Tarkovski i Welles + Whitney i Krotkaya = odličan kino i TV dan / subota 28.09.2019.

Nostalgija

HRT3 20.05.

Drama. Ruski pjesnik i njegov prevoditelj dolaze u Italiju kako bi istražili život jednog skladatelja iz osamnaestog stoljeća. Film se bavi temama nostalgije, čežnje, usamljenosti, kulturoloških i umjetničkih razlika, važnosti i nužnosti komuniciranja te nesavladivih prepreka u komunikaciji. Osvojio je Nagradu Ekumenskog žirija, nagradu za najboljeg redatelja i nagradu FIPRESCI na Filmskom festivalu u Kanu 1983. godine. Tarkovski je također dijelio posebnu Nagradu žirija s Robertom Bressonom. Sovjetske vlasti spriječile su da film osvoji Zlatnu palmu, zbog čega je Tarkovski odlučio da više nikad neće snimati u Sovjetskom Savezu.

Kino Tuškanac 19.00.

Mora da je neko oklevetao Josefa K., plahog i povučenog bankarskog službenika kog su jednog jutra probudila dvojica grubih policajaca koji su mu upali u stan. Rekavši mu samo da je uhapšen, ali ne i pod kojom optužbom, policajci su priveli prestrašenog i osjećajem krivnje mučenog Josefa. Sve se dodatno pogoršalo kad mu je kao branitelj dodijeljen grubi i cinični odvjetnik Albert Hastler, čovjek koji Josefu nije ulijevao nimalo nade u mogućnost pozitivnog rješenja njegova procesa. Još uvijek ne znajući zbog čega je uhapšen i priveden, zabrinuti Josef se počeo pitati da možda ipak nije zbog nečega kriv, odnosno da moguće nije sasvim nedužan. Dok je preispitivao svoj odnos s komšinicom prostitutkom Marikom Burstner, te kroz razgovore s Hastlerovom ljubavnicom Leni i sa sudskom čistačicom Hilde, Josef je postajao sve opsjednutiji mogućnošću da je nečim ipak zaslužio ovakvu sudbinu.

Realizirana u produkciji Alexandera Salkinda, intrigantna egzistencijalna drama s elementima fantastike i trilera u režiji glasovitog Orsona Wellesa uspjela je slobodna adaptacija znamenitog istoimenog romana češkog pisca Franza Kafke. Film je osim na pariškoj željezničkoj stanici Gare d´Orsay velikim dijelom sniman i u Zagrebu, na Velesajmu, pred katedralom i na savskom nasipu, a manjim i u Dubrovniku, razlog čega su bile novčane nevolje producenta Salkinda. Welles sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pa prepoznatljive zagrebačke vedute i kubusi velesajamskih zgrada dodatno naglašavaju ozračje tjeskobe, paranoje, izgubljenosti i nemoći pojedinca suočenog sa svemoćnim totalitarnim sistemom. U vrijeme premijere filmu se neopravdano prigovaralo da nije uspio sugestivno na ekran prenijeti uznemirujuću društveno-kritičku razinu Kafkina djela, najmračnije i najpesimističnije piščeve proze objavljene nakon njegove smrti 1925. godine, a Welles je pomalo ironično u obrani svog projekta tvrdio da je riječ o najljepšem filmu koji je ikad snimio. Pored impresivnog vizualnog prikaza cjeline, za koji je zaslužan snimatelj Edmond Richard (Diskretni šarm buržoazije, Fantom slobode), čest saradnik Luisa Buñuela, Proces odlikuju iznimno sugestivna i atmosferična režija, izvrsna scenografija obilježena velikim zatamnjenim prostorima, stubištima i predvorjima, ekspandirajući ugođaj egzistencijalne nelagode i predodređenosti na tragičan kraj, te dojmljive glumačke interpretacije postave predvođene Anthonyjem Perkinsom, koji je zahvaljujući potisnutoj seksualnosti i u ovom filmu, kao i u Hitchcockovu Psychu, ostvario odličnu rolu.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5:

HRT3 22.50.

Odličan prikaz rasapa ruskog društva. Najtoplija preporuka. Jak moment u filmu na sljedećem linku.

Prije filma na HRT3 u 22.10 sati ići će Posebni dodaci: Sergej Loznica – Intervju s režiserom Krotkaye.

CineStar TV Premiere 1 20.00.

Whitney je dokumentarni film o životu i karijeri legendarne pjevačice Whitney Houston. Porodica, prijatelji i kolege pričaju o njenom životnom stilu koji se odvijao ispred i iza kamera i reflektora. Film je prikazan na dvadeset i četvrtom SFF-u prošle godine u okviru programa Summer Screen. Iz biltena festivala:

Veći prikaz

Bilten iz kojeg je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i četvrtog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na ovom linku.

No comments Add a comment

Touch of Evil u Kinu Tuškanac i Tickled na TV-u / petak 27.09.2019.

Touch of Evil

Kino Tuškanac 19.00.

Visokopozicionirani službenik u meksičkoj vladi Ramon Miguel Vargas (C. Vargas) uživa u medenom mjesecu sa svojom suprugom Amerikankom Susan (J. Leigh). Njihov poljubac u gradiću na američko-meksičkoj granici prekine eksplozija automobila u kojoj se nalazio gradski moćnik. Riječ je o vješto isplaniranom ubistvu pri čemu istragu preuzme mjesni šef policije Hank Quinlan (O. Welles). Kako se zločin zbio na samom graničnom prijelazu, Quinlanu se u istrazi pridruži Vargas koji se bavi raskrinkavanjem krijumčara droge. Meksički čuvar zakona naći će se na meti Quinlana koji neće prezati ni od saradnje s gangsterom Joeom Grandijem zvanim Uncle (A. Tamiroff) kako bi onemogućio svog kolegu iz Meksika.

Tri minute i deset sekundi traje jedan od najpoznatijih filmskih uvoda u istoriji američke kinematografije. Za to je zaslužan legendarni Orson Welles (Građanin Kane, Dama iz Šangaja) koji je svoju kriminalističku dramu Dodir zla započeo spomenutim kadrom u kojem se bez montažnog reza uz efektnu muziku Henryja Mancinija nižu događaji ključni za razvoj priče o licu i naličju zakona. Nije sve išlo glatko, jer se uvodna sekvenca snimala višekratno te je završna verzija uspjela tek potkraj cijele noći snimanja.

U svakom slučaju, riječ je o jednom od najcjenjenijih radova u Wellesovoj jedinstvenoj karijeri koji je, unatoč lošem odjeku među publikom, dobio niz hvalospjeva kritičara i kolega redatelja među kojima su i francuski sineasti Jean-Luc Godard i François Truffaut. Welles se ponovno pojavljuje u trostrukoj ulozi redatelja, scenarista i glumca pri čemu je ekranizirao roman Badge of Evil Whita Mastersona.

Svojevrsna reinterpretacija elemenata filma noir, Wellesov Dodir zla emotivno je i simbolički nabijena priča, prava vizualna bravura u kojoj se nadopunjuju prizori provincijskog gradića, iskričavi interijeri i prerijske pustopoljine. Ipak, film najviše plijeni Wellesovom minucioznom režijom i radom s glumcima, sve samim zvijezdama.

Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu H6:

RTS2 19.25.

Novinar David Farrier naiđe na tajanstveno natjecanje u škakljanju na internetu. Dok zadire dublje, nailazi na žestok otpor, ali to ga ne zaustavlja da dopre u srž priče čudnije od fikcije. Nakon što naiđe na bizaran online video „natjecateljske izdržljivosti u škakljanju”, u kojem su mladi muškarci plaćeni da ih svežu i škakljaju, novinar David Farrier zatraži intervju s tvrtkom. No dobije šokantan odgovor – pošiljatelj se izruguje Farrierovoj seksualnoj orijentaciji i prijeti ekstremnim pravnim akcijama ako bude kopao dublje. Stoga, poput svakog dobrog novinara suočenog s nasilnikom, on napravi upravo suprotno: posjećuje skrivene škakljačke prostore u Los Angelesu te otkriva golemo carstvo poznato po maltretiranju i ugrožavanju života onih koji su prigovorili protiv svog sudjelovanja u tim filmovima. Što više istražuje, postaje sve čudnije dok on otkriva tajne identitete i kriminalne aktivnosti. Otkrivanje istine postaje Farrierova opsesija, unatoč sve zlokobnijim prijetnjama i upozorenjima. Uz humor i odlučnost, Farrier i suredatelj Dylan Reeve iskorištavaju sve raspoložive resurse kako bi do kraja istražili ovu škakljivu crvotočinu.

No comments Add a comment

U raljama života i dva Wellesova u Kinu Tuškanac / četvrtak 26.09.2019.

U raljama života

HRT2 21.00.

Četvrti igrani film redatelja Rajka Grlića (Samo jednom se ljubi, Čaruga, Karaula, Ustav Republike Hrvatske) ekranizacija je hvaljenog romana Štefica Cvek u raljama života ugledne hrvatske književnice Dubravke Ugrešić, koja je ujedno i koscenaristica filma. Iznimno uspjela komedija sa sjajnim glumačkim ostvarenjima cjelokupne ekipe, osobito Vitomire Lončar, bila je svojedobno veliki hit u domaćim kinima. Naime, u filmu se pojavljuju tri tada najpoznatija glumca bivše Jugoslavije: Bata Živojinović, Miki Manojlović i Rade Šerbedžija.

Kino Tuškanac 19.00.

Kad spletom okolnosti jedne večeri u njujorškom Central Parku upozna atraktivnu plavušu Else Bannister, koju odvažno spasi od otmičara, irski mornar Michael O´Hara bude očaran djevojčinom ljepotom. Ona mu ubrzo otkrije da je udana za bogatog i tjelesno hendikepiranog odvjetnika Arthura Bannistera, s kojim je upravo iz Šangaja doputovala u New York. S obzirom na Michaelovo zanimanje, on se na Elsein nagovor zaposli kao mornar na Bannisterovoj jahti, kojom bračni par planira preko Panamskog kanala otputovati u San Francisco. Nakon što im se na dijelu puta pridruži Bannisterov poslovni partner George Grisby, on Michaelu predloži da mu pomogne odglumiti vlastitu lažnu smrt, jer se tako želi domoći novca od životnog osiguranja. A kad nepromišljeno pristane sudjelovati u Grisbyjevu planu, Michael će vrlo brzo biti uvučen u zamršen slučaj u kojem će biti optužen i za ubistvo.

Noirovska krimi drama scenarista i redatelja Orsona Wellesa izuzetno je uspjela adaptacija romana If I Die Before I Wake popularnog američkog pisca krimića Sherwooda Kinga. Riječ je o ekranizaciji proze koja je Sherwooda ključno afirmirala i proslavila, dijelom zahvaljujući i uspjehu Wellesova filma, realiziranog po narudžbi Harryja Cohna, šefa studija Columbia Pictures. Odlučivši izmijeniti ime protagonista romana, te je Laurence Planter postao Michael O´Hara, Welles je film uspio snimiti u zadanim rokovima i uz poštivanje proračuna. No Cohn je ipak bio nezadovoljan konačnim rezultatom, ponajviše zbog Wellesova inzistiranja na korištenju autentičnih lokacija u San Franciscu, izbjegavanju krupnih planova i pribjegavanju lažnom dokumentarističkom prosedeu. Zbog toga je Cohn odlučio nadosnimiti film, pri čemu je dio Wellesova snimljenog materijala uništen, a dio zagubljen. Tu leže i razlozi zbog kojih je film naišao na neodobravanje i nerazumijevanje publike, ne samo zbog mnogim gledateljima konfuzne radnje, nego i stoga što je Welles odlučio dugu crvenu kosu svoje tadašnje supruge Rite Hayworth, koja joj je bila svojevrsni zaštitni znak, skratiti i obojati u plavo. No kritika je odlično prihvatila djelo, hvaleći ga kao jedan od zanimljivijih doprinosa film noiru te, osim sugestivne atmosfere, dojmljivih ekspresionističkih kadrova i izuzetno raspoloženih glumačkih nastupa, ističući antologijsku sekvencu završnog obračuna u kući ogledala u zabavnom parku.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu I6:

Kino Tuškanac 21.00.

Priča o orodici Anderson, uglednoj i bogatoj porodici iz tada malog grada Indianapolisa na američkom srednjem zapadu, započinje 1873. godine, u vrijeme kad je život bio neusporedivo sporiji i kad se imalo vremena za sve. Bilo je to u osvit industrijske revolucije, doba u kojem će materijalizam zavladati zemljom a vrijeme postati novac. Stekavši bogatstvo baveći se trgovinom i izgradnjom, stari major Amberson, pater familias čitave porodice, je na samom rubu grada izgradio najveću i najluksuzniju gradsku kuću. Njegovoj prelijepoj kćeri Isabel tada se udvarao markantni poduzetnik Eugene Morgan, i činilo se da su dvoje mladih stvoreni jedno za drugo. Međutim, Eugene je jedne noći pod Isabelinim prozorom pripit djevojci počeo pjevati serenadu i pritom pao, na što je osramoćena djevojka odlučila da ga nikad više ne želi vidjeti. Isabel se ubrzo i udala za pouzdanog poslovnog čovjeka Wilbura Minafera, s kojim je nedugo potom dobila i sina Georgea. U međuvremenu se i Eugene oženio, no njegova je supruga prerano preminula i na skrb mu ostavila privlačnu kći Lucy. Godinama kasnije, udovac Eugene se nakon duga izbivanja s Lucy vraća u grad, ovaj put kao uspješan poduzetnik koji ima velike planove u narastajućoj automobilskoj industriji. Jedne večeri na balu kod Ambersonovih, svojeglavi mladi George će upoznati romantičnu Lucy, a Eugene će ponovo susresti Isabel, ženu koju nikad nije prestao voljeti.

Godine 1943. nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg filma, najuspjelije ženske sporedne uloge (Agnes Moorehead), najbolje scenografije i najuspjelije fotografije, impresivna porodična saga glumca (Treći čovjek, Bitka na Neretvi), scenarista i redatelja Orsona Wellesa izuzetno je uspjela adaptacija hvaljenog romana Bootha Tarkingtona. Realizirani godinu nakon znamenitog Građanina Kanea, najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena i jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u istoriji sedme umjetnosti, Veličanstveni Ambersonovi su ostvarenje koje je tokom nastanka nailazilo na mnoštvo problema, zbog čega njegova konačna verzija sasvim odudara od one koju je izvorno zamislio Orson Welles. Dok je autor boravio u Južnoj Americi snimajući dokumentarac, čelnici producentskog studija RKO su preinačili njegov ugovor, drastično premontirali film i Wellesu oteli prava na njegov konačni izgled. Štoviše, angažirali su i budućeg oskarovca Roberta Wisea (Moje pjesme, moji snovi, Priča sa zapadne strane) te Freda Flecka, pomoćnika redatelja u hitovima Hell´s Angels i Anđeosko lice, koji su izvorno 131-minutni film srezali na dužinu od 89 minuta, te ponovnim režiranjem nekih scena znatno izmijenili posljednju trećinu filma, koja tonom i ugođajem primjetno odudara od ostatka cjeline. Welles nikad nije pristao na izvršene izmjene i pobunio se protiv studija, no sve je bilo uzalud. Ipak, unatoč svim izmjenama, Veličanstveni Ambersonovi su remek-djelo koje plijeni redateljskim stilom, dojmljivom vizualnošću i sjajnim radom s glumcima, te posjeduje gotovo magičnu snagu. Izuzetno raspoloženu glumačku postavu predvodi izvrsni karakterni glumac, Wellesov prijatelj i čest suradnik Joseph Cotten (Sjena sumnje, Plinsko svjetlo, Dvoboj na suncu), za Oscara nominiranu fotografiju potpisuje hvaljeni Stanley Cortez (Noć lovca, Šok koridor), a muziku glasoviti oskarovac Bernard Hermann (Psycho, Vrtoglavica), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D5:

No comments Add a comment

Cititzen Kane u Kinu Tuškanac / ponedjeljak 23.09.2019.

Citizen Kane

KIno Tuškanac 19.00.

Vijest da je u svom raskošnom dvorcu Xanadu na Floridi umro glasoviti tajkun Charles Foster Kane izuzetno uzburka američku javnost i medije. Doznavši da je pokojnik umro osamljen te da su mu posljednje riječi bile ,,ružin pupoljak”, gospodin Rawlston, urednik jednih njujorških novina, na mjesto događaja smjesta pošalje skupinu svojih novinara sa zadatkom da doznaju što više pikantnih detalja o Kaneovu životu. Među tim novinarima je i poduzetni Jerry Thompson, reporter koji odluči razgovarati s najbližim prijateljima i suradnicima čovjeka kojeg neki mediji posmrtno stanu proglašavati komunistom pa i fašistom. Znajući da se Kane dvaput ženio i razvodio, da mu je veza s pjevačicom i kasnijom drugom suprugom Susan omela političku karijeru, te da je pogrešno vjerovao da neće biti Drugog svjetskog rata, Thompson ponajprije odluči razgovarati s Kaneovim menadžerom Bernsteinom. Tokom podrobnih razgovora s njim, potom s drugom suprugom Susan Alexander, s Kaneovim skrbnikom i bankarom Walterom Parksom Thatcherom, s najboljim prijateljem i kolegom Jedediahom Lelandom i drugim ljudima, Thompson postupno počne slagati sliku o pokojniku. A Kane je bio sve samo ne jednostavan čovjek. Do 1871. godine djetinjstvo je provodio uz siromašne roditelje, majku Mary i oca Jimmyja koji su u provinciji vodili skromni pansion, te ga prisiljeni neimaštinom bili prisiljeni povjeriti na skrb bankaru Thatcheru iz New Yorka. Kad je Kane navršio 25 godina, Thatcher mu je povjerio vođenje niskonakladnih njujorških dnevnih novina National Esquire, koji je ambiciozni mladić forsirajući senzacionalizam ubrzo pretvorio u izuzetno čitan dnevnik.

Godine 1942. od devet nominacija za Oscara nagrađena onim za najuspjeliji izvorni scenarij, fascinantna drama legendarnog glumca, scenarista i redatelja Orsona Wellesa uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u istoriji sedme umjetnosti. Narativno i dramaturški koncipirano poput svojevrsne detektivske soap-opere, tokom koje se slažu detalji biografskog mozaika jednog znamenitog čovjeka, maestralno komponirano i režirano djelo u mnogim se izborima već desetljećima proglašava najvećim filmom svih vremena. Priča filma dijelom je nadahnuta likom i djelom glasovitog novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, oca tzv. žutog novinarstva koji je zbog ovog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tokom čitave njegove karijere. Vjerojatno se baš u tome krije razlog zbog kojeg Welles osim Građanina Kanea i donekle remek-djela Dodir zla niti jedan svoj film nije uspio režirati posve autonomno i bez ozbiljnog uplitanja producenata. Ucjenom producentske tvrtke RKO bezuspješno pokušavši onemogućiti distribuciju Građanina Kanea, Hearst se pretvorio u doživotnog neprijatelja tada dvadesetpetogodišnjeg Wellesa, koji je u svom fantastičnom autorskom prvijencu demonstrirao iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima, te kreirajući cjelinu koja i gotovo osam desetljeća nakon nastanka plijeni promišljenošću, zrelošću i zaokruženošću. Među Wellesovim glumačkim partnerima je sjajni karakterni glumac Joseph Cotten (Veličanstveni Ambersonovi, Sjena sumnje, Plinsko svjetlo), kojem je upravo Welles širom otvorio vrata Hollywooda, dojmljivu filmsku muziku potpisuje slavni oskarovac Bernard Hermann (Vrtoglavica, Goli i mrtvi, Sjever-sjeverozapad), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka, a fotografiju podjednako znameniti Gregg Toland (Dođi i uzmi, Orkanski visovi, Plodovi gnjeva), također oskarovac.