La Passion de Jeanne d'Arc / Kino Tuškanac 20.00 sati / četvrtak 18.06.2020.

Kino Tuškanac 20.00.

Dana 30. svibnja 1431. godine pratimo suđenje francuskoj nacionalnoj junakinji Ivani Orleanskoj, izuzetno odvažnoj djevojci koja je ključno pridonijela obratu u francusko-engleskom ratu. Tijekom Stogodišnjeg rata između Francuske i Engleske te njihovih saveznika, Ivana je francusku vojsku predvodila u brojnim bitkama, u kojima se istaknula iznimnom hrabrošću, osobito u bitci kod Orléansa 1429. godine. No naposljetku je zarobljena i dovedena u grad Rouen u Normandiji, gdje je pod optužbom za herezu izvedena pred crkveni sud sastavljen od francuskih svećenika odanih Englezima. Ivana je osuđena na smrt te spaljena kao krivovjerka i vještica, da bi naknadno 1456. godine bila rehabilitirana, a potom i 1920. proglašena sveticom. U prvom dijelu filma upoznajemo suce u njezinom procesu, redom crkvene velikodostojnike predvođene biskupom Cauchonom, u drugom dijelu tijek suđenja i presudu, a u trećem pripreme za njezino pogubljenje i sam obred spaljivanja.

Za povijesnu biografsku dramu suscenarista i redatelja Carla Theodora Dreyera (Zora, Vampir, Dan gnjeva, Riječ) scenarij je supotpisao Joseph Delteil, francuski prozaik i pjesnik kojeg su isprva cijenili nadrealisti Louis Aragon i André Breton, da bi ga se odrekli upravo zbog njegova francuskom književnom nagradom Prix Femina ovjenčanog romana Ivana Orleanska iz 1925. godine. Dok se Aragonu nije sviđala antikomformistička vizija glasovite povijesne junakinje, Breton je Delteilovo djelo proglasio posve bezvrijednim, doslovce smećem. Želeći ostvariti što veću autentičnost, Dreyer je u svom jedinom francuskom projektu filmsku priču i sve scene temeljio isključivo na službenim dokumentima sudskog procesa, uz to iz istog razloga godinu dana temeljito istražujući srednjovjekovnu arhitekturu i odjeću. Njegovo ostvarenje svakako imponira i tim izvedbenim segmentima i detaljima, no impresivno je i zbog izuzetno vješte i promišljene montaže, sjajnog korištenja krupnih planova te iznimne glumačke interpretacije Renée Jeanne Falconetti, koju se često pogrešno navodi kao Mariu ili Marie Falconetti, a koja je u ovom djelu ostvarila posljednju filmsku ulogu. Unatoč tomu što ga je kritika praktički jednoglasno proglasila remek-djelom, jednim od najvažnijih ostvarenja francuske kinematografije s kraja razdoblja nijemog filma, Dreyerov eponimni projekt Stradanje Ivane Orleanske je doživjelo komercijalni neuspjeh, a suočilo se i s cenzorskim i političkim pritiscima. Zbog toga je realizirano nekoliko verzija filma, da bi original bio pronađen tek 1981. godine u norveškoj filmskoj arhivi. U glumačkoj postavi filma iznimne duhovne snage, u kojem su zatvoreni klaustrofobični prostori i krupni planovi maestralno kontrapunktirani otvorenom prostoru i širokim planovima, su i glasoviti pjesnik te glumac Antonin Artaud (Mater Dolorosa i Lucrezia Borgia Abela Gancea) i veliki francuski kazališni i filmski glumac švicarskog podrijetla Michel Simon (Boudu spašen iz vode, Atalanta, Obala u magli).

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu D5:

Komentariši