Kino Meeting point 19.00.

Otvarajući flm:

Nekolicina američkih turista stiže u Pariz na jednodnevnu turu razgledavanja. No, grad se uvelike promijenio i od nekadašnjeg romantičnoga grada postao moderna, hladna metropola sazdana od stakla i čelika. U gradu je i gospodin Hulot koji ima sastanak s jednim službenikom. Izgubivši se u gradu, odlazi na izložbu inovacija i potom susreće starog prijatelja iz vojske.

Riječ je o oporoj satiri na račun potrošačkoga društva; ponavlja se ‘priča’ o ubogu pojedincu apsorbiranu u tehnologizirani svijet masovna tržišta. Budući da je autor uporno zahtijevao da mu se film prikazuje isključivo u tehnici širokog platna, Playtime je bio relativno slabo gledan.

Od mnogih smatran njegovim remek-djelom, Playtime je jedan od najamibicioznijih, ali i najriskantniijih i skupljih djela Tatijeve karijere. Gospodin Hulot je odlučan u nakani da se nađe sa američkim zvaničnikom s nadom da će osigurati posao u high tech verziji Pariza. Na putu ka mjestu sastanka, susreće se sa grupom američkih turistkinja, što će rezultirati potpunim haosom.

Iako je snimio svega šačicu filmova, režiser, pisac i glumac Jacques Tati važi za jednog od najvoljenijih filmadžija u historiji kina. Sa iznimnim iskustvom iz koncertnih dvorana i mimike, Tati je sigurnom rukom gradio iznimno ambicioznu filmsku karijeru koja je izdigla sight-gag komediju na razinu visoke umjetnosti. U liku dragog, posrćućeg gospodina Hulota sa lulom vječito upaljenom, Tati je utjelovio šarmantni simbol ljudskosti izgubljene u nasrtljivom modernom dobu.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H1:

Na 25. FAF-u danas u Beogradu:

Odličan film Mike Leigha. Za prikazivanje srkletičnih odnosa u familijama  Zapadne civilizacije najboljim smatram upravo Majka. Bacite oko (i to još na velikom platnu), sigurno nećete pogriješiti.

Kolja živi u ribarskom gradiću blizu čarobnog Barencova mora u sjevernoj Rusiji. Vlasnik je automehaničarske radionice koja se nalazi odmah do kuće u kojoj stanuje sa svojom mladom ženom Liljom i sinom Romom iz prethodnog braka. Korumpirani gradonačelnik Vadim Šelevjat odlučan je u tome da mu oduzme posao, kuću i zemlju. Isprva gradonačelnik pokušava otkupiti sve od Kolje, ali ovaj se neustrašivo bori koliko god može kako ne bi izgubio sve što ima, uključujući i ljepotu koja ga je okruživala od prvoga dana. Suočen s otporom, gradonačelnik postaje sve agresivniji.

Kritika ruskog društva i ponašanja moćnika tipa kakve gledamo u našoj zemlji od odrona (vidjeti pod Dodik, npr.).

Odličan film mladog Rusina Andreya Zvyagintseva režisera odličnog Lovelessa.

Film je prikazan na dvadesetom SFF-u 2014. godine u okviru programa Kinoscope. Iz žurnala festivala (slijede spojleri):

Veći prikaz

Bilten u kojem je tekst o filmu možete preuzeti na sljedećem linku, žurnal dvadesetog SFF-a možete preuzeti na sljedećem linku, a katalog na linku.

Kino Tuškanac 19.00.

Zabačeno selo Hoyuelos u španjolskoj pokrajini Kastilji 1940. godine, nedugo nakon završetka građanskog rata i uspostave Francova režima. Tijekom rata u selo se doselio povučeni znanstvenik Fernando s obitelji, suprugom Teresom te mlađom kćeri Anom i starijom Isabel. Dok Fernando vrijeme provodi proučavajući pčele i slušajući radio, Teresa piše pisma nepoznatom muškarcu u Francuskoj. Kad u mjesto stigne putujuće kino u kojem se prikazuje film Frankenstein s Borisom Karloffom, na projekciju će otići i Isabel i Ana, koje će se film izuzetno dojmiti. Kad ju osmogodišnja Ana upita je li čudovište iz filma stvarno, Isabel će joj odgovoriti da je film iluzija i da je čudovište zapravo duh. A kad ubrzo u štaglju pronađe mladog vojnika koji je dezertirao, Ana će se s njim sprijateljiti te zaključiti da je on duh čudovišta. Dok djevojčica ono viđeno na filmu primjenjuje na stvarnost koja ju okružuje, te postupno prestaje fantaziju razlikovati od zbilje, otac će primijetiti njezino čudno ponašanje. A kad krene u potragu za duhom, Ana će se izgubiti u šumi, gdje će joj pomoć pružiti upravo duh Frankensteinova čudovišta.

Debitantsko dugometražno ostvarenje glasovitog španjolskog scenarista i redatelja Víctora Ericea (Jug, Korespondencija: Víctor Erice – Abbas Kiarostami), koji je za sjajni biografski dokumentarac Dunjin cvijet ovjenčan Nagradom žirija festivala u Cannesu te nagradom Međunarodne federacije filmskih novinara FIPRESCI, impresivna je fantasy drama zahvaljujući kojoj se autor prometnuo u kultnog filmaša i legendu ne samo španjolske kinematografije. Riječ je o iznimno samosvojnom ostvarenju koje imponira svim svojim izvedbenim segmentima i značenjskim slojevima, jer podjednako intrigantno i fascinantno progovara i o čaroliji filmskih slika, i o filmskom stvaralaštvu kao takvom, i o odnosu zbilje i fikcije odnosno stvarnosti i iluzije, i o senzibilnim i ranjivim pojedincima koji za sebe grade vlastite svjetove u kojima žive, i o djetinjstvu, odrastanju i snovima. Fokusiran na elaboriranje relacije filmske i materijalne stvarnosti, film koji gledatelje osvaja i eliptičnim pripovijedanjem, škrtim dijalozima te minimalnom ekspozicijom snimljen je u posljednjim godinama Francova režima, kad su značajno oslabile režimska represija i cenzura te su se filmaši slobodnije mogli pozabaviti dotad tabuiziranom temom građanskog rata i njegovim posljedicama, podjelama i traumama u španjolskom društvu. U baratanju motivima iz klasičnih holivudskih horora, kao i u likovima i priči filma, dio kritike vidio je osudu konformizma i državne represije. Erice maestralno za prikaz zbivanja koristi dječju perspektivu, djevojčicu Anu kao središnji dramski lik tumači danas ugledna španjolska glumica Ana Torrent (Teza Alejandra Amenábara, Dvije sestre za kralja), a da bi i njoj debitantici i ostalim glumcima olakšao rad, redatelj je četirima najvažnijim likovima dao imena glumaca koji ih tumače.

Uoči projekcije filma u srijedu, 27. studenog u 19 sati, uvodnu riječ održat će dr. sc. Tomislav Brlek, filmolog.