FIlm će biti prikazan u okviru programa Open air. Ulaznice možete kupiti (mislim još uvijek) ovdje. Onomad o filmu kojeg toplo preporučujem, od istog režisera:
HRT2 22.50.
Slijede spojleri.
Sniježi vanka. Prvi put odistinski ove jeseni. Ledeno je doba, dabogda je vani vruće. Jednom mi je jedan poznanik rekao: Doma je bolje u većini slučajeva imati dobra pravnika nego mitraljez. Pravnik kroz obrazovanje zna pogubuti (kao uostalom i drugi ljudi najrazličitijih struka) dodir s realnošću. S onim šta je zbilja ispravno i dobro, a šta s druge strane krivo i loše. Mora da ga se upravo stoga dovodi u direktnu vezu s mitraljezom.
Dakle, neke stvari dolaze iz kuće, druge iz škole. U školi imamo toliko dokaza koji ukazuju na to kako rijetko dobijemo znanje o tome šta je to krivo s “realnošću”. Naročito u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Na to nas svaki put podsjete nama bliski s rečenicama tipa: Nije to baš tako. ili Jedno je proći kroz fakultet, nešto sasvim drugo prolazak fakulteta kroz tebe. Postavkama i kretanjima u društvu nas nekad bolje pouče umjetnička djela mimo najrazličitijih kurikuluma. Knjige i filmovi, recimo. Jedan od takvih filmova je Snowpiercer.
Njegova alegorija je sasvim jasna. Poslije ljudskom greškom izazvane ekološke katastrofe na zemlji je nastupilo ledeno doba. Jedini preživjeli svoje živote su nastavili vječno se vozeći vozom u krug po ledom okovanoj planeti. Neka vrst poluboga Wilford je kreirao Mašinu, odnosno modernu arku i omogućio nastavak života poslije kataklizme. Alegorija se ogleda u tome što se u repu vlaka nalazi najniži sloj društva u tami i vlazi, a kako se krećemo k nikadzastajućoj lokomotivi (u kojoj sam stoluje Wilford) uvjeti života su sve bolji i bolji kod onih u srednjoj i višoj klasi. Kreće pobuna u repu, među otpadnicima, potlačenima, najnižoj klasi. Više im je dosadilo, kažu: Nećete nas i nadalje u vozu vozikati, u vlaku navlačiti. Slijedi probijanje do Wilforda. Nećemo ovdje o detaljima. Pogledajte film i u njemu uočite kako od strane učiteljice indoktrinirana djeca, u srednjem dijelu voza, preneseno, ali i konkretno, postaju oružje koje Mašina koristi za svoj opstanak.
Na kraju, po dolasku do lokomotive, ispostavit će se, sve je prevara i fol, Marisol. Jedino pravo rješenje je izaći iz Mašine u ništavilo i led, ali ipak s Nadom koja je nerijetko stara i sama od djece ostavljena gospođa koja u kasnu jesen gleda kroz prozor kako na padinu pada snijeg. A djeca se negdje drugdje u svojim toplim domovima igraju poraza i pobjede sklapajući setove vlakića, recimo one koje predvodi lokomotor Thomas i njegovi drugari.
Film je 2014. godine na dvadesetom SFF-u prikazan u okviru programa Sarajevo Laško Nights. Iz biltena festivala:
FIlm se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu E2:
Inače film režisera Snowpiercera je ove godine osvojio Zlatnu palmu u Kanu i bit će garant prikazan na ovogodišnjem SFF-u:
Južnokorejski film Parazit redatelja Bong Joon-hoa pobjednik je 72. filmskog festivala u Cannesu. Žiri kojim je predsjedao meksički redatelj Alejandro Gonzalez Inarritu dodijelio je glavnu festivalsku nagradu – Zlatnu palmu – toj crnoj komediji o skupini siromaha koja postupno preuzme bogataško kućanstvo.
Režiser filma o odličnom njegovom Parazitu: