Funny Games U.S. / četvrtak 29.10.2020.

6WPq4gn.jpg

Prva 23.00.

Šta je jedno ljudsko biće u stanju uraditi drugom pogledajte u američkoj inačici Hanekeovih Funny Games.

Srklet na 518-u!

Tročlana obitelj, Anna (N. Watts), George (T. Roth) i njihov sin Georgie (D. Gearhart), spremaju se krenuti na dugo očekivani odmor na Long Island, u njihovu luksuznu vikendicu na jezeru. Njihovi susjedi, Fred (B. Gaines) i Eva, (L. Moran) već su tamo i dogovaraju se da će se sljedeći dan igrati golf. Anna se posveti kućanskim poslovima, a njezin muž i sin zabavljaju se s jedrilicom. Iznenada, Anna se nađe licem u lice s neobičnim, ljepuškastim mladićem Peterom (B. Corbet) koji kaže da je gost kod susjeda te je došao posuditi nekoliko jaja za Evu. Dok se Anna pita kako je dospio na njihovo imanje, Peteru se pridruži Paul (M. Pitt). Obojica izgledaju vrlo neobično i uznemirujuće – uredno odjeveni i počešljani, no kamenog lica. Uskoro stvari postaju još zamršenije – Peter i Paul, bez ikakvog očitog razloga, počnu ih maltretirati i zlostavljati.

Funny Games se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

(Pre, post i) koronaški filmovi / 06.04.2020.

S linka izbor:

Time of the Wolf

Time of the Wolf

Hanekeovo Vrijeme vukova zbiva se u distopijskoj Francuskoj bliske budućnosti. Nedefinirana kataklizma uzrokuje urušavanje civilizacijskih funkcija, u gradovima nestaje hrane i vode, a ljudska masa stihijski hrli na selo. I ovdje – kao u Poštaru, ali i Mad Maxu – društvo tone u teror jačeg i socijalni darvinizam.

Haneke je prve ruke scenarija napisao uoči 11. rujna. U jednom je od intervjua rekao kako su prve ruke scenarija sadržavale detaljan opis postupnog civilizacijskog sloma. Htio je u njima uvjeriti gledatelja kao je distopijska putanja moguća. Kad se dogodio 11. rujna, Haneke je naprosto potrgao prvu polovicu scenarija i snimio samo drugu. Više nikog, rekao je, nije bilo potrebno uvjeravati da je takvo urušavanje moguće. Bome, nije ni nas.

Posljednjih godina zombi-apokalipse su jako ušle u srednju struju kulture. Nekoć domena krajnje alternative, zombiji su danas područje kojim se bave autori poput Dannyja Boylea, Jima Jarmuscha ili Alexa Garlanda. Istodobno, zombiji su izgubili subverzivni naboj i postali zezanje.

Osim u ovom slučaju. Jer, roman Britanca R. M. Careyja nije samo zombi apokalipsa, nego i jedna od najprovokativnijih političkih distopija dekade. Roman – po kojem je snimljen jednako izvrstan film Colma McCarthyja – zbiva se u svijetu koji su poharali zombiji, a preostali ljudi žive u enklavama izolacije. Zaplet knjige temelji se na bioetičkoj kontroverzi: što ako barem jedan od zombija – recimo, briljantna djevojčica – pokazuje kognitivne sposobnosti, svijest i afekt?

U trenutku dok virus/priroda “čisti” zemlju od metastaziranih ljudskih “nametnika”, zanimljivo je razmišljati o takvoj politici apokalipse. Kod Careyja zaraza služi tome da jedna vrsta ode, a druga i mlada stupi na njeno mjesto.

Riječ je o distopijskom filmu kojeg režijski potpisuje Meksikanac i budući oskarovac Alfonso Cuarón. Film je baziran na istoimenom romanu iz 1982., rijetkom izletu u SF kraljice engleskog krimića P.D. James. Film i knjiga se jako razlikuju, no imaju središnji zajednički motiv. U bliskoj budućnosti, ljudsku vrstu zahvati epidemija neplodnosti. Film se zbiva 17 godina nakon što je rođeno posljednje dijete, svijet tresu radijacija i kuga, a glavni junak se skrbi o čudu: mladoj, trudnoj imigrantici.

Nadahnuti kršćanstvom, knjiga i film pripovijedaju o egoističkoj kulturi koju priroda kazni neplodnošću i starenjem, da bi priroda (ili Bog) preživjelima naposljetku podarili obnovu. Danas u eri Covida-19 svjedočimo scenariju koji je okrutno obratan. Priroda i virus milosrdni su prema mladima, djeci i trudnicama koji zarazu prožive jedva okrznuti. Istodobno, priroda je najokrutnija prema starima i bolesnima koji od Covida-19 neproporcionalno stradavaju.

Umjesto prema scenariju milosrdne providnosti, virus se ravna prema scenariju darvinističke okrutnosti, likvidirajući stare, slabe i “suvišne”, one koji zauzimaju resurse, a ne pridonose sebičnom genu.

Funny Games / utorak 17.03.2020.

Image

HRT3 23.10.

Slijede spojleri.

Ovim istraživanjem našega nasilnog društva, scenarist i redatelj Michael Haneke ukazuje na to kako se prikazivanje nasilja odražava na našu kulturu i kako je oblikuje. Imućna njemačka obitelj, otac Georg (Ulrich Mühe, glavni glumac iz Života drugih), majka Anna (Susanne Lothar) i sin Georgie (Stefan Clapczynski) spremaju se za vikend u svojoj vikendici blizu jezera. Dok su Georg i njihov sin otišli jedriti, uljudan mladić imenom Peter (Frank Giering) pojavljuje se na vratima i pita može li posuditi jaja. Kad ih on razbije, Anna mu ponudi još, ali razgovor uskoro postane čudan. Peter od ugodnog mladića postaje cendrav te agresivan. Uskoro mu se pridružuje prijatelj Paul (Arno Frisch). Kad se Georg vrati, zahtijeva da Paul i Peter odu, ali to dva stranca odbiju. Paul i Peter reagiraju nasilno i ubrzo vežu obitelj i počnu ih zlostavljati. Peter i Paul s vremena se na vrijeme obraćaju kameri i prisjećaju se Bertolta Brechta, a pri kraju filma čak zahtijevaju mogućnost da neke scene ponove kako bi izmislili još gore kazne za svoje žrtve. Partiture sadrže klasične dijelove Mozarta i Händela, kao i izvedbe avangardnog skladatelja Johna Zorna.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:

Image

Zamak, Zvjezdani ratovi: Klonovi napadaju i Rimbaud u Što je klasik? / utorak 10.03.2020.

Image

HRT3 23.00.

Kad geodet K. (Ulrich Mühe) stigne u malo selo u kojem se nalazi dvorac, mjesne mu vlasti zabranjuju ulazak. Dok pokušava uvjeriti službenike da su ga ovamo pozvali, suočava se sa sve složenijim birokratskim preprekama.

Ovo je adaptacija istoimenog betona od romana Franza Kafke.

b92 21.00.

71 Fragmente einer Chronologie des Zufalls, Ratovi zvijezda: Fantomska prijetnja i This Is 40 / srijeda 03.03.2020.

HRT3 23.15.

Ovaj inteligentni austrijski misterij avangardnog redatelja Michaela Hanekea uznemirit će one gledatelje koji će imati strpljenja odgledati ga do kraja. Film počinje jezovitim masovnim ubistvom. Na Badnjak 1993. godine devetnaestogodišnji student neobjašnjivo je ubio nekoliko osoba, a potom je ubio sam sebe. Radnja filma vraća se na 12. oktobar i ide prema toj sudbonosnoj večeri. Kroz cijeli film mnogi se likovi iznova pojavljuju. Rumunjski tinejdžer beskućnik koji lunja i prosi bečkim ulicama pruža kontinuitet. Svaki dio filma počinje vijestima koje imaju ulogu nadnaravnog grčkog zbora. Jedna vijest prikazuje sekvence rata u Sarajevu, a druga priču o Michaelu Jacksonu. Film je posljednji u trilogiji o nasilju poslije Sedmog kontinenta i Benijevog videa.

O2 TV 21.00.

Prva 23.00.

Odlična komedija.

Benny's Video, Children of Men i Što je klasik? Svi smo mi Emma Bovary / utorak 25.02.2020.

HRT3 23.15.

Teška traumatska iskustva. Najtoplija preporuka za pogledati film. Slijede spojleri.


Veći prikaz

O2 TV 21.00.

Djeca se više ne rađaju, sve se odronjava. Imigrante trpaju u torove. U filmu je more referenci na umjetnost i kulturu. Crno nam se piše, a onda nađu djevojku koja je trudna. Clive Pećnica:ppp ju pristaje prebaciti na sigurno.

Flm se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E2:

HRT3 21.45.

Kroz povijest nisu rijetka suđenja umjetnicima zbog njihova djela. Zbog romana Madame Bovary Gustave Flaubert optužen je za povredu javnog morala i religije. Obrana je tvrdila da roman naprotiv potiče na krepost pomoću zgražanja nad razvratom. Presuda je srećom bila oslobađajuća. Do dana današnjeg, a bit će tako dok je svijeta i vijeka, taj roman izaziva različite interpretacije i adaptacije. Kako je lik Emme Bovary doživjela glumica Jelena Miholjević, te na koji način djelo čita romanistica Maja Vukušić Zorica, govorimo u večerašnjoj emisiji Što je klasik.

Der siebente Kontinent i Snowpiercer / utorak 18.02.2020.

HRT3 23.10.

Sedmi kontinent je film izuzetno turobne radnje i svaka reporuka za pogledati ga. George i Anna Schober te njihova kćer Eva žive uobičajenim životom – bude se u šest sati ujutro, slušaju vijesti na radiju, doručkuju i peru svoje zube. Ništa posebno ne događa se u njihovim životima. Jednoga dana Eva se, pred školskom učiteljicom, počinje praviti da je slijepa. Zbog toga ju majka na grub i nasilan način kazni. Nakon tog bezumnog čina nasilja, život porodice Schober više nije isti kao prije.

Prvi dugometražni igrani film redatelja Michaela Hanekea.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu I7:

O2 TV 21.00.

Slijede spojleri.

Jednom mi je jedan poznanik rekao: Doma je bolje u većini slučajeva imati dobra pravnika nego mitraljez. Pravnik kroz naše obrazovanje zna pogubiti (kao uostalom i drugi ljudi najrazličitijih struka) dodir s realnošću. S onim šta je zbilja ispravno i dobro, a šta s druge strane krivo i loše. Mora da ga se upravo stoga dovodi u direktnu vezu s mitraljezom.

Dakle, neke stvari dolaze iz kuće, druge iz škole. U školi imamo toliko dokaza koji ukazuju na to kako rijetko dobijemo znanje o tome šta je to krivo s “realnošću”. Naročito u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Na to nas svaki put podsjete nama bliski s rečenicama tipa: Nije to baš tako. ili Jedno je proći kroz fakultet, nešto sasvim drugo prolazak fakulteta kroz tebe. Postavkama i kretanjima u društvu nas nekad bolje pouče umjetnička djela mimo najrazličitijih kurikuluma. Knjige i filmovi, recimo. Jedan od takvih filmova je Snowpiercer.

Njegova alegorija je sasvim jasna. Poslije ljudskom greškom izazvane ekološke katastrofe na zemlji je nastupilo ledeno doba. Jedini preživjeli svoje živote su nastavili vječno se vozeći vozom u krug po ledom okovanoj planeti. Neka vrst poluboga Wilford je kreirao Mašinu, odnosno modernu arku i omogućio nastavak života poslije kataklizme. Alegorija se ogleda u tome što se u repu vlaka nalazi najniži sloj društva u tami i vlazi, a kako se krećemo k nikadzastajućoj lokomotivi (u kojoj sam stoluje Wilford) uvjeti života su sve bolji i bolji kod onih u srednjoj i višoj klasi. Kreće pobuna u repu, među otpadnicima, potlačenima, najnižoj klasi. Više im je dosadilo, kažu: Nećete nas i nadalje u vozu vozikati, u vlaku navlačiti. Slijedi probijanje do Wilforda. Nećemo ovdje o detaljima. Pogledajte film i u njemu uočite kako od strane učiteljice indoktrinirana djeca, u srednjem dijelu voza, preneseno, ali i konkretno, postaju oružje koje Mašina koristi za svoj opstanak.

Na kraju, po dolasku do lokomotive, ispostavit će se, sve je prevara i fol, Marisol. Jedino pravo rješenje je izaći iz Mašine u ništavilo i led.

Film režisera Parazita je 2014. godine na dvadesetom SFF-u prikazan u okviru programa Sarajevo Laško Nights. Iz biltena festivala:

Veći prikaz

FIlm se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E2:

#tbm Happy End (početak ciklusa filmova Michaela Hanekea na HRT3)

– U najnovije doba, u kojem se kritičari i svi ljudi općenito vrlo rijetko slažu oko nekih temeljnih vrijednosti, svejedno kao da vlada konsenzus kako su filmovi Michaela Hanekea vrh vrhova naše filmske epohe. Haneke je toliko originalan, suvremen i svevremen, da ga možemo gledati svake godine iznova i nikad nam neće dosaditi, pa ćemo tako ovaj naš ciklus reprizirati i 2021. i 2022.godine, dok god vam ne dosadi!, rekao je urednik ciklusa Dean Šoša.

Raspored filmova:
18. veljače – Sedmi kontinent (Siebente Kontinent, Der, 1989.)
25. veljače – Bennyjev video (Benny's Vide, 1992.)
3. ožujka – 71 Fragmente einer Chronologie des Zufalls, 1994.
10. ožujka – Dvorac (Das Schloß, 1997.)
17.ožujka – Funny Games, 1997.
24. ožujka – Vrijeme vuka (Le temps du loup, 2003.)
31. ožujka – Bijela vrpca (weiße Band, Das, 2009.)
7. travnja – Funny Games U.S, 2007.
14.travnja – Šifra nepoznata (Code inconnu: Recit incomplet de divers voyages, 2000.)

Neće biti prikazana Učiteljica klavira kao ni Happy End, pa se prisjetimo potonjeg:

Happy End

Happy End

Odličan. Nažalost, nije curica sama kriva što je dijabolična. Krivi smo svi mi, da parafraziram Đoleta.

Film je prikazan na dvadeset i trećem SFF-u 2017. godine u okviru Kinoscope programa. Iz biltena festivala:


Veći prikaz

Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i trećeg SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Cache i Amour te Posebni dodaci posvećeni Hanekeu na HRT3 / subota 15.02.2020.

Ovdje prvi i četvrti.

HRT3 22.30.


Veći prikaz

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5:

Amour

Amour

HRT3 20.05.

Slijede spojleri.

Na otvaranju filma Ljubav (dobitnik Zlatne palme i Oscara, imao sam sreću gledati ga na osamnaestom SFF-u 2012. godine u okviru programa U fokusu pa se i do kraja uživjeti u prve scene filma) vidimo s pozornice ljude, publiku, kako čeka početak koncerta klasične muzike. Dvjestotinjak ih je pred nama, željno iščekuju početak performansa. Negdje u sredini, na lijevoj strani, ako smo vidjeli najavu filma, prepoznat ćemo glavne likove u filmu. No, i bez toga u gomili će se izdvojiti Anna i Georges.

U osmoj su deceniji života. Oboje bivši muzičari i pedagozi muzike. Došli su na koncert bivšeg Anninog učenika koji sad razvija uspješnu međunarodnu pijanističku karijeru. Koncert završava, stari par sjeda na autobus i vraća se kući. I u autobusu se vidi da dišu kao jedno, a i kroz film ćemo kasnije vidjeti kako je dovoljan mig jednog da ono drugo zna šta je tema i potrebna akcija drugog.

Simbolično, kad stignu doma Anna i Georges će zateći razvaljenu bravu. Neko je pokušao provaliti u njihov stan. Prokomentiraju kratko taj slučaj. Jer osim te minimalne materijalne štete (razvaljena brava), nikakva druga nije načinjena. Sva radnja filma se nadalje odvija u stanu starog para. (Osim one scene kad smrt već uporno počne dolaziti po svoje pa Georges izlazi u pidžami na stubište u hanekeovskoj noćnoj mori.) Stan je buržujski, s visokim plafonima, masovnim vratima, starim namještajem, velikim klavirom u dnevnoj sobi i velikim i prostranim hodnikom. Poluhladni je svjedok, možemo čak reći i sporedni lik buduće radnje.

Za doručkom sutra ujutro, u jednom trenutku Anna postaje katatoničnom, Georges ne zna šta joj je. Pokušava je trznuti, dozvati, stavlja joj mokru krpu na zatiljak i ide se odjenuti kako bi zvao pomoć. No, tad se Anna vraća i ne vjeruje mu da je doživjela napad. Saznajemo vrlo brzo da je imala moždani udar i da je hitno morala na operaciju, koja, nažalost, nije uspjela, te joj je sad oduzeta desna strana tijela.

Bolest je provalila u stan Anne i Georgesa.

Nastavak filma ne donosi neku naročito dinamičnu radnju, pa ipak puno toga će se desiti u narednih sat i četrdeset i pet minuta filma. To vrlo dobro zna svako onaj ko je brinuo o nekom drugom. Često u filmovima gledamo smrt, ali jako rijetko i umiranje.

Georges postaje Annin njegovatelj. Podredit će buduće dane brizi nad suprugom. Za to će biti potrebno omogućiti i krevet s pomičnim madracem i plaćene odlaske komšija u nabavku, te kasnije invalidska kolica za Annu. Dakle, pomagala i, ispostaviće se, minimalnu pomoć drugih. On čita supruzi vijesti iz novina, donosi joj potrebne stvari, s njom u hodniku vježba hodanje, pomaže joj pri odlasku u toalet.

No, neizbježnost kraja je ono najgore. Teški su dani i mjeseci s njom na pameti. Nešto lakši su, ali isto tako iscrpljujući, razgovori sa članovima porodice. Kćerka Eva (Isabelle Huppert) se nikako ne može pomiriti sa činjenicom da njena majka polako, ali sigurno umire. Htjela bi pomoći, ali ne zna kako. Dobrano je izgubljena u datoj situaciji, a taj kontrast Haneke ponajbolje pokazuje kad ona stoji do klavira i kroz zavjesu gleda na cestu na kojoj se mirno odvija život. Georges mora otpustiti i nestručnu i bezobraznu medicinsku sestru.

No, i to je za ljude, umiranje je dio svakodnevnice za mnoge, na šta nas Haneke podsjeća. Vježbajući govor Georges i Anna skupa pjevaju o plesu na mostu, a u jednom trenutku supruga traži da joj muž donese porodične foto-albume. Pregledajući stare slike Anna zaključuje kako je lijep bio njihov zajednički dugi život.

Georges pred kraj filma želi i ono malo preostalog dostojanstva za Annu sačuvati, kćerki Evi se ne javlja kad mama već sigurno odlazi. Hrabro i racionalno se nosi s Evinim napadima kako bi za mamu trebalo nešto učiniti, omogućiti joj svu potrebnu medicinsku i stručnu pomoć. “Mami sam obećao da ju neću više nikad voditi u bolnicu, a i ovdje ima sve što bi imala i tamo”, reći će joj. Istina, desit će se i ispad prilikom kojeg će on prema Anni biti grub kad odbije piti vodu.

Haneke je režiser koji možda ponajbolje od svih u proteklih sad već dvadeset i pet, trideset godina prikazuje tamnu stranu ljudske naravi i društva. Sve to možemo vidjeti u filmovima kao što su Vrijeme vuka, Benijev video, Sedmi kontinent, a naročito u višestruko nagrađivanim Skriveno, Funny Games te u Bijeloj vrpci. To nije slučaj u Ljubavi. Dok bi u drugim Hanekeovim filmovima ko zna što bolešću supruge shrvani muž uradio s u hodniku zalutalim, a potom uhvaćenim golubom, u Ljubavi, upravo suprotno, Georges nalazi malo mira zakrilivši ga. U ovom filmu prvi put vidimo nešto osjećajniju stranu režisera, otvorenog za empatiju prema ljudskoj patnji i boli. Možda upravo stoga Georgesov zadnji čin prema Anni ipak ne doživimo toliko šokantnim.

Uostalom, oko glave Annine, na jastuku, vatrogasci nisu našli zvijezde već latice cvijeća. S Annom je Georges bio, dakle, sretan i volio ju je svim svojim bićem.

Iz kataloga SFF-a:

Veći prikaz

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D7: