Brazil, 28 Days Later i ostali / utorak 01.01.2019.

Odličan TV filmski dan i danas.

Ljubavi i modi više na sljedećem linku. Na ovom linku kažete Ctrl+F i nalazite redom Some Like It Hot, Rio Bravo, Brazil, 28 Days Later i The Great Escape. Pogledate u kojem su kvadrantu pa ih nalazite i na mapi Movielanda. Anon je neloš znanstveno-fantastični film. Iza U vrtlogu moći se krije:

Brazil

Brazil

HRT3 20.05.

Orwellovo literarno remek-djelo 1984. poslužilo je Terryju Gilliamu (Kralj ribara, Dvanaest majmuna) kao početna ideja za stvaranje još jedne filmske poslastice.Film je bio nominiran za dva Oscara (scenografiju i scenarij), a osvojio je dvije BAFTA-e (produkcijski dizajn i specijalni efekti), dvije nagrade Bostonskog udruženja filmskih kritičara (epizoda Iana Holma, posebna pohvala za produkcijski dizajn) te tri nagrade Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa (redatelj, film i scenarij).

Sam Lowry (J. Pryce) radi kao činovnik u jednom ministarstvu totalitarističke države koja se praktički guši u silnoj birokraciji. Državom hara skupina takozvanih terorista koji se uporno bore protiv tiranske vlasti. Jedan od glavnih protudržavnih aktivista je Harry Tuttle (R. De Niro), pa vlast izdaje zapovijed za njegovo hapšenje. Zbog birokratske pogreške policija uhvati nedužnog Harryja Buttlea. Kako sistem ne želi priznati pogrešku, Buttle je smaknut, a Lowry se treba ispričati žrtvinoj porodici. Na tom zadatku slučajno susreće djevojku Jill (K. Greist) koja mu se neprestano pojavljuje u snovima i mašti. Jill isprva ne želi razgovarati s Lowryjem vjerujući kako je isti kao i svi vladini ljudi, ali se ubrzo uvjeri u njegove dobre namjere. Kako se i ona nalazi na vladinoj crnoj listi, Lowry joj pokušava pomoći.

1984. je bila početna ideja, jer sve je ostalo u filmu plod autorove neobuzdane kreativne snage. I knjiga i film pokazuju sumornu i beznadnu budućnost, no Gilliam za razliku od Orwella ne vidi vladajuću elitu represivnog totalitarizma kao nepogrešivu i bešćutnu mašineriju čija strahovlada uvlači podređenima užas u kosti. U njegovoj je viziji vladajući mehanizam takvog društva pun rupa i pogrešaka, a njegovi izvršioci karikirani i u svakom pogledu nesavršeni. S tim u skladu i Gilliamov je Veliki brat (čija je sveprisutnost, usprkos nespominjanju, osjetna), nasuprot Orwellovoj sivoj eminenciji sotonskih karakteristika, svemoćni tiranin s izrazitim smislom za gorak i okrutan humor.

Dakle, sve je u Gilliamovom filmu pomaknuto (uključujući i izvrsne izvedbe glumačkog ansambla) i začinjeno znatnom dozom ironije te upakirano u kolaž pomno osmišljenih i izvrsno realiziranih prizora zapanjujuće scenografije i osebujne atmosfere. Gilliam nije pristajao na kompromise tijekom produkcije filma pa je ostvario gotovo sve svoje vizualno-sadržajne zamisli. Na vizualnoj je razini tako i najbolje jer malo bi tko na dojmljiviji način prikazao ovakvo društvo budućnosti. Slične su odlike krasile i redateljeva prijašnja ostvarenja. Gilliam je pažnju javnosti prvi put privukao pridruživši se britanskoj skupini komičara Monty Python i osmislivši ekstravagantne animacije za njihovu seriju Leteći cirkus. Ubrzo je počeo i režirati, a već su njegovi raniji filmovi (Monty Python i Sveti Gral, Time Bandits) otkrili kako je riječ o vrlo nadarenom autoru originalnog vizualnog izražaja. Gilliam se ne zadržava samo na pojavnoj estetici. Njegovi su filmovi i intelektualno prilično zahtjevni. To se pogotovo može primijeniti na Brazil, autorovo najvažnije djelo dosadašnje karijere koje predstavlja savršen spoj forme i sadržaja i s pravom se nalazi na ljestvicama kultnih filmskih ostvarenja.

Pink Horror 22.00.

Jedan od najboljih novijih filmova o zombijima, ili njima sličnim napasnicima, 28 dana kasnije uspješan je upravo zbog toga što je klasičnoj tematici pristupio na originalan način i s puno nadahnuća. Za razliku od usporenih zombija u filmovima iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovdje oni posjeduju ogromnu brzinu pa je jeza onih koji pokušavaju pobjeći nemjerljivo veća, što slavni redatelj Danny Boyle lakoćom prenosi i na publiku.

Krsto Papić, Cinema paradiso i Robert Knjaz uz tisućak drugih / nedjelja 30.12.2018.

Kad mrtvi zapjevaju

Kad mrtvi zapjevaju

Danas ludnica sveopća na telki. Kad mrtvi zapjevaju je odlična crna komedija Krste Papića.

Pogledajte i ubojstva vizavi spominjanja kupus kalje (također filmić u Krste):

O Nasljednicima odličnim na sljedećem linku.

O Spartaku na sljedećem linku.

Kao i Spartak i

se nalazi na mapi Movielanda. Cinema paradiso je u kvadrantu E4:

Roberta Knjaza se dokumentarni serijal nastavlja:

Da je paradajz zdravo jesti, to je svima poznato. No manje je poznato da i gađanje paradajzom doprinosi ljudskom zdravlju. Zasluge za razvijanje ovoga prirodnoga antidepresiva pripadaju djeci španjolskoga gradića Bunola koja su, prije više od 70 godina, započela prvu bitku rajčicama. Pohitali smo u taj gradić od 10.000 stanovnika kako bismo saznali na koji način obična dječja igra može prerasti u svjetsku turističku atrakciju. Zašto je gađanje tonama rajčica privlačno i Španjolcima i Indijcima i Japancima? Koja je poveznica La Tomatine i smanjene stope kriminala u Bunolu? Kako izgleda fešta na prvoj crti bojišnice? Sve to saznajte u novoj epizodi Najvećih svjetskih fešti, seriji koju nećete poželjeti gađati rajčicama.

The Trip

The Trip

The Trip

O Rogeru Cormanu na sljedećem linku gledao sam emisiju Posebni dodaci. Bio je lik svoje vrste. Ponukan emisijom skinuo sam The Intruder film, a i sjetio se da sam u Kinu 1. maj / Bosna – OpEnSoUrCe u jesen 2010. godine gledao njegov ludi film The Trip. Najtoplija preporuka. Dobre filmove je tamo Sale puštao, općenito, od 2010. do neke 2015. godine. Nešto infa možete saznati na sljedećem linku.

Billy Elliot, Edo Maajka, Bob Dylan i Ovo malo duše / nedjelja 11.11.2018.

Billy Elliot

Billy Elliot

TV 1000 17.20.

Slijede spojleri

…Iz tog vremena Blairovih takozvanih novih laburista (to jest nove radničke stranke koja je sve više ličila na suparničku stranku torijevaca, iliti novih i starih poslodavaca) imamo i jedan film koji je verno odslikao tada dominantnu ideologiju društva čija se socijalna osetljivost i briga o siromašnima sastojala u navodnom pružanju jednakih šansi. Reč je, naravno, o filmu Billy Elliot iz 2000. godine, kojim su se proslavili reditelj Stephen Daldry i tada četrnaestogodišnji glumac Jamie Bell (dobio nagradu Britanske filmske akademije za najbolju ulogu te godine). Sasvim kratko, film prati dve isprepletane priče: jedna govori o slomu štrajka rudara iz 1984/85. godine, pod režimom Margaret Thatcher (što je vreme kada počinje urušavanje države blagostanja ili socijalne države), dok je druga o dečaku iz rudarske porodice Billyju Elliotu koji postaje vrhunski baletan u Kraljevskoj baletskoj akademiji. Faze gušenja štrajka date su paralelno sa fazama dečakovog napredovanja ka uspešnoj baletskoj karijeri. Dečakov prijem u kraljevsku baletsku školu prikazan je paralelno sa slomom rudarskog štrajka. Klasni paralelizam u filmu prati i prikaz dve protivstavljene kulture: visoka kultura oličena u baletu pokazuje se kao nesumnjivo vrednija od kulture pijanih radnika koji uriniraju nasred ulice (ta druga kultura okrenuta je, razume se, ka sportu, pre svega boksu i fudbalu). Film, dosledno u skladu sa blerovskom ideologijom, prikazuje i klasno, pa tako i kulturno pomirenje: na kraju priče vidimo Billyjeve oca i brata, obojica rudari, u gledalištu pozorišta na čijoj sceni se izvodi Labudovo jezero. Film se završava zamrznutim kadrom stasalog Billyja koji kao nosilac glavne uloge u tom baletu istrčava na pozornicu.

To je blerovska slika socijalne pravednosti za kojom tuguje novinarka Guardiana kada priču o Adele sklapa po istoj formuli po kojoj je sastavljena priča o Billyju Elliotu. Ako ste talentovani, zaslužujete uspeh, a društvo je obavezno da vam otvori put ka uspehu i u tome vas podrži. Ako niste talentovani, u redu je da nastavite bedno da živite kao rudar (pre scene u pozorištu, oca i brata vidimo kako se liftom spuštaju u rudarsko okno) ili kao zaposlena u supermarketu gde ćete slagati robu na policama. To su prilike koje vas čekaju, ako niste u stanju, kako to novinarka slikovito kaže, da ih talentom pobedite. Umesto da se postara do poboljša uslove života osoba sa socijalnog dna (u filmu je to rudarsko okno i lift koji ide nadole), država če im omogućiti da kao publika uživaju u visokoj kulturi, kao što vidimo u filmu Billy Elliot, ili u popularnoj kulturi, kada govorimo o Adele. Kompenzacija se tako vrši kroz zadovoljstvo u tuđem uspehu. To zadovoljstvo, međutim, sa sobom implicitno vuče i mirenje sa tim da oni koji nisu uspeli nisu ni zaslužili više od bednog života, jer naprosto nisu bili dovoljno talentovani ni za uspeh ni za pristojniji život.

U jednome je novinarka, ipak, u pravu: i taj socijalno nepravedni aranžman koji je bio na snazi u doba Blairove Britanije jeste bolji od društvenih zidova koji se danas podižu između praktično dve klase – bogatih i siromašnih. Ti zidovi zaustavili su društvenu mobilnost, na šta novinarka patetično, ali s pravom, skreče pažnju u priči o Adele. Nama je ovde, opet, sve to zanimljivo jer jasno pokazuje kako se kroz popularnu kulturu prelamaju refleksije o ozbiljnim društvenim pitanjima, kao što je to pitanje socijalne pravde i u vezi sa tim pitanje socijalne pokretljivosti. Da je pravedno ono društvo u kome je moguća socijalna pokretljivost, u jednom konkretnom aspektu je izrazito sporna tvrdnja, jer podrazumeva da je u redu to što je društvo raslojeno i što jedni žive znatno bolje od drugih. Pravedno bi, u tom smislu, bilo oličeno u ideji da ljudi žive loše ili dobro po vlastitoj zasluzi, te da će oni koji se više trude bolje i živeti. Naravno, ni u Blairovoj Britaniji, a ni u Britaniji u decenijama posle Drugog svetskog rata, to nije bilo tako: sve vreme pripadnost određenoj klasi uticala je, kao i danas, na životne izglede u neuporedivo većoj meri (ako ne i presudno) nego bilo koji lični kvaliteti ili zasluge. Ali, u polju kulture, kako visoke tako i popularne, kreirala se na prelasku iz 20. u 21. vek slika pravednosti kao slika uspeha za snovanog na talentu. To je suština priča o fiktivnom Billyju Elliotu i stvarnoj Adele. Tako se i visoka i popularna kultura, sasvim u skladu sa nekim idejama iz 19. (recimo Matthewa Arnolda) ili 20. veka (recimo Gramscija) o funkciji kulture, kako one visoke tako i popularne, stavljaju u službu prigušivanja socijalnih tenzija i potiskivanja, ako ne i neutralisanja socijalnog nezadovoljstva.

— Dejan Ilić

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H2:

HRT1 14.00.

Hrvatska je rekla laku noć zdravom razumu.

Zašto tako misli, u emisiji Nedjeljom u dva pojašnjava reper Edo Maajka. Jesu li u Hrvatskoj narodnjaci definitivno pobijedili i ima li šanse za bilo koji drugi oblik svjetonazora i muzike, pogledajte u emisiji Nedjeljom u dva.

Ovo malo duse

Ovo malo duse

FTV 20.45.

Priča o sazrijevanju dječaka u jednom zabačenom selu u Bosni, neposredno nakon 1945. godine, odvija se u porodici udovca Ibrahima. Djeca su dobila maćehu i teško se prilagođavaju na novu situaciju. Obični događaji, i smiješni i tužni, prepuni su nostalgije za nečim toliko bliskim, a toliko nedostižnim.

HRT2 23.40.

Selma, Slatki film i u Kišlovskog film / ponedjeljak 05.11.2018.

Selma

Selma

HRT2 21.00.

Povijesna drama nominirana je za čak četiri Zlatna globusa: najbolji film, najboljeg redatelja, najboljeg glavnog glumca te najbolju originalnu pjesmu.

Selma je priča o pokretu. Film donosi priču o tromjesečnom uzburkanom periodu tokom 1965. kada je dr. Martin Luther King vodio opasnu kampanju kako bi osigurao jednaka glasačka prava usprkos nasilnim protivnicima. Epski marš od Selme do Montgomeryja kulminirao je predsjednikovim potpisivanjem Zakona o glasačkim pravima što je bila jedna od najznačajnijih pobjeda pokreta za ljudska prava.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B4:

Pink World Cinema 13.00.

Još jedan ludi film u Dušana Makavejeva kojeg, naravno, pogledati nećete.

Emisija o Duletu:

HRT3 22.50.

Poljski film o radničkim protestima u junu ‘76 u Radomu, viđen iz perspektive lokalnog sekretara Poljske ujedinjene radničke partije.

Film se zasniva na stvarnim događajima, ali su likovi izmišljeni. Jedan kratki radni dan snimljen je 1981. godine, ali je zvaničnu premijeru na televiziji imao tek 1996. godine. Međutim, tokom tih 15 godina prikazan je mnogo puta u filmskim klubovima i filmskim emisijama.

Punch Drunk Love, Bruno i The Kids Are All RIght i Pelišky u kinu Kriterion / utorak 11.09.2018.

Pink Premium 09.55.

Kino Kriterion 20.00.

Ambasade Republike Češke i Republike Slovačke u Bosni i Hercegovini srdačno Vas pozivaju na projekciju igranog filma Topla gnijezda povodom obilježavanja 50-e godišnjice početka okupacije bivše Čehoslovačke u reakciji na Praško proljeće 1968. godine.

Projekcija filma održat će se 11. septembra u 20h u Art kinu Kriterion, Obala Kulina bana 2, Sarajevo.

Ulaz na projekciju filma je besplatan!

Nakon filma uslijedit će čaša češkog Budvar piva i slovačkog vina.

CineStar TV 22.55.

Punch Drunk Love

Punch Drunk Love

CineStar TV Preimere 2 23.25.

Od režisera Magnolie, Boogie Nights i There Will Be Blood.

Na mapi Movielanda film se nalazi u kvadrantu E7:

Germania anno zero i još četiri od čega tri s mape Movielanda / nedjelja 09.09.2018.

Germania anno zero

Germania anno zero

Pink World Cinema 15.00.

Berlin, 1945. godine, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Trinaestogodišnji dječak Edmund Kohler živi u stanu sa još nekoliko porodica koje su ostale bez krova nad glavom. Edmundov otac teško je bolestan, sestra Eva druži se s američkim vojnicima, a brat Karl-Heinz se još nije prijavio vlastima nakon okončanja rata, strahujući zbog činjenice da je bio njemački vojnik. Želi li preživjeti i pomoći svojoj porodici, dječak je prinuđen raditi svašta. Nevjerovatno snažan dokument ljudske bijede i očaja, s naglaskom na dječju patnju, završava možda i najpotresnijom scenom u istoriji svjetske kinematografije.

Film se nalazi na mapi Movielanda u kvadrantu C4:

Pink World Cinema 23.00.

Težina teška, ali odličan. Reks kreće sa svojom djevojkom Saškom na izlet u Francusku, ali ona netragom nestaje na jednoj benzinskoj pumpi. On opsesivno tri godine ne prestaje tragati za njom, odnosno za istinom o njenoj otmici, sve dok mu se otmičar ne pojavi pred očima. Kakav Haneke kako je ovaj film srkletičan.

Cinestar TV 11.30.

FOX Movies 22.00.

Polutežina i poluteška, ali isto odličan. Spacey razorio. Scena je tu s tanjurom, vintanje kese, te homoerotični zadžvalj. Odličan film. Prikazan je na šestom SFF-u 2000. godine u okviru programa Open air.

FOX Movies 11.30.

Dobrih provala, naročito za one koji vole Tom Greena.

 

Pet odličnih filmova s mape Movielanda danas na TV-u / nedjelja 02.09.2018.

Martyrs

Martyrs

RT2 dvadeset minuta iza ponoći.

Laugier se ovim filmom afirmirao kao iznimno darovit i beskompromisan autor koji je sposoban kreirati cjelinu izuzetno tjeskobnog i uznemirujućeg ugođaja (mada mu je Visoki čovjek, po meni, karina sura:ppp), te koji ne bježi od ekstremno provokativnih i šokantnih prizora. Martyrs je uistinu zastrašujuće djelo koje se zbog vrlo eksplicitnih nasilnih scena smješta u žanr tzv. torture porn filma, u koji se ubrajaju na primjer oba nastavka Hostela te također francuski naslov Granice redatelja Xaviera Gensa iz 2007. godine. Puno više na sljedećem linku.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu F5:

HRT2 21.00.

Enzo i Jacques se poznaju već duže vrijeme. Upoznali su se u djetinjstvu na Mediteranu. Ono što im je bilo zajedničko jeste ljubav prema ronjenju. Jednog dana Jacquesov otac, ronilac, pogine u moru. Nakon incidenta Enzo i Jacques izgube kontakt. Godinama kasnije, Johanna, mlada službenica u zaštitarskoj agenciji odlazi u Peru. Tamo sreće Jacquesa koji radi za grupu naučnika. On roni u hladnoj vodi, a naučnici prate njegovo fizičko stanje koje više liči na delfinsko nego li ljudsko. Johanna ponovo sreće Jacquesa u Italiji, na takmičenju ronilaca na kojem se on natječe protiv Enza. Remek djelo reditelja Luca Bessona, Veliko plavetnilo nagrađen je sa 2 Cesar nagrade.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B5:

Prva Plus 18.00.

Odlična komedija i najtoplija preporuka. Više informacija ovdje:

Little Miss Sunshine i Woyzeck / četvrtak 22.02.2018.

Btw, u ovom izvrsnom filmu pjesma

je isto što i pjesma

u još jednoj vrhunskoj komediji

koja je prikazana na ovogodišnjem SFF-u (sljedeći link).

Little Miss Sunshine se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B6:

Pink Crime & Mystery 12.00.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E2:

BHT1 17.15.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu F1: