Svega / nedjelja 09.05.2021.

Image

Image

Film Frank Sinatra: Pjevač baršunastog glasa nas vodi iza kulisa gdje upoznajemo čovjeka u svijetu poznatog pod nadimkom The Voice. Kakva je osoba bio Francis Albert Sinatra i koji je bio ključ njegova uspjeha?

Otkrivamo čovjeka iza pobjedničkog smiješka i doznajemo zašto je Sinatra postao velika zvijezda, ikona i za mnoge, junak, iako je patio od posljedica brojnih trauma koje su obilježile cijelu jednu eru.

Sve o odličnom filmu Žaba na sljedećem linku:

Žaba

 

Pepeo i dijamant / srijeda 24.03.2021.

Image

HRT3 20.30.

Osmi maj 1945. Zajednička borba poljskih domoljuba protiv njemačkih okupatora pretvara se u međusobni sukob dviju nepomirljivih ideoloških opcija – brojčano moćnije demokratske i, zahvaljujući potpori Crvene armije, nadmoćnije, komunističke. Maciej Chelmicki (Z. Cybulski), tipični pripadnik poljskog naraštaja čija se punoljetnost poklopila s početkom rata, ni zadnjega dana velikoga svjetskog klanja ne može izbjeći smrt. Prema nalogu prozapadne Zemaljske vojske, čiji je vojnik, zabunom umjesto istaknutog partijskog sekretara ubije nedužne radnike.

Dobri vojak Švejk / ponedjeljak 15.03.2021.

Image

HRT3 20.35 sati.

Gđa Müllerová obavijestila je svog stanara Švejka da je ubijen nadvojvoda Ferdinand. To se trebalo raspraviti u pivnici “Kod kaleža” gdje Švejka tajni policijski agent mami da govori o politici pa ga uhapsi zbog veleizdaje, kao i vlasnika pivnice Paliveca. Švejka ispituju policajci i psihijatri te ga puste jer je glup. Usprkos stalnim bolovima u nogama Švejk odluči prijaviti se u vojsku…

Image

Na međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varyma 1957. redatelj filma Karel Steklý nominiran je za nagradu Kristalni globus. On je i napisao scenarij prema slavnom češkom satiričnom romanu Jaroslava Hašeka Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu, iz 1923. u kojemu se ironizira i ismijava militarizam i imperijalizam tokom Prvog svjetskog rata.

Mentalno zdravlje mi je spasio u ratu, knjiga je puna provala. Možete danas na TV-u pogledati predstavu. U ovim teškim danima čitajte ga. Knjigu možete preuzeti na sljedećem linku.

Dobri vojak Švejk jedinstven je među književnim likovima. Od pojave prvih humoreski do završnog, velebnog romana Jaroslava Hašeka Švejk je nadrastao okvire običnog, priprostog i naivnog vojaka i postao simboličkom ikonom. Sve što čini Švejk čini iz najbolje namjere, u želji da razveseli svoje nadređene ili nekom od poznanika vrati uslugu. Pri tome ponekad nastoji i ponešto zaraditi. U odnosu na svijet koji ga okružuje, Švejk se u prvi mah uistinu može učiniti gotovo maloumnim glupanom čija djela proizlaze iz nerazumijevanja načina funkcioniranja sustava. No, on će ne jednom reći “Tako vam je to” razotkrivajući duboko razumijevanje manipulacija, kao i vlastitu spremnost da se toj manipulaciji vrlo uspješno izmakne. A Jozef Švejk se ne da samo tako oblikovati. On ostaje dobrohotan i dobronamjeran, vrlo prizeman i životan u svojoj namjeri preživljavanja. Od prvog prizora predstave njegov pasivni otpor raste i pretvara sve oko sebe u pravu satiru kojoj Švejk bespoštedno izvrgava sve oko sebe.


Veći prikaz


Veći prikaz

 

Welcome to Sarajevo, The Trip i Ball of Fire / subota 13.03.2021.

Image

HRT1 22.30 sati.

Sarajevo tokom rata u Bosni, grad pod udarom granata i snajpera, grad kojim bespomoćno kruže međunarodni promatrači i radoznali novinari. Jedan od njih, Britanac Henderson (S. Dillate), u početku tek neutralni promatrač, zainteresira se za sudbinu djevojčice Emire (E. Nušević), prepuštene samoj sebi u užasima rata. Odluči prebaciti je u Britaniju, pothvat vezan uz velike opasnosti.

Realiziran po uzoru na mnoge slične filmove s novinarima kao promatračima, a zatim sudionicima ratnih događaja film ipak mjestimično vrlo sugestivno dočarava tragično stanje u kojem se našlo Sarajevo. Winterbottom, prilično istaknuti redatelj novijeg naraštaja britanskih sineasta, okupio je ekipu dosta poznatih međunarodnih glumaca, na primjer Woodyja Harrelsona (Larry Flint), Emily LloydMarisu Tomei i dr.

Snimljeno prema knjizi Natasha's Story novinara Michaela Nicholsona.

Image

HRT3 večer sa subote na nedjelju 01.40 sati.

Pandemijska anksioznost (ili neki drugi uzročnik) možda vas probudi u pol noći pa pogledate ovaj zbilja i nenadano odličan film.

Rogeru Cormanu gledao sam emisiju Posebni dodaci. Lik je svoje vrste. Ponukan emisijom skinuo sam The Intruder film, a i sjetio se da sam u Kinu 1. maj / Bosna – OpEnSoUrCe u jesen 2010. godine gledao njegov ludi film The Trip. Najtoplija preporuka. Dobre filmove je tamo Sale puštao, općenito, od 2010. do neke 2015. godine. Koje je filmove kao svojih deset najboljih iz Criterion kolekcije Rodžer izdvojio možete vidjeti na sljedećem linku.

Image

HRT3 14.30.

Briljantna klasična komedija inspirirana bajkom Snjeguljica i sedam patuljaka. Plesačica (B. Stanwyck) koja se druži s gangsterima sakriva se u kući gdje osam uštogljenih profesora, s prof. Bertramom Pottsom (G. Cooper) na čelu, pokušava “definirati” slang za svoju enciklopediju. Ubrzo u to utočište znanosti dolaze i gansteri, a lijepa plesačica postaje smetnja i izazov šarmantnom i nespretnom mladom znanstveniku.

Film je nominiran za Oscara u četiri kategorije, među njima i za najbolju žensku ulogu (B. Stanwyck).

Na mapi Movielanda nalazi se u kvadrantu G3:

Image

Iza filma u 16.20 sati također na HRT3 je drugi nastavak serijala Redatelji posvećen Billy Wilderu:

Wilderov opus je impresivan: od filma Ninočka, s Gretom Garbo, klasika noira Dvostruka obmana pa sve do Oscarom nagrađenih klasika kao što su Izgubljeni vikendBulevar sumraka i Apartman.

Happy End i Broj 55 / srijeda 03.02.2021.

Image

HRT3 22.10 sati.

Odličan. Nažalost, nije curica sama kriva što je dijabolična. Krivi smo svi mi, da parafraziram Đoleta. I ovdje se Haneke, pored ostalog i skrajno, bavi novim formatima i načinima prikazivanja slike (pa i pokretne), u osamdesetim je to bio video, a sad videi s mobitela.

Image

Image

Image

Film je prikazan na dvadeset i trećem SFF-u 2017. godine u okviru Kinoscope programa. Iz biltena festivala:

Image

Katalog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku.

Image

HRT2 21.00 sati.

Odlične ratne akcione scene.

Most na rijeci Kwai / ponedjeljak 22.06.2020.

Image

HRT2 21.00.

Velika uspješnica i višestruko Oscarom nagrađeni film britanskog redatelja Davida Leana nastao je prema romanu Pierrea Boullea o ratnim zarobljenicima koje su u Burmi, 1943. godine, zarobili Japanci.

Skupina britanskih zarobljenika sa zapovjednikom Nicholsonom dobiva radni zadatak u logoru. Zapovjednik japanskog logora Saito ne pridržava se konvencije da su oficiri oslobođeni rada u zarobljeništvu i Nicholsonov otpor strogo kažnjava. Ne uspjevši slomiti otpor, te součen s činjenicom da most neće biti sagrađen u zadanom roku, Saito prihvaća Nicholsonov prijedlog da on i njegovi vojnici sagrade most na rijeci Kwai.

Pod Nicholsonovim zapovjedništvom i uz pomoć nekolicine oficira vojnici započinju graditi most. Most bi trebao služiti Japancima za dopremu vojske i ratnog materijala i premda bi bilo logično da britanski zarobljenici sabotiraju izgradnju kako bi most bio loše kvalitete, Nicholson ima drugu viziju. Smatra da most mora biti savršeno izgrađen kako bi ostao primjerom vještine i znanja britanskih vojnika.

S druge strane, američki zarobljenik Shears koji je iz Saitova logora uspio pobjeći i dokopati se britanske vojne baze, dobiva zadatak predvoditi skupinu vojnika radi uništenja logora i rušenja netom sagrađenog mosta.

Film je nagrađen sa sedam Oscara uključujući one za najbolji film, režiju, glavnoga glumca, kameru, montažu, scenarij i muziku od koje je najpoznatija ostala melodija zviždanjem Marš pukovnika Bogeya.

Redatelj sir David Lean poznat je po filmovima kao što su: Veliko očekivanjeOliver TvistKratki susretLawrence od ArabijeRyanova kćiDoktor ŽivagoPut u Indiju i dr. Za svoj je rad višestruko nagrađivan. Dobio je dva Oscara i devet je puta nominiran za prestižnu nagradu.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C4:

Image

Climax i Mediterraneo / srijeda 01.04.2020.

Mediterraneo

HRT3 20.05.

Ratna komedija o skupini talijanskih vojnika koji su poslani da osvoje jedan grčki otočić, no oni otkrivaju da su stigli na mjesto na kojem je sve moguće… Godina je 1941. Na udaljenom grčkom otoku talijanski su vojnici osvajači našli samo žene, muškarci su u ratu. I umjesto da otok drže “u ime Mussolinija i fašizma”, predaju se slatkom životu u prirodnom raju. Najveću privlačnost i šarm ovom pacifističkom, anti-ratnom filmu daju simpatični, izvrsno portretirani likovi i komične situacije koje se nižu jedna na drugu. Neprekidno suprotstavljajući smrt (rat) i život (more i otok), s minimumom dijaloga i ugođajem ljudskog raja na zemlji, Mediterraneo s lakoćom postavlja teška životna pitanja.

Snimljen 1991. godine, osvojio je niz talijanskih nagrada za najbolji film i režiju, a godinu dana kasnije dobio je Oscara kao najbolji strani film. Uz pohvale kritike, Mediterraneo je bio veliki hit i kod publike.

Film u 21.00 sati možete pogledati na sljedećem linku.

Noeov film temelji se na (navodno) istinitoj epizodi iz 1996., kad je jedan francuski plesni ansambl slavio premijeru dernekom s puno alkohola. Neko je, međutim, u piće smiješao LSD, što je rezultiralo masovnim tripovanjem.

Kad se početkom prošlog desetljeća u anglosaksonskoj kritici pojavio termin “New French Extremes” (novi francuski ekstremni), on se lijepio za cijelu lepezu redatelja, od autorica feminističkog porna, preko redatelja horora do zakučastih art-filmaša. Pa ipak, ne postoji čovjek koji je tako dobro utjelovljivao “new extremes” kao Gaspar Noe.

Ovaj francuski redatelj argentinskog porijekla snimio je dosad, u dvadeset godina karijere, samo pet filmova. Svaki od tih filmova, međutim, utjelovljuje ekstremno – ekstremno u sadržaju, ekstremno u stilu. Noeovi filmovi često tematiziraju radikalno alternativne životne stilove, radikalno nasilje, radikalnost u seksualnosti, radikalnost u opijatima. Te ekstreme Noe u svojim filmovima tematizira kroz formu koja je i sama bombastična, ekstremna i napadna, kroz neobična montažna rješenja, začudne natpise i špice, ekstravagantne duge kadrove, začudne vizuale kojima dominiraju umjetna rasvjeta i bolesno neonsko svjetlo. Taj “ekstremizam” možda se ponajbolje očituje u Noeovu najpoznatijem (ili najzloglasnijem) filmu Irreversible (Nepovratno), trileru osvete ispripovijedanu u dvadeset i četiri sata. Na polovici tog dramaturški konceptualnog i stilski bizarnog filma nalazi se scena oko koje se vrti osveta u filmu: tirnaestominutna scena silovanja supruge glavnog junaka (Monice Bellucci).

2002. u Kanu Irreversible je prvi put prikazan publici. Čak i festivalska publika – svikla na štošta teško i radikalno – bila je osupnuta. U najvećem kanskom teatru Lumière više od petsto gledatelja – gotovo petina sale – ustalo je nakon te strašne scene, a oni koji su dočekali kraj filma i njegov varljivi “happy-beginning” završetak podijelili su se na one koji su bili euforični te one koji su Noea bili kadri rastrgati. Sličnu reakciju Noe je dočekao i sa svojim narednim, po meni najboljim, filmom Enter the Void. Dok su mnogi taj film držali najboljim filmom o drogi i najboljom filmskom psihodelijom uopće, pametni i obrazovani britanski kritičar Johnatan Romney opisao ga je kao “najduži screen saver u istoriji”.

Takav kakav jest, Noe nije nikad bio miljenik centra moći koji se zove Kan. KAnska direkcija u velikoj je mjeri produljena ruka francuske kulturne politike, među francuskim režiserima ona ima svoje miljenike, a među tim miljenicima ima i onih koji to – blago rečeno – baš ne zavređuju. Istodobno, neki od najdarovitijih francuskih filmaša – poput Bruna Dumonta ili Claire Denis – nikad u Cannesu nisu imali otvorena vrata. U takvu skupinu donekle spade i Noe. Premda su mu svi filmovi imali premijere u Kanu, direkcija ga je nerijetko znala pobacati po popratnim programima.

Novi Noeov film Climax u Kanu je prikazan u popratnom programu Quinzaine des réalisateurs (Dvije sedmice redatelja). Riječ je o prvom Noeovu filmu nakon krajnje banalnog i razočaravajućeg 3D art-pornića Love. Climax nije ni blizu njegovim najjačim naslovima, ali je nemjerljivo bolji od neizrecivo banalnog Love.

Prvi dio filma izgleda kao neka art-verzija filma Step Up. Trešti elektronska muzika, junaci plešu pa još plešu, a između plesa pratimo konverzacijske dijelove u kojima se prati seksualna dinamika između rasno mješovite, ali i po seksualnim opredjeljenjima vrlo raznorodne trupe. Oko pedesete minute počnete se pitati koji je vrag Noeu bio i zašto je snimio taj predugi street dance spot?

Šta se onda dogodi? Tipično noeovski – haos! U pedesetoj minuti zaskoči vas kao šok (ovaj put prava, najavna) špica filma s naslovom, glumcima i ironičnim natpisom “ponosno francuski film”. A tada kreće trip.

Tada – oko pedesete minute – članovi plesne trupe počnu osjećati halucinogeno djelovanje. Prvo pomisle da je netko otrovao lonac sangrije, pa se obruše na koreografkinju koja ga je smiješala. Ali, problem je što trip počne pucati i one koji nisu pili. Drogirane plesače trip baci na paranoju, pa se počnu uzajamno optuživati, a osobito se obruše na one koji nisu pili. Jedna od njih (Boutella) tvrdi da nije pila jer je trudna, ali joj ne vjeruju.

Nastaje  sveopće ludilo.

Lift za gubilište, Doviđenja, djeco i Posebni dodaci posvećeni Louis Malleu / subota 01.02.2020.

Elevator to the Gallows

Elevator to the Gallows

Julien Tavernier uspješni je biznismen koji se već duže ljubaka sa šefovom suprugom. Njih dvoje odluče ubiti njezinog muža i prikazati to kao da je riječ o samoubistvu. Nakon ubistva Julien ustanovi da je zaboravio ukloniti jedan od tragova pa se vrati, ali na izlasku ostane zarobljen u liftu. Istodobno mladić i djevojka iz susjedstva ukradu mu automobil. Stjecajem okolnosti počinit će zločin za koji će biti okrivljen Julien.

Lift za gubilište prvijenac je slavnog redatelja Louisa Mallea, film koji je proslavio glumicu Jeanne Moreau, jednu od najvećih francuskih glumačkih zvijezda svih vremena. Riječ je o iznimno originalnom kriminalističkom filmu snimljenom u maniri francuskoga Novog vala, a koji tematski, pa i ugođajem, anticipira nasljeđe američkoga film noira.

Uz priču dojmljiva je i vrsna upootreba kamere, pozornost na detaljima i krupnim planovima te izvrsna melankolična muzika Milesa Davisa. Lift za gubilište osvojio je nagradu Louis Delluc za najbolji debitantski film.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H6:

Drama. Zima 1943. godine. Julien (G. Manesse) pohađa katoličku školu u okupiranoj Francuskoj, u kojoj i živi s ostalim učenicima. Jednoga dana ravnatelj škole, svećenik Jean (P. Morier-Genoud), uvede u školu trojicu novih učenika. Jedan od njih je Jean Bonnet (R. Fejtö), marljiv i šutljiv mladić koji se sprijatelji s Julienom. Školarci ne znaju da je Jean Židov i da ga svećenici skrivaju pred nacistima. Julien slučajno sazna istinu o Jeanovu porijeklu, ali obeća da ga neće izdati.

Doviđenja, djeco inspiriran je stvarnim slučajem koji je doživio redatelj i scenarist filma, Louis Malle. Naime, kao dječak je pohađao katoličku školu u okupiranoj Francuskoj i znao je za slučaj trojice židovskih mladića koji su pod lažnim imenima živjeli i pohađali nastavu s ostalim školarcima. Mnogo godina kasnije, redatelj je iz tog potresnog događaja (svi su, uključujući i svećenika ravnatelja, završili u koncentracijskom logoru) ostvario izvrstan film koji je osvojio neke od prestižnih međunarodnih nagrada, među kojima i sedam Césara te Zlatnog lava u Veneciji.

Vrijednost filma je u tome što na vrlo uvjerljiv način dočarava atmosferu ratom zahvaćene Francuske, i to kroz oči štićenika katoličke škole, pričajući napetu i mjestimično dirljivu priču o dječačkom prijateljstvu koje je ratni vihor zauvijek prekinuo. Film je postigao priličan uspjeh kod publike i kritike.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu C3:

Shoah i Pepeo i dijamant / subota 25.01.2020.

25. siječnja na HRT – HTV 3 u 14:30

U subotu, 25. siječnja od 14:30 u POSEBNIM DODACIMA na Trećem programu prikazujemo izniman dokumentarni film francuskog sineasta Clauda Lanzmanna „ŠOA“. Povod je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta, kada se s posebnim pijetetom odaje počast žrtvama nacističkog režima.

Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je tisuće zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

U povodu 75. godišnjice oslobođenja logora smrti Auschwitz-Birkenau, prikazujemo dokumentarni film o nacističkim logorima u Poljskoj. Lanzmann je snimio 350 sati materijala, proces stvaranja filma trajao je više od 10 godina, redatelj je proputovao veliki broj zemalja kako bi snimio intervjue s preživjelim logorašima, običnim ljudima koji su živjeli u blizini logora i bivšim nacistima.

Epski film o holokaustu Claude Lanzmann je finalizirao 1985. godine. Konačna verzija traje 566 minuta, 9 i pol sati bez i jedne minute arhivskog materijala, gotovo 10 sati bolnih svjedočanstava za povijest. Mnogi ŠOU smatraju najvažnijim filmom ikada napravljenim o holokaustu. Lanzmann ga je nazvao: “Film o smrti, a ne o preživljavanju”.

HRT3 10.10.

Osmi maj 1945. Zajednička borba poljskih domoljuba protiv njemačkih okupatora pretvara se u međusobni sukob dviju nepomirljivih ideoloških opcija – brojčano moćnije demokratske i, zahvaljujući potpori Crvene armije, nadmoćnije, komunističke. Maciej Chelmicki (Z. Cybulski), tipični pripadnik poljskog naraštaja čija se punoljetnost poklopila s početkom rata, ni zadnjega dana velikoga svjetskog klanja ne može izbjeći smrt. Prema nalogu prozapadne Zemaljske vojske, čiji je vojnik, zabunom umjesto istaknutog partijskog sekretara ubije nedužne radnike.