Odlični filmovi na TV-u za kraj kovidaške 2020. godine.
Po mnogima Blade Runner je najbolji SF film svih vremena.
Tvrtka Tyrell koja proizvodi replikante suočena je s problemom. Roboti koji se ni u čemu ne razlikuju od ljudi, “samo” nemaju emocija, pobunili su se i njih nekoliko se vraća na Zemlju. Tamo ih čekaju posebni policajci, “istrebljivači” osposobljeni za njihovu likvidaciju. Tvrtka je iz mirovine pozvala u pomoć najboljeg od njih, Deckarda (H. Ford). Vođa pobunjenih replikanata je opasni Batty (R. Hauer) koji želi pronaći svog konstruktora, a i ne sviđa mu se da mu je životni vijek, kao replikantu, ograničen. Replikanti bi željeli postati ljudi…
Za vrijeme španjolskog građanskog rata, u izolirano planinsko područje nemilosrdni frankistički časnik Vidal dovodi trudnu suprugu i njezinu kći Ofeliju, jer želi da mu se sin rodi u njegovoj blizini. Ofelija u čarobnoj šumi pronalazi fauna koji joj objašnjava da je ona princeza i da mora izvršiti tri zadatka kako bi se vratila u svoje čarobno kraljevstvo. I dok ona kreće u magičnu avanturu, Vidal ne bira sredstva da uhvati republikanske borce…
Iako krcat fantastičnim bićima i situacijama, Panov labirint zapravo je metafora na fašizam. Del Toro kaže: Za mene fašizam predstavlja krajnji užas i zbog toga se kroz njega može ispričati bajka za odrasle. Fašizam je prije svega izopačenost nevinosti pa time i djetinjstva. On na neki način predstavlja smrt duše, jer prisiljava čovjeka da donese potresne odluke i ostavlja neizbrisiv trag na onima koji osjete njegove strahote na svojoj koži.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu F6:
Čudno. Bizarno. Uznemirujuće. Redatelj Lynch nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Malo je filmova koji se tako bave mračnom stranom ljudske prirode. Kroz lik Jeffreyja Beaumonta, prosječnog, neiskvarenog mladića koji simbolizira drugi, benevolentniji aspekt ljudske životinje, redatelj nas vodi na nadrealistični ili realistični put do dna onoga za što je čovjek sposoban.
Mladi Jeffrey Beaumont (K. MacLachlan) odrasta u tipičnom američkom gradiću u kojem se rijetko događa išta zanimljivo. Njegova rutina mijenja se kad u travi pokraj ceste pronađe ljudsko uho. Odnosi ga u policijsku stanicu gdje se utvrđuje da je uho odrezano škarama i da bi njegov bivši vlasnik još mogao biti živ. Lokalna policija upušta se u temeljitiju istragu, ali Jeffreyju se njihove metode čine presporima pa uz pomoć kćeri šefa policije, plavokose Sandy (L. Dern), odluči na svoju ruku istjerati istinu na vidjelo i pokušati provesti pravdu. Prvi tragovi vode ga do Dorothy Vallens (I. Rossellini), barske pjevačice, a kad ga ona jednom uhvati kako se skriva u njezinom stanu, uvučen je u vrtlog situacija iz kojih se više ne može izvući. Dorothy je u bizarnom odnosu s Frankom (D. Hopper), oličenjem zla.
Nakon komercijalnog neuspjeha solidnog, ali ne i antologijskog SF filma Dina, kultni američki redatelj vratio se među najzanimljivije suvremene američke filmaše feneomenalnim Plavim baršunom, po mnogima najboljim američkim filmom snimljenim osamdesetih. To je središnji film Lynchova opusa i u njemu su svi postupci i motivi karakteristični za ovoga autora, poput sklonosti prema bizarnim pričama i likovima, pomaknutim atmosferama te nevjerojatnom kombiniranju humora i okrutnosti. Plavi baršun svjedoči o Lynchu kao unikatnom nadrealistu, najdosljednijem sljedbeniku te poetike među svim današnjim umjetnicima, ne samo filmašima. Svi glumci svoje su uloge odigrali fantastično, no posebno vrijedi istaknuti Dennisa Hoppera čiji je Frank Booth jedan od najuvjerljivijih negativaca u filmskoj povijesti.
Slavujko ilitiga Patak Dača 😀 o Velvetu:
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E5: