Gorilin izbor najboljih filmova prošle dekade

Link

Pomgonimo čovjeku. U komentarima na post na gornjem linku je popis filmova koji vam može pomoći kod vašeg odabira.

Svi svi svi ama baš apsolutni SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJBOLJIH FILMOVA DESETIH!!!!!

1 lipnja, 2020 by 

I tako, eto, nakon albuma i serija – došlo je vrijeme i da svi skupa izaberemo najbolje filmove desetih. 🙂 Pa evo kako ćemo:

– na vama je da složite listu od najmanje deset, a najviše pedeset najdražih vam igranih, animiranih i dokumentarnih filmova izašlih od 2010. do 2019. – pri čemu se računaju i filmovi koji su imali festivalsku premijeru 2009. ali su tek u 2010. krenuli širu globalnu distribuciju, kao npr. Kynodontas (i shodno tome, filmove koji su imali festivalsku premijeru 2019. ali su tek ove godine postali dostupni većini nas običnih smrtnika – ostavljamo za idući dekadni izbor!)

– liste mogu biti rangirane (poželjno, mada ne i nužno), mogu biti nerangirane, a mogu biti i mješovito posložene (po principu prvih toliko i toliko mjesta rangirano, a ostalo nerangirano) – kako vam je god milije!

– kako bi vam bilo olakšano slaganje lista, složio sam popis od preko dvije tisuće zapaženih filmova desetih za koje, između ostalih, možete glasati – popis potražite u komentarima ispod ovog posta (uz bitnu napomenu da su dokumentarci na zasebnom popisu samo i isključivo radi preglednosti, dakle za dokumentarce se NE glasa odvojeno nego SKUPA s igranim i animiranim filmovima!)

– nakon što ste složili listu, pošaljete mi je na djevojke@yahoo.com

– rok za slanje lista je srijeda 10. lipnja – imate znači devet dana kao i uvijek, bacite se na posao!

– javite ako biste i bili voljni napisati koju crticu! Filmski izbori na Gorili obično ne nailaze na pretjerano veliki odaziv pa je svaka pomoć krucijalna ako ćemo imati top 40 s crticama, a ja bih svakako volio da nas piše dovoljno da i ovaj put možemo imati top 40 s crticama 🙂

– ako sve pođe po planu, konačna zbrojna grupna lista će se izlistavati kao i obično: prvo za dva tjedna donji dom od 100. do 41. mjesta uz kratke & blesave komentare od strane vašeg vjernog admina, po deset komada svaki dan, a onda slijedi glavna atrakcija – gornji dom s punokrvnim crticama, po pet komada svaki dan

I to bi bilo to, slažite i šaljite liste i vidimo se opet ovdje za dva tjedna. 🙂

Punk i Prvi do srca / nedjelja 17.05.2020.

Image

HRT2 23.30.

Iako mu to nije bio cilj, punk postaje globalno popularan, predvođen bendovima poput NirvaneBad Religion i Green Daya. Žene se pojavljuju na sceni, u bendovima poput Bikini Kill i L7, čime se punk nameće kao trajna sila čiji se duh uvukao u širi kulturološki kontekst kakav danas poznajemo te unutar kojeg i dalje živi.

Image

HRT1 20.40.

Biografski dokumentarni film o životu i radu Ive Gregurevića, glumačkog velikana rodom iz Orašja. Uz mnogobrojne inserte iz hrvatskih filmova u kojima je Ivo glumio, film ulazi u prostor Donje Mahale i kroz svjedočenja prijatelja i rodbine oslikava Ivu kao čovjeka koji je pomagao drugim ljudima i skrbio o svom rodnom mjestu, organizirao filmske festivale i druženja. Iako je karijeru izgradio u Zagrebu, on se u gradu osjećao usamljeno. Ponosni Posavljak energiju je crpio iz Save i rodne Posavine. Film je sniman na autentičnim lokacijama tragom sjećanja Ivinih najbližih prijatelja i suradnika, a paralelno prati i nastanak spomenika te njegovo svečano otkrivanje u Orašju.

Shoah i Pepeo i dijamant / subota 25.01.2020.

25. siječnja na HRT – HTV 3 u 14:30

U subotu, 25. siječnja od 14:30 u POSEBNIM DODACIMA na Trećem programu prikazujemo izniman dokumentarni film francuskog sineasta Clauda Lanzmanna „ŠOA“. Povod je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta, kada se s posebnim pijetetom odaje počast žrtvama nacističkog režima.

Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je tisuće zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

U povodu 75. godišnjice oslobođenja logora smrti Auschwitz-Birkenau, prikazujemo dokumentarni film o nacističkim logorima u Poljskoj. Lanzmann je snimio 350 sati materijala, proces stvaranja filma trajao je više od 10 godina, redatelj je proputovao veliki broj zemalja kako bi snimio intervjue s preživjelim logorašima, običnim ljudima koji su živjeli u blizini logora i bivšim nacistima.

Epski film o holokaustu Claude Lanzmann je finalizirao 1985. godine. Konačna verzija traje 566 minuta, 9 i pol sati bez i jedne minute arhivskog materijala, gotovo 10 sati bolnih svjedočanstava za povijest. Mnogi ŠOU smatraju najvažnijim filmom ikada napravljenim o holokaustu. Lanzmann ga je nazvao: “Film o smrti, a ne o preživljavanju”.

HRT3 10.10.

Osmi maj 1945. Zajednička borba poljskih domoljuba protiv njemačkih okupatora pretvara se u međusobni sukob dviju nepomirljivih ideoloških opcija – brojčano moćnije demokratske i, zahvaljujući potpori Crvene armije, nadmoćnije, komunističke. Maciej Chelmicki (Z. Cybulski), tipični pripadnik poljskog naraštaja čija se punoljetnost poklopila s početkom rata, ni zadnjega dana velikoga svjetskog klanja ne može izbjeći smrt. Prema nalogu prozapadne Zemaljske vojske, čiji je vojnik, zabunom umjesto istaknutog partijskog sekretara ubije nedužne radnike.

Odlični ili vrlo dobri neamerički koje sam pogledao u 2020. godini

25. siječnja na HRT – HTV 3 u 14:30

U subotu, 25. siječnja od 14:30 u POSEBNIM DODACIMA na Trećem programu prikazujemo izniman dokumentarni film francuskog sineasta Clauda Lanzmanna „ŠOA“. Povod je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta, kada se s posebnim pijetetom odaje počast žrtvama nacističkog režima.

Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je tisuće zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

U povodu 75. godišnjice oslobođenja logora smrti Auschwitz-Birkenau, prikazujemo dokumentarni film o nacističkim logorima u Poljskoj. Lanzmann je snimio 350 sati materijala, proces stvaranja filma trajao je više od 10 godina, redatelj je proputovao veliki broj zemalja kako bi snimio intervjue s preživjelim logorašima, običnim ljudima koji su živjeli u blizini logora i bivšim nacistima.

Epski film o holokaustu Claude Lanzmann je finalizirao 1985. godine. Konačna verzija traje 566 minuta, 9 i pol sati bez i jedne minute arhivskog materijala, gotovo 10 sati bolnih svjedočanstava za povijest. Mnogi ŠOU smatraju najvažnijim filmom ikada napravljenim o holokaustu. Lanzmann ga je nazvao: “Film o smrti, a ne o preživljavanju”.

Briljantan dokumentarni film francuskog režisera Claudea Lanzmanna posvećen holokaustu počeo je u 14.29, a završio navečer u 23.31. Nikad ništa duže nije emitirano na našoj TV. Ali vrijedilo je. Format filma, premijerno prikazanog 1985., određen je temom, pa iako traje devet sati, nije predug: Danteov Pakao izgleda prilično vedro prema ovome. Lanzmann je na filmu radio 11 godina, razgovarao sa stotinama ljudi, preživjelih Židova iz Auschwitza, Birkenaua, Chelmna, Sobibora, Treblinke, Belzeca, ali i sa SS-ovcima, Nijemcima (katkad ih i tajno snimajući), običnim Poljacima, Ukrajincima, vozačima vlakova, čuvarima, birokratima, pokušavajući razumjeti kako je došlo do najvećeg i najsustavnijeg zločina u povijesti. ‘Malo je toga u nacističkoj industriji smrti bilo novo i originalno’, rekao je Raul Hilberg, autor najvažnijih monografija o istrebljenju Židova, koji je zaključio da holokaust nije bio izuzetak nego tek zadnja, logična faza u razvoju europskog antisemitizma (a on se može naći na svim točkama novije europske povijesti, od Martina Luthera preko Romanovih do Hitlera). ‘Najprije je bilo: ne možete postojati među nama kao Židovi; potom je došla faza: ne možete postojati među nama; na koncu je bilo: ne možete postojati’, opisao je Hilberg. Ukratko, u prvoj fazi pokrštavanje je smatrano dovoljnim, ali se pokazalo da i naizgled pokršteni Židov može ostati Židov, u drugoj su fazi bili dovoljni preseljenje ili geto, u trećoj samo smrt. Pogromi su postali industrija. Nema dokumenta koji sadrži naredbu o istrebljenju. U toku 1941. vodeći nacisti govore o ‘konačnom rješenju’ ne precizirajući kako bi ono trebalo izgledati. ‘To je imalo značiti da im se ostavlja na volju što da rade’, kaže Hilberg. Nakon veljače 1942. posve je sigurno da ‘konačno rješenje’ znači istrebljenje, iako se ta riječ u dokumentima nigdje ne koristi, čak ni na odlučujućoj konferenciji na Wannseeu. Industrijska civilizacija, kako je u emisiji prije filma primijetio Tvrtko Jakovina, i njemačka pedanterija zlo dovode do savršenstva.

 

Nacisti koriste kamione u kojima, plinovima iz motora, guše Židove, strijeljaju ih, uvode plin, ciklon B. Bez moderne birokracije ne bi išlo. Ispovijesti svjedoka su užasne: slušamo priče o rovovima dubokima po šest metara u koje se ubacuju trupla tisuća ljudi iz kojih izlaze plinovi pa zemlja diše (?!), a smrad se osjeti kilometrima (‘kilometrima?’ ‘da, kilometrima’). Vozač lokomotive koja Židove vozi u smrt overdozira se alkoholom jer dobro zna o čemu se radi. Industrijska, sistematska, racionalna komponentna holokausta je nepodnošljiva – zato što znamo da nije samo jučerašnjica, nego možda i sutrašnjica. Lokalno stanovništvo zna o čemu se radi, ali se boji govoriti, čak i između sebe. Boje se za život. Čujemo i o strijeljanjima stotina žena koje prije smrti – SS-ovac to kaže tehnički, mirno – ispuštaju izmet pa vidimo masu kloake; gledamo opise rada plinskih komora i zavaravanja ljudi koji u njih ulaze (‘A, vi ste krojač? Sjajno! Baš nam krojači trebaju. Uđite, da vas dezinficiramo’) itd., ali jedno je pitanje ključno: Zašto? Kako je moguće učiniti to cijelom jednom narodu, ženama, djeci i starcima? Židova je u Njemačkoj, u doba Weimara, bilo manje od 600.000 ili manje od jedan posto; tridesetih, u vrijeme Nirnberških zakona, njihov broj dramatično pada; 1941. u Njemačkoj ih je oko 300.000! Otkud tolika mržnja? Na to pitanje odgovara masa običnih ljudi, uglavnom Poljaka koji su živjeli sa Židovima u naseljima gdje su Židovi bili većina ili osjetna manjina. Uočavamo nekoliko ključnih razloga. ‘Židovi su bogati(ji)’; ‘Židovske žene su lijepe’; ‘Oni žive u kućama koje gledaju na glavnu ulicu, a mi u dvorišnim zgradama koje gledaju na WC’. Ukratko, antisemitizam je zločinačka projekcija vlastite prikraćenosti na grupu koja nema snage za obranu. To je kukavička težnja za odmazdom. Za antisemitizam nisu potrebni Židovi. Dovoljan je osjećaj prikraćenosti, nemoći da se svoja sudbina uzme u svoje ruke, skupina koja služi kao Pedro i povoljan splet okolnosti koji će omogućiti odmazdu. Ono što su Nijemci napravili jedinstveno je u povijesti. Ipak, svaki bi narod koji drži do sebe morao propitati vlastite antisemitizme, logore, stratišta Drugih, eksterminacije. Tek na toj točki može početi katarza, ako ona uopće postoji.


Link za preuzimanje filma

Odlični američki pogledani u 2020. godini

Image

Dobro ovaj jedan napisa. Bez obzira na polustrašne momente u ovom filmu, najhororističnije je izoperisano lice Helen Hunt. Dio s bombon PEZom nisam skontao, ali odličnih obrata film je pun. I ne ispade baš toliki ljigavac žabac lik koji kao da je vizuelno ispao iz nekog filma Mike Leigha, a i miks je Kurta i Krista.:ppp A, da, skontao sam, nije džaba phroggo baš tu kuću. Mada, kako se izvuče onomad na tračnicama i kako to da to tada nije imalo reperkusije na oca, volio bih znati.

Daleko najjača je scena seksa. Šokovi.:ppp

Najjače je bilo kad je rekao za oca da je na posao išao pješke u odjelu šumara sa šeširom na glavi. Tad mu je to bilo seljački. Ali, kaže, kad je odrastao skontao je, kako to obično biva, da mu je otac bio pravi kuler.<3