Fireworks
Pink World Cinema 13.00.
Policijskom detektivu Yoshitaki Nishiju (B. Takeshi) život sve više sliči agoniji. Nedavno mu je ubijena kći, a voljena supruga Miyuki (K. Kishimoto) boluje od leukemije. Kad na nagovor svog kolege i najboljeg prijatelja Horibea (R. Osugi) ode s naoko rutinskog zadatka u posjet supruzi, dogodi se tragedija: Horibea napadnu iz zasjede i teško rane, a drugog policajca, koji ga je pokušao spasiti, ubiju. Nishija počne mučiti grizodušje, pa odluči iz korijena promijeniti život. Kako bi se riješio posla u policiji i bdio uz Miyuki, posudi veću svotu novca. Novcem želi pomoći i Horibeu, koji je nakon nesreće u invalidskim kolicima, a utjehu je pronašao u slikarstvu. Nishi ne želi dugovati mafiji, te naumi opljačkati banku ne bi li isplatio dug i s Miyuki krenuo na putovanje. No, mafijaši od njega zatraže i kamate na što Nishi ne pristane, pa radije izabere krvavi obračun.
Naslov sedmog i najpoznatijeg filma japanskog redatelja Takeshija Kitana kovanica je dviju riječi: hana na japanskom znači cvijet i simbolizira život, dok bi znači plamen i predstavlja pucnjavu, odnosno, smrt. Taj je bipolaritet i poenta samog filma, jer kroz priču o policijskom detektivu, posvećenom brizi za posljednje dane teško bolesne supruge, ali i suočenom sa zločinom i prijetnjama smrću, progovara ideja o vječnoj koliziji dobra i zla. Ovaj je filmski yin i yang urodio spojem lirske drame i nasilnih prizora, pri čemu se lirski elementi ne očituju samo u izrazima ljubavi i prijateljstva glavnog junaka, nego i u efektnoj uporabi fotografija slikarskih djela kao poveznica među segmentima fabule. Kitano je ne samo redatelj, scenarist i montažer filma, već je odglumio i glavni lik, a slikarska platna većim su dijelom upravo njegovi radovi. Treba napomenuti da je Kitano u glumačkoj podjeli predstavljen svojim umjetničkim imenom Beat Takeshi koje datira još iz dana njegove televizijske karijere. Premda se čini da je ovo i akcijski film, to je samo donekle točno. Prije je riječ o korištenju nasilja kao kontrapunkta središnje ljubavne priče čiji protagonisti gotovo ni ne komuniciraju, pa je dijalog u filmu, ne bez razloga, sveden na minimum. Uz Kitana, film je glumački trijumf i cijenjene japanske glumice Kayoko Kishimoto u ulozi supruge, te redateljeva kućnog glumca Rena Osugija (Brother) kao paraliziranog Hirobua. Film je, uz niz međunarodnih priznanja (Sao Paolo) dobitnik i Zlatnog lava na 54. međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1997., kao i nagrade “Five Continents” Europske filmske akademije.
Film je prikazan u okviru Open air programa četvrtog SFF-a 1998. godine i na mapi Movielanda se nalazi u kvadrantu H5:
{{{[[[(((<3)))]]]}}}
Odličan. Uz bok Levijatanu od istog režisera. Niko nikog ne voli više.:(((
HRT3 23.00.
Loše vijesti na radiju, na televiziji. Na poslu ne smiješ biti razveden, moraš biti ekstremni sportist ili vjernik. Ulaži u vanjštinu, pucaj selfije, uplakanu djecu samo onako u krevetac spusti. Potpuni stranac te za broj upita, daj mu ga samo tako i otiđi sjesti sa svojim dejtom.
Film je prikazan 2017. godine na dvadeset i trećem SFF-u u okviru Kinoscope programa. Iz biltena:
Mirsad Kličić (u rubrici Pod udarom zakona u okviru emisije Sedmica FTV-a) o Bez ljubavi:
https://www.facebook.com/filmnatvu/videos/864940097200597/
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i trećeg SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.