najtoplije preporuke. Film je prikazan na dvadesetom SFF-u 2014. godine u okviru Open air programa. Iz biltena festivala:


Veći prikaz

Bilten u kojem je tekst o Divljim pričama možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadesetog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Prva 23.10.

Hejbet odličnih filmova / nedjelja 05.04.2020.

Image

17.00 sati na sljedećoj FB stranici.

U želji da ti boravak kod kuće učinimo prijatnijim preselili smo “Vip Kinoteku” u tvoj dom. Pridruži nam se na online premijeri digitalno restaurisanog filma “Davitelj protiv davitelja” u nedelju, 5.4. u 17 časova na Facebook stranici Vipa.
Projekat #Vip_Kinoteka je bogatiji za još jedan kultni film reditelja Slobodana Šijana, iz 1984. godine, nastalog u produkciji Centar filma.
Crnohumorna priča o „beogradskom davitelju“ ostala je upamćena po mnogim replikama među kojima je „Ako u jednom gradu nema manijaka, taj grad nije metropola“, dok se radnja filma odvija oko beogradskog davitelja čije su žrtve devojke koje ne vole karanfile.

Dodao bih još jednu repliku: „Gospođa me neće prepoznati bez mojih karanfila.“ :D :D :D

Image

FTV 22.05.

Najjači je Mostarac.<3 Link

Image

Na sljedećem linku počinje u 09.00 sati. Kliknuti na crveno Bioskop. Više o filmu na sljedećem linku.

Rear Window

Rear Window

HRT1 07.30 i repriza u 23.20.

U iznimnom opusu najvećeg majstora filmske napetosti, Alfreda HitchckockaProzor u dvorište zauzima posebno istaknuto mjesto. Uz stilsku i narativnu inovativnost, film je zanimljiv i po uspješnom objedinjavanju različitih žanrova, od detektivskog, kriminalističkog pa do ljubavnog.

L. B. Jeff Jeffries (J. Stewart) je poznati fotoreporter kojeg je traženje ekskluzivnog ugla snimanja na automobilističkim utrkama stajalo teškog prijeloma noge. Stoga je prisiljen ograničiti svoj do jučer neomeđeni svijet na prostor koji obuhvaća pogled sa sobnog prozora i vrijeme između posjeta njegove djevojke Lise (G. Kelly) i patronažne sestre Stelle (T. Ritter). Ubrzo otkriva da i mikrokozmos običnoga gradskog dvorišta može skrivati neizmjerna uzbuđenja i strašne tajne. Osobito ga uznemiruju čudna zbivanja u stanu u kojem s bolesnom ženom živi trgovački putnik Lars Thorwald (R. Burr).

Uz četiri nominacije za Oscara (kolor fotografija Roberta Burksa, režija, scenarij Johna Michaela Hayesa i zvuk Loren L. Ryder), film je svom autoru donio nagradu za najbolji film Britanske filmske akademije, a G. Kelly priznanja američkoga National Boarda of Review i njujorškoga Film Critics Circlea. Godine 1997. film je uvršten u U. S. National Film Registry, a godinu dana kasnije na popis 100 najvećih američkih filmova svih vremena.

Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E5:

Image

Image

HRT2 20.05.

Naselje siromašnih kopača zlata uništavaju plaćenici velike tvrtke koja ima svoje planove sa zemljištem na kojem navodno ima zlata. Nitokuda stiže “blijedi jahač” kojega zbog svećeničkog ovratnika prozovu Propovjednik (C. Eastwood). Nastanivši se kod Sare, koja mu je u početku nesklona, Propovjednik ubrzo stekne njezinu naklonost, a u njega se zaljubi i njezina kći Megan. A zatim počinje poticati mještane na otpor, ujedinjuje kopače, pomaže im u borbi s razbojničkom tvrtkom i na koncu se sam obračuna s najgorim dijelom plaćenika…

Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu G4:

Image

Image

Alternativna TV 21.00.

Film je prikazan u okviru programa U fokusu dvadesetog SFF-a 2014. godine. Iz kataloga festivala:


Veći prikaz

Također, iz biltena:


Veči prikaz

Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadesetog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Lynchov online, odličan SF postkoronaški kultni, Seksmisja, Paterson i Vlada<3 / subota 04.04.2020.

Image

Film će krenuti u 09.00 sati na sljedećem linku.

Specijalni agent FBI-a Chester Desmond uz asistenciju Sama Stanleyja istražuje ubojstvo privlačne mlade konobarice Terese Banks u provincijskom gradiću okruženom šumskim zelenilom. Kad agent Desmond nestane, u trag mu pokuša ući specijalni agent Dale Cooper, čiji je nadređeni, kao i Chesterov, nagluhi Gordon Cole. Istražujući nestanak kolege, agent Cooper shvati da su na djelu tajanstvene onostrane sile, a kako je vrlo osjetljiv otkriva vlastite parapsihološke moći, te je uvjeren da će onaj tko je ubio Teresu Banks ubiti ponovno i da će žrtva opet biti mlada i privlačna plavokosa djevojka, ovaj put srednjoškolka.

Image

HRT3 23.50.

Komedija s elementima znanstvene fantastike. Dvojica znanstvenika su u stanju hibernacije i trebaju se probuditi za tri godine. No, kada se konačno probude, shvate da je prošlo pedeset godina te da su oni jedini muškarci u novom društvu koje živi pod zemljom i koje čine isključivo žene.

Image

HRT3 20.00.

Odličan film Jarmuscha. Slice of life prikaz jedne sedmice života pjesnika, a ujedno i mladog vozača autobusa u gradu Patersonu. Najtoplija preporuka.

Sve ide lagano u Patersona do stajanja busa. Upija sve oko sebe i piše pjesme, blizanci na sve strane, pjesnik sluša razgovore u busu, sve više djevojka boji zajednički dom u crno-bijelo, hoće svirati gitaru i pravi kolačiće. Svakim dolaskom doma on nju i ona njega fino i s ljubavlju pita kakav je bio dan. Svi oni epizodni likovi, šef u firmi s problemima, gazda kafane, curica bliznakinja i Emily Dickinson, Everret i djevojka mu su sjajni, Japanac na kraju. Cuko Marvin i razvljivanje poštanskog sandučića. Po stajanju zamalo plamteće buktinje :-D i savladavanju Everreta još mu i cuko satre notes. I onda sami kraj, susret s Japancem. Prazan notes na dar.

Velika istina na kraju filma: Prevođenje poezije je kao tuširanje s kabanicom. Ubolo me k'o prst u oko. To je ono što sam pisao i za prevod filmova generalno. To je cijela nauka, ali ne, mi skinemo prevod s titlovi.com i čitaš sranja dok gledaš neki odličan film. I sad dođe prevod na film o pjesniku. Teško to preveo s titlovi.com mojmir6786. I poeziju valja htjeti, željeti i osjećati, kao i ajvar. Nisam pjesnik, niti pišem pjesme, ali film je odličan!

Mirsad Kličić isto o filmu na sljedećem linku.

Image

BHT 20.00.

Image

Ne stoji u programu, ali ovaj odličan dokumentarac prikazan na prošlogodišnjem SFF-u najavljuju da će ići na N1 u 20.00 satiLink

Eraserhead, A Scanner Darkly i Maggie / petak 03.04.2020.

Image

Na sljedećem linku kreće u 09.00 sati.

Konfuzan, uznemirujući, magično jeziv i na momente perfektno adekvatan – Eraserhead, unikatni rediteljski debi Davida Lyncha, sada već idealnog predstavnika filmske autorske teorije, prerastao je u nezaobilazni klasik. Ovo devedesetminutno ostvarenje i dan-danas izaziva istu reakciju kao prije četrdeset godina – uznemirujuće izraze lica, zbunjene komentare i apsolutno neshvatanje šta je pisac htio reći. Ništa čudno, s obzirom na to da ni samom Lynchu nije sve baš najjasnije.

Ovo je čudna komedija i jedna apstraktna slika koja sigurno otvara beskonačno mnogo mogućnosti za interpretaciju – rekao je jednom o svom debiju ovaj sedamdesetčetvorogodišnji majstor.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5:

Image Image

FTV 23.00.

Prema romanu legendarnoga pisca SF-a Philipa K. Dicka, pod redateljskom palicom Richarda Linklatera (Before SunriseBefore Sunset), Replikant je priča o policajcu i kriminalcu. Ali oni su ista osoba!

Amerika je u bliskoj budućnosti izgubila rat protiv droge. Vlada paranoja, a dva od deset Amerikanaca unajmljeni su da rade za vladu i uhode ostalih osam u ime nacionalne sigurnosti i borbe protiv droga. Upoznajte Freda, neodlučnog policajca u civilu kojeg je zaposlila vlada. Kako bi zadržao svoju krinku, Fred redovito uzima popularnu supstancu D. Zbog droge je Fred dobio poremećaj višestruke ličnosti, a jedne nije svjestan: njegov je alter ego Bob Arctor, diler droge.

Fredovi nadređeni stvaljaju holografsku kameru u njegov dom kao dio operacije uhođenja Boba. Odijelo koje mijenja izgled dopušta Fredu da se pojavi pred kamerama kao Bob i sprječava njegove kolege da saznaju njegov pravi identitet. Kamera u Fredovom/Bobovom stanu otkriva da njegovi prijatelji redovito cinkaju jedan drugoga kako bi dobili više droge. Čak i Donna, mlada dilerica u koju je Fred zaljubljen, više voli droge od ljudskoga kontakta.

Putovanje u apsurd, mjesto na kojem identitet i lojalnost gotovo više ne postoje i gdje se nikome ne može vjerovati – ni samom sebi. Dobro došli u svijet Replikanta.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D1:

Image

RTL pola sata iza ponoći.

U trenutku kad se nekrotična virusna pandemija proširila zemljom do američkoga gradića i zarazila šesnaestogodišnju Maggie (Abigail Breslin), vlasti su ustanovile protokol za pacijente zaražene smrtonosnim virusom: odstranjeni su iz društva i odvedeni u posebne izolacijske odjele gdje će dovršiti mučnu i opasnu preobrazbu u živog mrtvaca. Vlasti ne spominju što se događa nakon toga. Wade Vogel (Arnold Schwarzenegger) nije spreman odreći se svoje kćeri. Nakon sedmica potrage za Maggie koja je pobjegla nakon dijagnoze, Wade dovodi kćer natrag kući i porodici – pomajci Caroline (Joely Richardson) i njezinih dvoje djece – na onoliko vremena koliko je tinejdžerici preostalo dok započinje strahovito bolnu metamorfozu. Izgubivši Maggienu majku godinama prije, Wade je odlučan zadržati svoju voljenu kćer što duže može.

Odmor gospodina Hulota i Ne diraj mi u pijat / četvrtak 02.04.2020.

Ne gledaj mi u pijat

Ne gledaj mi u pijat

FTV 20.10.

Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom veliko je iskušenje.

Film Ne gledaj mi u pijat bio je laureat Pulskog filmskog festivala 2017. godine, a među glavnima je i Zlatna arena za režiju. Iste godine Hana Jušić na Međunarodnom festivalu u Veneciji dobiva ugledno priznanje Fedeora za najbolji europski film.

Film je prikazan na dvadeset i trećem SFF-u u okviru programa U fokusu. Iz biltena festivala:


Veći prikaz

Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i trećeg SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Les Vacances de Monsieur Hulot

Les Vacances de Monsieur Hulot

HRT3 20.05.

Komedija je o “histeriji ljetovanja” na francuskoj rivijeri, u ugođaju gotovo prisilnog opuštanja i zabave, s galerijom vrlo pažljivo profiliranih likova, gostiju i ugostitelja, kao i maštovitim scenama. U filmu dolazi do izražaja egocentričnost glavnog lika, ali i njegova prirodnost u odnosima s ljudima. Komika se temelji na brižno razrađenim gegovima, teksta gotovo i nema. Film je prožet nježnom i melankoličnom poezijom svakodnevnog života takozvanih malih ljudi.

U filmu Praznični dan Jacques Tati naznačio je lik koji se u ovom filmu, a i u ostalim ostvarenjima zove gospodine Hulot. On je visok, nespretan, šutljiv i dobronamjeran čovjek koji njeguje svoj stil života.

Ovaj je film po mišljenju većine kritičara Tatijev najbolji film.

Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu H1:

Image

Climax i Mediterraneo / srijeda 01.04.2020.

Mediterraneo

HRT3 20.05.

Ratna komedija o skupini talijanskih vojnika koji su poslani da osvoje jedan grčki otočić, no oni otkrivaju da su stigli na mjesto na kojem je sve moguće… Godina je 1941. Na udaljenom grčkom otoku talijanski su vojnici osvajači našli samo žene, muškarci su u ratu. I umjesto da otok drže “u ime Mussolinija i fašizma”, predaju se slatkom životu u prirodnom raju. Najveću privlačnost i šarm ovom pacifističkom, anti-ratnom filmu daju simpatični, izvrsno portretirani likovi i komične situacije koje se nižu jedna na drugu. Neprekidno suprotstavljajući smrt (rat) i život (more i otok), s minimumom dijaloga i ugođajem ljudskog raja na zemlji, Mediterraneo s lakoćom postavlja teška životna pitanja.

Snimljen 1991. godine, osvojio je niz talijanskih nagrada za najbolji film i režiju, a godinu dana kasnije dobio je Oscara kao najbolji strani film. Uz pohvale kritike, Mediterraneo je bio veliki hit i kod publike.

Film u 21.00 sati možete pogledati na sljedećem linku.

Noeov film temelji se na (navodno) istinitoj epizodi iz 1996., kad je jedan francuski plesni ansambl slavio premijeru dernekom s puno alkohola. Neko je, međutim, u piće smiješao LSD, što je rezultiralo masovnim tripovanjem.

Kad se početkom prošlog desetljeća u anglosaksonskoj kritici pojavio termin “New French Extremes” (novi francuski ekstremni), on se lijepio za cijelu lepezu redatelja, od autorica feminističkog porna, preko redatelja horora do zakučastih art-filmaša. Pa ipak, ne postoji čovjek koji je tako dobro utjelovljivao “new extremes” kao Gaspar Noe.

Ovaj francuski redatelj argentinskog porijekla snimio je dosad, u dvadeset godina karijere, samo pet filmova. Svaki od tih filmova, međutim, utjelovljuje ekstremno – ekstremno u sadržaju, ekstremno u stilu. Noeovi filmovi često tematiziraju radikalno alternativne životne stilove, radikalno nasilje, radikalnost u seksualnosti, radikalnost u opijatima. Te ekstreme Noe u svojim filmovima tematizira kroz formu koja je i sama bombastična, ekstremna i napadna, kroz neobična montažna rješenja, začudne natpise i špice, ekstravagantne duge kadrove, začudne vizuale kojima dominiraju umjetna rasvjeta i bolesno neonsko svjetlo. Taj “ekstremizam” možda se ponajbolje očituje u Noeovu najpoznatijem (ili najzloglasnijem) filmu Irreversible (Nepovratno), trileru osvete ispripovijedanu u dvadeset i četiri sata. Na polovici tog dramaturški konceptualnog i stilski bizarnog filma nalazi se scena oko koje se vrti osveta u filmu: tirnaestominutna scena silovanja supruge glavnog junaka (Monice Bellucci).

2002. u Kanu Irreversible je prvi put prikazan publici. Čak i festivalska publika – svikla na štošta teško i radikalno – bila je osupnuta. U najvećem kanskom teatru Lumière više od petsto gledatelja – gotovo petina sale – ustalo je nakon te strašne scene, a oni koji su dočekali kraj filma i njegov varljivi “happy-beginning” završetak podijelili su se na one koji su bili euforični te one koji su Noea bili kadri rastrgati. Sličnu reakciju Noe je dočekao i sa svojim narednim, po meni najboljim, filmom Enter the Void. Dok su mnogi taj film držali najboljim filmom o drogi i najboljom filmskom psihodelijom uopće, pametni i obrazovani britanski kritičar Johnatan Romney opisao ga je kao “najduži screen saver u istoriji”.

Takav kakav jest, Noe nije nikad bio miljenik centra moći koji se zove Kan. KAnska direkcija u velikoj je mjeri produljena ruka francuske kulturne politike, među francuskim režiserima ona ima svoje miljenike, a među tim miljenicima ima i onih koji to – blago rečeno – baš ne zavređuju. Istodobno, neki od najdarovitijih francuskih filmaša – poput Bruna Dumonta ili Claire Denis – nikad u Cannesu nisu imali otvorena vrata. U takvu skupinu donekle spade i Noe. Premda su mu svi filmovi imali premijere u Kanu, direkcija ga je nerijetko znala pobacati po popratnim programima.

Novi Noeov film Climax u Kanu je prikazan u popratnom programu Quinzaine des réalisateurs (Dvije sedmice redatelja). Riječ je o prvom Noeovu filmu nakon krajnje banalnog i razočaravajućeg 3D art-pornića Love. Climax nije ni blizu njegovim najjačim naslovima, ali je nemjerljivo bolji od neizrecivo banalnog Love.

Prvi dio filma izgleda kao neka art-verzija filma Step Up. Trešti elektronska muzika, junaci plešu pa još plešu, a između plesa pratimo konverzacijske dijelove u kojima se prati seksualna dinamika između rasno mješovite, ali i po seksualnim opredjeljenjima vrlo raznorodne trupe. Oko pedesete minute počnete se pitati koji je vrag Noeu bio i zašto je snimio taj predugi street dance spot?

Šta se onda dogodi? Tipično noeovski – haos! U pedesetoj minuti zaskoči vas kao šok (ovaj put prava, najavna) špica filma s naslovom, glumcima i ironičnim natpisom “ponosno francuski film”. A tada kreće trip.

Tada – oko pedesete minute – članovi plesne trupe počnu osjećati halucinogeno djelovanje. Prvo pomisle da je netko otrovao lonac sangrije, pa se obruše na koreografkinju koja ga je smiješala. Ali, problem je što trip počne pucati i one koji nisu pili. Drogirane plesače trip baci na paranoju, pa se počnu uzajamno optuživati, a osobito se obruše na one koji nisu pili. Jedna od njih (Boutella) tvrdi da nije pila jer je trudna, ali joj ne vjeruju.

Nastaje  sveopće ludilo.

Tri boje – Plavo i Parazit / utorak 31.03.2020.

Danas u 09.00 sati na sljedećem linku možete pogledati:

Image

Žili je izgubila muža, velikog kompozitora Patrisa, i kćerkicu Anu u saobraćajnoj nesreći. Ona namjerava izvršiti duhovni suicid anonimnim životom u Parizu, daleko od ličnih obaveza, ljubavi i žalosti.

Međutim, ljudi iz njenog prethodnog života su i dalje tu. Olivije, mladi Patrisov pomoćnik, dugo je zaljubljen u Žili. Da bi je natjerao da se izvuče iz svoje otuđenosti, odlučuje dovršiti koncert Za Evropu, djelo koje je ostalo nedovršeno zbog kompozitorove smrti.

Stvarnost koju čine ljudi kojima je stalo do nje i jedno iznenadno otkriće, kao i muzika oko koje se priča okreće, djelovaće iscjeljujuće na Žili i neodoljivo je povući natrag u svijet živih.

Film je nagrađen na Venecijanskom filmskom festivalu – Zlatnim lavom za najbolji film, najbolju glumicu i fotografiju.

A evo i Parazita u 21.00 sati na sljedećem linku.

Image

Image

Tri boje – Bijelo i Local Hero / ponedjeljak 30.03.2020.

Tri boje - Bijelo

Tri boje – Bijelo

U 09.00 sati kreće na sljedećem linku.

Kad njegova supruga, Francuskinja Dominique, pod optužbom da je izazvao požar u njezinu frizerskom salonu od njega zatraži razvod, Poljak Karol shvati da je u velikim nevoljama. Dominique je nezadovoljna nekonzumiranim brakom, a u nju strastveno zaljubljeni i njezinom ljepotom opčinjen Karol će, nakon što bude izbačen iz stana i kad se nađe na rubu siromaštva te počne prositi po pariškoj podzemnoj željeznici, zaključiti da mu preostaje jedino bijeg u domovinu. Nakon što ga njegov sunarodnjak Mikolaj u svojoj prtljazi prokrijumčari u Poljsku, Karol će se na ulicama Varšave početi baviti različitim nelegalnim poslovima, vjerujući da će se obogatiti te tako Dominique dokazati da je dostojan njezine ljubavi. A kad odluči testirati njezine osjećaje, Karol će inscenirati vlastitu smrt.

Crnohumorna krimi-komedija za režiju koje je Krzysztof Kieślowski ovjenčan Srebrnim medvjedom, dok je film nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji filma godine, središnji je nastavak autorove trilogije posvećene bojama francuske zastave. Središnji motiv liričnog te istodobno ozbiljnog i luckastog ostvarenja je bratstvo, slojevito elaborirano kroz prikaz ljudskih osjećaja i odnosa. Teme u fokusu su opsesija, osveta i iskupljenje, a Kieślowski se njima bavi uz mnogo suptilne ironije te na način komunikativan s interesima široke publike, uz afirmaciju ljubavi koja nadvladava nerazumijevanje i mržnju. Redatelj u kontekstu daje i osoban prikaz raspada temeljnih vrijednosti u njegovoj domovini u vremenu nakon komunizma, a obilježja i ovog ostvarenja su vizualna estetiziranost i skladno komponiranje svih kadrova, suptilna psihologizacija likova, sjajne glumačke interpretacije te efektna upotreba flashbackova i anticipacija događaja koji slijede, čime se ilustrira motiv povratka na staro te stvara dojam cikličkog ponavljanja zbivanja.

Image

HRT3 21.40.

Odlična lajt komedija. Teksaški bogataš i šef naftne kompanije Felix Harper svome zaposleniku Macu daje zadatak da ode na sjever Škotske. Sa stanovnicima maloga ribarskoga sela treba pregovarati o prodaji njihovih zemljišta da bi se na tom mjestu sagradila rafinerija. Uz pomoć lokalnoga predstavnika kompanije Dannya, započne pregovore. Na njegovo čuđenje, svi stanovnici pristaju. Problem nastane kad se ispostavi da je lokalni pustinjak vlasnik plaže i da ne želi s nje otići. Sve pjesme u filmu napisao je Mark Knopfler osim tradicionalne The Mist Covered Mountains. Film je osvojio 4 nagrade među kojima se ističe BAFTA nagrada za najboljeg redatelja.

Image

U emisiji Posebni dodaci bilo je govora i hvale za film, ali i za filmove Frailty i The Silent Partner. Emisiju možete pogledati na sljedećem linku.

Dobri vojak Švejk i As Above, So Below / petak 27.03.2020.

HRT3 21.00.

Mentalno zdravlje mi je spasio u ratu, knjiga je puna provala. Možete danas na TV-u pogledati predstavu. U ovim teškim danima čitajte ga. Knjigu možete preuzeti na sljedećem linku.

Dobri vojak Švejk jedinstven je među književnim likovima. Od pojave prvih humoreski do završnog, velebnog romana Jaroslava Hašeka Švejk je nadrastao okvire običnog, priprostog i naivnog vojaka i postao simboličkom ikonom. Sve što čini Švejk čini iz najbolje namjere, u želji da razveseli svoje nadređene ili nekom od poznanika vrati uslugu. Pri tome ponekad nastoji i ponešto zaraditi. U odnosu na svijet koji ga okružuje, Švejk se u prvi mah uistinu može učiniti gotovo maloumnim glupanom čija djela proizlaze iz nerazumijevanja načina funkcioniranja sustava. No, on će ne jednom reći “Tako vam je to” razotkrivajući duboko razumijevanje manipulacija, kao i vlastitu spremnost da se toj manipulaciji vrlo uspješno izmakne. A Jozef Švejk se ne da samo tako oblikovati. On ostaje dobrohotan i dobronamjeran, vrlo prizeman i životan u svojoj namjeri preživljavanja. Od prvog prizora predstave njegov pasivni otpor raste i pretvara sve oko sebe u pravu satiru kojoj Švejk bespoštedno izvrgava sve oko sebe.


Veći prikaz


Veći prikaz

RTL 23.45.

Ispod ulica Pariza leže kilometri zavojitih katakombi, vječni dom nebrojenih duša. Od devetnaestog stoljeća katakombe su postale turistička atrakcija i gradski muzej. No kada tim istraživača zađe u neistraženi labirint kostiju, otkrije tajnu onoga šta je ovaj grad mrtvih zapravo trebao sadržavati. Putovanje u ludilo i užas.