Cititzen Kane u Kinu Tuškanac / ponedjeljak 23.09.2019.

Citizen Kane

Citizen Kane

KIno Tuškanac 19.00.

Vijest da je u svom raskošnom dvorcu Xanadu na Floridi umro glasoviti tajkun Charles Foster Kane izuzetno uzburka američku javnost i medije. Doznavši da je pokojnik umro osamljen te da su mu posljednje riječi bile ,,ružin pupoljak”, gospodin Rawlston, urednik jednih njujorških novina, na mjesto događaja smjesta pošalje skupinu svojih novinara sa zadatkom da doznaju što više pikantnih detalja o Kaneovu životu. Među tim novinarima je i poduzetni Jerry Thompson, reporter koji odluči razgovarati s najbližim prijateljima i suradnicima čovjeka kojeg neki mediji posmrtno stanu proglašavati komunistom pa i fašistom. Znajući da se Kane dvaput ženio i razvodio, da mu je veza s pjevačicom i kasnijom drugom suprugom Susan omela političku karijeru, te da je pogrešno vjerovao da neće biti Drugog svjetskog rata, Thompson ponajprije odluči razgovarati s Kaneovim menadžerom Bernsteinom. Tokom podrobnih razgovora s njim, potom s drugom suprugom Susan Alexander, s Kaneovim skrbnikom i bankarom Walterom Parksom Thatcherom, s najboljim prijateljem i kolegom Jedediahom Lelandom i drugim ljudima, Thompson postupno počne slagati sliku o pokojniku. A Kane je bio sve samo ne jednostavan čovjek. Do 1871. godine djetinjstvo je provodio uz siromašne roditelje, majku Mary i oca Jimmyja koji su u provinciji vodili skromni pansion, te ga prisiljeni neimaštinom bili prisiljeni povjeriti na skrb bankaru Thatcheru iz New Yorka. Kad je Kane navršio 25 godina, Thatcher mu je povjerio vođenje niskonakladnih njujorških dnevnih novina National Esquire, koji je ambiciozni mladić forsirajući senzacionalizam ubrzo pretvorio u izuzetno čitan dnevnik.

Godine 1942. od devet nominacija za Oscara nagrađena onim za najuspjeliji izvorni scenarij, fascinantna drama legendarnog glumca, scenarista i redatelja Orsona Wellesa uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u istoriji sedme umjetnosti. Narativno i dramaturški koncipirano poput svojevrsne detektivske soap-opere, tokom koje se slažu detalji biografskog mozaika jednog znamenitog čovjeka, maestralno komponirano i režirano djelo u mnogim se izborima već desetljećima proglašava najvećim filmom svih vremena. Priča filma dijelom je nadahnuta likom i djelom glasovitog novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, oca tzv. žutog novinarstva koji je zbog ovog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tokom čitave njegove karijere. Vjerojatno se baš u tome krije razlog zbog kojeg Welles osim Građanina Kanea i donekle remek-djela Dodir zla niti jedan svoj film nije uspio režirati posve autonomno i bez ozbiljnog uplitanja producenata. Ucjenom producentske tvrtke RKO bezuspješno pokušavši onemogućiti distribuciju Građanina Kanea, Hearst se pretvorio u doživotnog neprijatelja tada dvadesetpetogodišnjeg Wellesa, koji je u svom fantastičnom autorskom prvijencu demonstrirao iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima, te kreirajući cjelinu koja i gotovo osam desetljeća nakon nastanka plijeni promišljenošću, zrelošću i zaokruženošću. Među Wellesovim glumačkim partnerima je sjajni karakterni glumac Joseph Cotten (Veličanstveni Ambersonovi, Sjena sumnje, Plinsko svjetlo), kojem je upravo Welles širom otvorio vrata Hollywooda, dojmljivu filmsku muziku potpisuje slavni oskarovac Bernard Hermann (Vrtoglavica, Goli i mrtvi, Sjever-sjeverozapad), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka, a fotografiju podjednako znameniti Gregg Toland (Dođi i uzmi, Orkanski visovi, Plodovi gnjeva), također oskarovac.

Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E5:

Komentariši