RTS2 15.00.
Mnogi kritičari smatraju kako je Potjera za zlatom najbolji film legendarnog Charlesa Chaplina. U glasovitoj anketi održanoj u povodu Svjetske izložbe u Briselu 1958. Potjera za zlatom je proglašena drugim najboljim filmom svih vremena.
Aljaska, koncem 19. stoljeća. Ljudi iz svih krajeva svijeta dolaze u negostoljubivo podneblje nadajući se kako će ondje pronaći zlato i tako se obogatiti. Ono što nalaze je, međutim, nepodnošljiva hladnoća i nedostatak hrane. Među takvim očajnim pustolovima je i simpatični usamljeni tragač (C. Chaplin), a na njegovom se putu nađu i dvojica snažnijih i naizgled snalažljivijih tipova, neotesani ali dobroćudni Big Jim McClain (M. Swain) i lopov i ubojica Black Larsen (T. Murray). Glad ljude natjera na svašta: jednoga dana usamljeni tragač u trošnoj kolibi priprema Big Jimu očajničku večeru – kuhanu cipelu.
Samom Chaplinu Potjera je bila njegovo najomiljenije ostvarenje, film po kojem je, kako je više puta izjavio, želio ostati zapamćen. Riječ je o oglednom primjeru Chaplinove estetike, duhovitom, zabavnom i melankoličnom filmu u kojem se veliki redatelj satirički odnosi prema pojedincu i društvu, ali istodobno iskazuje veliko povjerenje u čovjeka i njegove mogućnosti.
Pedantni Chaplin snimio je 27 puta više materijala no što je uvršteno u konačnu verziju filma, za potrebe snimanja fascinantne uvodne scene angažirao je 2500 statista, pravih tragača za zlatom. Klasična scena u kojoj Chaplin i Mack Swain jedu kuhanu cipelu snimana je pak tri dana, doživjevši 63 ponavljanja. Veliki hit u doba premijere, Potjera za zlatom je u kinima ponovno distribuirana 1943., obogaćena novom muzikom i Chaplinovom zvučnom naracijom, te bila nominirana za dva Oscara. Zanimljivo, jedna od nominacija koju je ovaj nijemi klasik zavrijedio bila je i ona za najbolji zvuk.
Film se na mapi Movielanda nalazi u kvadrantu H3:
RTS2 17.30.
Šećući besciljno gradom, siromašni skitnica (C. Chaplin) naišao je na prekrasnu djevojku (V. Cherrill) koja prodaje cvijeće. Kad je shvatio da je slijepa, sažalio se i kupio jedan cvijet. Iste večeri, dok je sjedio uz rijeku, u njegovoj se blizini pijani muškarac (H. Myers) pokušao ubiti. Skitnica ga je odgovorio od nauma, a zauzvrat ga je taj muškarac, inače vrlo bogat čovjek, pozvao svojoj kući. Sutradan je skitnica novcem posuđenim od bogataša kupio cijeli buket od cvjećarice i provozao je gradom u bogataševu autu. A kad je doznao da njegovoj voljenoj prijeti deložacija, ali i da postoji liječnik koji operira oči, skitnica je čvrsto odlučio nabaviti još novca kako bi joj pomogao.
U vrijeme kad je Hollywood zahvatila “govorna” groznica legendarni Charlie Chaplin upravo je stvarao Svjetla velegrada, film koji su mnogi kritičari proglasili njegovim najboljim ostvarenjem. No, iako je mogao napraviti zvučni film, Chaplin je Svjetla velegrada dovršio kao nijemi film, s izuzetkom naknadno snimljene zvučne kulise i pokojeg zvučnog efekta. On je pokazao da mu za stvaranje savršenog filma nije potreban govor. Njegova pantomima besprijekorno demonstrira cijelu lepezu osjećaja, te jednako uspješno izaziva u gledatelja urnebesan smijeh i sjetno suosjećanje. Scene poput upoznavanja skitnice i bogataša, nezaboravnog boks meča ili nespretnog skitničinog silaska sa statue zauvijek su ušle u antologiju (slapstick) komedije, a one poput prvog susreta skitnice i prodavačice cvijeća te neizrecivo lijepog kraja (koji se i dan-danas smatra možda i najdirljivijim trenutkom filmske povijesti) vjerojatno nikada neće biti nadmašene. Svjetla velegrada potpuno su autorsko djelo legendarnog filmaša – osim produkcije, režije, scenarija i glavne uloge, Chaplin je autor muzike te montažer – a svaki segment filma potvrđuje Chaplinov stvaralački genij. Orson Welles upravo je Svjetla velegrada naveo kao svoj najdraži film.
Film se na mapi Movielanda nalazi kao remek-djelo u kvadrantu E6:
Prva Plus 20.00.
Dobrih provala.
RTS1 13.20.
Neloša akcija.