Rukopis nađen u Zaragozi na TV-u i dva filma Lyncha u Kinu Tuškanac / srijeda 04.09.2019.

Rekopis znaleziony w Saragossie

Rekopis znaleziony w Saragossie

HRT3 20.05.

U vrijeme Napoleonskih ratova, konjanički oficir pronalazi u Zaragozi staru knjigu o avanturama belgijskog kapetana Alfonsa van Wordena, koji na putu do Madrida biva uvučen u fantazmagoričnu, labirintsku mrežu priča isprepletenu duhovima arapskih princeza, kabalistima, španjolskom inkvizicijom, pustinjacima i drugim čudacima.

Za Rukopis nađen u Zaragozi (Rekopis znaleziony w Saragossie, 1965),  svoj najbolji film s brojnim međunarodnim nagradama (od kojih je najznačajnija ona u San Sebastianu) i jedno od iznimno značajnih djela ne samo poljske nego i europske kinematografije šezdestih godina (koje npr. vrlo cijeni i Martin Scorsese), redatelj Has posegnuo je za tekstom s početka devetnaestog stoljeća izvan Poljske malo znanog Jana Potockog, ekscentrična pisca koji je imao značajnu ulogu i u prosvjetiteljstvu, ali i u proučavanju Kabale, a život je okončao ritualnim samoubojstvom. Has je u njegovom djelu pronašao mogućnosti za najkompleksnije miješanje raznih vremenskih razina, ali i ispreplitanja onoga što gledatelj doživljava kao stvarnost s vizijama, halucinacijama i snovima, da bi se na kraju, zahvaljujući redateljevom majstorstvu, sve stopilo u jedinstveno ostvarenje koje pripada vrhuncima fantastike u svjetskim razmjerima.

Kino Tuškanac 19.00.

Sredovječni Frederick Treves kirurg je u jednoj bolnici u viktorijanskom Londonu koji u radu primjenjuje progresivne terapije anesteticima, te kojeg zaintrigira tragična sudbina Johna Merricka, nesretne „zvijezde” cirkuske trupe kojom upravlja nemilosrdni Bytes. Merrick je žrtva elefantijaze, bolesti koja mu je toliko deformirala lice da u javnosti preko glave mora nositi kapuljaču, a Bytes ga drži mentalno posve zaostalom kreaturom. No kao takav Merrick je atrakcija za posjetitelje cirkusa, a njegovo će stanje profesionalno toliko zainteresirati Trevesa da će ga naposljetku otkupiti od Bytesa te dovesti u bolnicu, da bi ga pregledao i pomogao mu. Kad ga predstavi svojim kolegama, Treves će im objasniti da su njegove facijalne deformacije opasne po život i da zbog prevelike lubanje mora spavati s glavom među koljenima, jer bi ga pri uobičajenom ležanju na krevetu njezina težina ugušila. Treves će proučavajući Merricka njega učiti govoriti te mu barem nakratko vratiti ljudsko dostojanstvo, no John će ubrzo postati žrtvom medija željnih atrakcija te se prometnuti u „nacionalnu nakazu” koje će se Bytes ponovo dočepati.

Godine 1981. nominirana za osam Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, glavnu mušku ulogu (John Hurt) i adaptirani scenarij, te iste godine ovjenčana trima nagradama BAFTA i nominirana za četiri Zlatna globusa, biografska drama suscenarista i redatelja Davida Lyncha temeljena je na knjigama The Elephant Man and Other Reminiscences sir Fredericka Trevesa i The Elephant Man: A Study in Human Dignity antropologa Ashleyja Montagua. Riječ je o drugom Lynchevu dugometražnom ostvarenju, realiziranom tri godine nakon njegova kultnog prvijenca Eraserhead, filmu koji je redatelja etablirao kao jednog od najdarovitijih i najintrigantnijih mladih filmaša. Osim sjajne i izuzetno sugestivne režije, obilježja jednog od najuspjelijih ostvarenja snimljenih krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća su impresivna crno-bijela fotografija dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa (Ženska francuskog poručnika, Rat za slavu), izvrsna zvučna kulisa koja dojmljivo dočarava zvukove Engleske industrijskog doba druge polovine devetnaestog stoljeća, te odlični glumački nastupi oskarovca Anthonyja Hopkinsa i dvaput za Oscara nominiranog Johna Hurta (Ponoćni ekspres, 1984.). Film je nastao u produkciji komičara Mela Brooksa, koji je inzistirao da se njegovo ime ne koristi u marketinške svrhe, držeći da bi publika u tom slučaju pogrešno očekivala komediju.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu F6:

Kino Tuškanac 21.15.

Stari Alvin Straight 73-godišnji je veteran Drugog svjetskog rata koji u gradu Laurensu u Iowi živi s mentalno hendikepiranom kćeri Rose. Nakon što se jednog dana ne pojavi na redovitom piću s prijateljima, Alvina će pronaći kako leži na podu svoje kuće, zbog čega će mu liječnici savjetovati da se ostavi alkohola i duhana te da počne koristiti hodalicu. Nakon što odbije poslušati te savjete, Alvin će ubrzo doznati da je njegov brat Lyle, s kojim se prije više od deset godina posvađao i prestao razgovarati, doživio moždani udar i završio u bolnici. To će Alvina nagnati na zaključak da mu se pruža možda posljednja prilika za pomirenje s bratom, zbog čega odluči otputovati k njemu u stotinama kilometara udaljeni gradić Mount Zion. Za nevolju, Alvin nema ni automobil ni vozačku dozvolu, vid mu je vrlo slab i hoda oslanjajući se na dva štapa, a i odveć je ponosan da bi jednostavno kupio autobusnu kartu. Stoga on odluči sjesti na staru kosilicu te, njome vukući improviziranu prikolicu, krenuti na dugo putovanje cestama Iowe i Wisconsina, na putovanje tokom kojeg će sresti brojne zanimljive i slikovite ljude.

Godine 1999. prikazana u konkurenciji festivala u Kanu te godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, za koju je sjajni Richard Farnsworth, koji je nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja počinio samoubistvo, nominiran i za Zlatni globus, na istinitim događajima koji su se odigrali 1994. godine temeljena egzistencijalna drama najkonvencionalnije je i „najobičnije” ostvarenje u karijeri Davida Lyncha. Film ceste nominiran za Zlatni globus i u kategoriji najuspjelije izvorne muzike Lynchova dugogodišnjeg stalnog suradnika Angela Badalamentija, koji je kao suscenaristica, montažerka i suproducentica potpisala redateljeva bivša supruga Mary Sweeny, emotivna je, naglašenim humanizmom natopljena, nenametljivo i vrlo sugestivno režirana, dojmljivo atmosferična, fotografijom dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa sjajno snimljena te izuzetno raspoloženo glumljena priča iz stvarnog života. Tu priču Lynch obrađuje na originalan, osebujan i jedinstven način, kloneći se uobičajenih obilježja svog autorskog prosedea, poput enigmatičnosti, nadrealnih elemenata i psihotičnih karaktera, te se okrećući humornom i empatično ironijskom bavljenju tipičnim ljudskim osobinama kakve su sentimentalnost, tvrdoglavost, glupost, upornost, tolerantnost, želja za oprostom i dakako ljubav.

Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu B4:

Komentariši