Ran
Kino Tuškanac 19.00.
U feudalnom Japanu tokom 16. stoljeća, arogantni, okrutni ali i pomalo senilni stari vladar Hidetora Ichimonji nakon pola stoljeća vladavine na svoj 70. rođendan poslije lova na veprove sinovima Tarou, Jirou i Saburou najavi da im namjerava prepustiti vlast. Štoviše, svojim jedinim nasljednikom proglasi najstarijeg Taroa, na kojeg snažan utjecaj ima njegova supruga Kaeda, koja se starcu želi osvetiti zbog smrti svog oca i braće. No najmlađi i ocu najodaniji sin Saburo odlučno se usprotivi toj prema njegovu mišljenju nagloj i nepromišljenoj odluci, zbog čega ga se tvrdoglavi Hidetora odrekne. Nakon što shvati da zahvaljujući razvoju događaja konačno stječe potpuni nadzor nad zemljom, Taro se uz pomoć Jiroa okrene protiv oca te ga protjera iz carstva. Ostavši potpuno sam, Hidetora će biti prisiljen suočiti se s posljedicama svoje nemilosrdne vladavine, a to je tek početak krvave borbe za vlast.
Godine 1986. od četiri nominacije za Oscara, uključujući onu za najboljeg redatelja, ovjenčan pozlaćenom Akademijinom statuom za najbolju kostimografiju, te iste godine nominiran za Zlatni globus u kategoriji najuspjelijeg filma s neengleskog govornog područja, impresivan povijesni ratni ep redatelja Akire Kurosawe temeljen je na glasovitoj Shakespeareovoj tragediji Kralj Lear te na srednjovjekovnoj japanskoj legendi o feudalnom gospodaru Môriju Motonariju iz perioda Sengoku. Filmom realiziranim u suradnji s američkim i francuskim producentima Kurosawa je prema vlastitim riječima ostvario svoj davni san, ekranizaciju Kralja Leara u kojoj su zbivanja transponirana u srednjovjekovni Japan, likovi triju kćeri iz izvorne tragedije zamijenjeni su sinovima, dok su neki likovi izbačeni a u odnosu na Shakespearea prenaglašena je važnost i utjecaj Taroove supruge Kaede. Konačni rezultat je nasilno, no istodobno i prilično suptilno ostvarenje koje odlikuju raskošna i ekspresivna vizualnost, energična režija s mnogo stila, dosljednost u slijeđenju Shakespeareove dramaturgije, efektno umetanje ironičnih i crnohumornih pasaža, pedantna razrada mizanscene, scenografije, kostimografije i svih izvedbenih segmenata, likovna estetiziranost koja se efektno prožima s akcijom te izvrsni glumački nastupi.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H7:
Večeras na HRT3 ide emisija Posebni dodaci – Vesterni izvan Holivuda u okviru koje će biti prikazana tri filma. Dva od ta tri su:
HRT3 20.20.
Plaćenik je klasični špageti vestern čiju režiju potpisuje Sergio Corbucci, nakon Sergia Leonea najvažniji autor ovoga nekoć vrlo popularnog žanra. Plaćenik zapravo pripada podžanru ‘Zapata vesterna’, koji obuhvaća filmove čija se radnja odvija na američko-meksičkoj granici ili u Meksiku, u doba revolucije.
Poljski plaćenik na radu u Meksiku Sergei Kowalski (F. Nero) promatra klauna u cirkusu i prisjeća se njegove priče. Klaun je zapravo meksički seljak Paco Roman (T. Musante), koji se pobunio zbog zlostavljanja od strane okrutnog šefa, nakon čega je živ zakopan u pijesku. Dok prijatelji oslobađaju Paca, Kowalskog angažiraju braća Garcia da im prebaci nešto preko granice i nabavi oružje za revoluciju.
Njima je za petama okrutni zlikovac i kockar Curley (J. Palance). Ne prođe dugo i putovi Kowalskog i Paca se ukrštaju.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H5:
Aferim!
HRT3 22.30.
U mjestu Svatovac kraj Lukavca, reći će kratka novinska vijestica u pedeset i osmoj godini preminuo je Nazif Mujić, 2013. godine dobitnik Srebrnog medvjeda u Berlinu za ulogu u filmu Epizoda u životu berača željeza našeg oskarovca Tanovića. Teška sudbina je prikazana u filmu, teška sudbina će, nažalost, Nazifa zadesiti i mimo platna. Po primitku Srebrnog medvjeda Nazif je želio izboriti bolji život. Nerijetko je bio na portalima. Kao komšija na Dobrinji ‘93. koji je pričao kako će iz opkoljenosti vrlo skoro preko Mojmila pobjeći u grad i Nazif je htio prodati svog Medvjeda i s porodicom otići živjeti u Njemačku. Susjed je do kraja rata ostao na Dobrinji, a Nazif do kraja života u Bosni.
https://www.youtube.com/watch?v=bCuTOT-8a00
Dvije godine po Nazifu na Berlinaleu 2015. godine Srebrnog medvjeda za najbolju režiju dobio je film Aferim! rumunjskog režisera Radu Judea. Novi val rumunjskog filma obično podrazumijeva filmove koji se bave rumunjskom stvarnošću i pride su u njenom prikazu hiperrealistični (takav je na primjer film režisera Judea Svi u mojoj porodici kojeg preporučujem također za pogledati). Aferim! nije jedan od tih filmova. On je s vremenom radnje smješten u prvu polovicu devetnaestog stoljeća u rumunjsku pokrajinu Vlašku. Tad je Rumunija na dvomeđi ruskih i turskih uticaja, a njome vladaju upravo turski vazali. Glavni likovi u filmu su neka vrsta šerifa Costandin i njegov pomoćnik i sin Ionita. Njih lokalni moćnik šalje naći odbjeglog Roma i njegovog roba Carfina koji ga je opljačkao, ali i spavao s njegovom ženom.
U serđoleonevskom vestern stilu, sudjelujući u tarantinovskim dijalozima, otac i sin kreću u potjeru. Potragu otac koristi kako bi u duhu vremena (samo tog ili i našeg?) odgajao svog sina. Tako ćemo se naći u vlastelinštvima, romskim čergama, seoskim sajmištima i drugim mjestima. Susret ćemo najrazličitije likove, a među njima će se ponajviše istaći pop kojem su Costandin i sin stali pomoći popraviti točak na zaprežnim kolima. Pop (ne doktor kao u Atheist Rapa) valja ogromnu količinu gluposti, a predrasudama do daske obojene izjave doseći će svoj vrhunac kad počinje opisivati najrazličitije narode i narodnosti. Tako po njegovim riječima, između ostalih, Mađari mnogo jedu, a Francuzi puno vole modu. Za sve narode pop po službi u rečenici bira subjekt, jedino će za Rome odabrati objekt: Cigane mnogo tuku.
Rijetko sam u susretu s Romima, eto nakon vremena sam pročitao nešto za njih vezano u tužnoj vijesti o Nazifu. Baš 2015. godine, prvog dana SFF-a na kojem je prikazan Aferim! u okviru programa U fokusu, zadesio sam se na Grbavici. Isparkiravao sam se s parkinga kraj šopinga. Zakačih zadnjicom svojeg zadnjicu drugog autića. Izađem da vidim šta prouzročih, kad dva dječaka Roma, od kojih će jedan:
– Da nisi pokušao pobjeći. Sad ću zovnuti vlasnika, on je bilder i sjedi u kafiću ovdje u šopingu. Maloprije sam ga vidio kad je ušao.
Jedared u žurbi kontam ma bacim ovu kesu smetlja onkraj Hošeta. Sedam je sati ujutro, ne bude me niko vidio:
– Hej ti, baci u kontejner tu kesu. Ovdje se odlaže samo papir., reče mi Romkinja kroz hartiju u onom na rešetke spremniku.
Oba puta sam se zapitao Koji vrag? No, to je bilo na prvu, drukčije kao i obično biva kad se zapitam na drugi, a kamoli peti ili šesti put. Džone, kad te stalno tlače i množe s nulom ne bi li i ti prvom prilikom koja ti se ukaže počeo provoditi (pa makar i prividnu) silu?
U press izjavi uz film Aferim! režiser Jude kaže: Ne znam koji psiholog je to rekao, ali znam za izjavu kako čovjek može biti mentalno zdrav samo ako zna otkud dolazi, gdje je sad i kamo ide. Vjerujem kako se isto može primijeniti ne samo na individue već i na cijela društva. Rumunjsko društvo neće nikad ozdraviti dok se ne suoči iskreno sa svojom prošlošću, kako recentnom tako i daljnjom.
Film je pun psovki, rasizma i mizigonije, ali ga toplo preporučam pogledati.
Iz biltena dvadeset i prvog Sarajevo Film Festivala iz 2015. godine (film je prikazan u okviru programa U fokusu):
Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadeset i prvog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.
O Plaćeniku i odličnom Aferimu! u Posebnim dodacima:
https://www.facebook.com/filmnatvu/videos/2523193567741044/
U emisiji su nahvalili još jedna film Jueda – Najsretnija djevojka na svijetu:
Odličan je i njegov:
